Treći nastavak priče o osvojenim trofejima Kupa BiH, donosi još jedno sarajevsko finale. Bilo je to drugo uzastopno sarajevsko finale, a Sarajevo je tako dobilo priliku da se osveti komšijama sa Grbavice za poraz u finalu godinu dana ranije.

     Put do finala
 

     Finale
 

Sarajevo i Željezničar su se tako susreli drugi put zaredom. I jedan i drugi tim su tih godina bili uspješni u ovom takmičenju, budući da je Željezničar osvojio prethodna dva izdanja Kupa, dok je za naš tim to bilo ukupno peto finale u posljednjih šest sezona. Godinu dana ranije, u meču punom preokreta, Željezničar je slavio sa 3:2, tako da jsu momci u bordo dresovima imali motiv više da stignu do pobjede u ovom meču.

Sarajevo je mnogo bolje otvorilo susret, a igrao se deseti minut, kada je Osmanhodžić izveo korner sa lijeve strane, a najviši u skokujebio stoper našeg tima, Muhidin Zukić koji skače ispred Kružika, te loptu posprema u mrežu za veliko slavlje na istočnoj i sjevernoj tribini. Tim rezultatom se otišlo i na odmor, a drugo poluvrijeme su obilježili prekidi zbog bakljada obje navijačke skupine, te je sudija Kulović bio primoran produžiti meč za osam minuta, vjerovatno ni ne sluteći da će upravo taj produžetak učiniti ovaj meč jednim od najdramatičnijih u historiji bh. fudbala.

Naime, igrao se 91. minut, kada je dosuđen jedan pekršaj za Željezničar, nanekih 20 metara od gola Dedića. Loptu je namjestio najbolji igrač Željezničara, Gredić, te preciznim i prizemnim udarcem pogodio mrežu Sarajeva za izjednačenje i veliko slavlje navijača svog tima. Slavlje na južnoj tribini nije se ni stišalo, a erupcija oduševljenja se ponovno preselila na sjevernu tribinu Olimpijskog stadiona. Slobodan udarac za Sarajevo sa lijeve strane izveo je Janjoš, koji je centrirao u srce Kružikovog šesnaesterca, gdje pronalazi Pelaka, koji glavom proslijeđuje loptu do Osmanhodžića, a ovome nije bilo teško da sa nekih pet metara pogodi prazan gol Željezničara i Sarajevu vrati nakratko izgubljenu prednost. No, tu nije bio kraj uzbuđenjima, obzirom da je u posljednjim trenucima sudijske nadoknade, izbio incident, u kojem je golman Sarajeva Dedić nogom udario protivničkog stopera Alihodžića, zbog čega je zaradio isključenje. Njegovo je mjesto među stativama zauzeo Alaim, a samo što je Alaim vratio loptu u igru, sudija Kulović je odsvirao kraj i veliko slavlje je moglo da počne.

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Paddy Ashdown uručio je trofej namijenjen pobjedniku Kupa BiH, kapitenu Sarajeva, Muhidinu Zukiću. Sarajevo je tako postalo prvi klub sa tri osvojena trofeja Kupa BiH, čime je još jednom potvrdilo svoju tadašnju dominaciju u našem najmasovnijem takmičenju. 

FK Sarajevo - FK Željezničar 2:1

Stadion: Olimpijski stadion Koševo
Datum: 29.05.2002.
Gledalaca: 20.000
Glavni sudija: Sead Kulović (Sarajevo)
Strijelci: 1:0 - Zukić (10'), 1:1 Gredić (90+1'), 2:1 Osmanhodžić (90+4')

SARAJEVO: Dedić, Alm. Janjoš, Mirvić, Varešanović, Zukić, Krupinac, Mešić (od 80. Dudo), Obuća (od 90. Alaim), Pelak, Osmanhodžić, Šaranović. Trener: Fuad Muzurović.

Željezničar: Kružik, Biščević, Adžem, Mulalić, Alihodžić, Jahić, Tica, Gredić, Žerić, Huljev, Garčević. Trener: Amar Osim.

     Statistika