Na današnji dan, 24. januara 1933. godine u Sarajevu je rođen Asim Ferhatović Hase. Dok se sutra, 25. januara, navršavaju 23 godine od njegove smrti. U spomen na ovog velikog fudbalera i čovjeka, čije ime danas u Sarajevu nose Olimpijski stadion, ulica u sarajevskom naselju Breka, te musluk česma na Baščaršiji, donosimo vam kratku priču o Hasetu, izjave igrača protiv kojih je Hase igrao, kao i video snimak sa pet Hasetovih golova u bordo dresu.
Na današnji dan, 24. januara 1933. godine u Sarajevu je rođen Asim Ferhatović Hase. Definitvno jedan od najboljih igrača kojeg je Bosna i Hercegovina ikada dala. Kao neumorni dribler, sjajan šuter i strijelac, te prije svega veliki čovjek mamio je uzdahe publike na svim stadionima širom bivše države. Svi se slažu da je bio veliki igrač, igrač svjetske i evropske klase, ali zbog ljubavi prema svome gradu i svom klubu, te zbog toga što je fudbal igrao iz ljubavi, a ne zbog novca, nije napravio karijeru, dostojnu njegovog igračkog kalibra. Sutra, 25. januara, navršavaju se 23 godine od smrti ovog velikog čovjeka i fudbalera.
Asim Ferhatović je gotovo cijelu svoju karijeru proveo na Koševu. Za FK Sarajevo je debitovao 1952. godine, a bordo dres je nosio sve do nesretne utakmice na Kantridi, u oktobru 1966. godine, kada je zadobio povredu zbog koje je morao prekinuti karijeru. Dres Sarajeva je u Prvoj saveznoj ligi nosio 204 puta, postigavši pri tome 75 golova, što ga svrstava na drugo mjesto liste najboljih klupskih strijelaca (iza Safeta Sušića sa 85 golova). Ukupno, računajući i nezvanične utakmice, Hase je bordo dres oblačio 422 puta, postigavši pri tome 198 golova.
Ipak, svi koji su imali tu sreću i čast da gledaju Haseta, složno će reći da Hase nije volio davati golove, da mu je uvijek draže bilo namjestiti drugom igraču gol ili predriblati protivničkog igrača, te da je u tome vidio svu ljepotu fudbala. Ali i pored toga, u sezoni 1963/64, već u poznim igračkim godinama, Hase je odnio titulu prvog strijelca Lige sa 19 postignutih golova.
Osim za Sarajevo, Hase je jedno kratko vrijeme proveo i u Istambulu, noseći dres Fenerbahčea. Po dolasku u Fenerbahče, od njega se tražilo da se brže oslobađa lopte, da se vraća u odbranu, jednostavno da bude jedan od 11 igrača na terenu, a ne zvijezda ekipe. Hase nije mogao podnijeti takav režim, te se nakon samo dva mjeseca u Turskoj, spakovao i vratio na Koševo, ostaće upamćena njegova tadašnja izjava: "Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati.".
Upravo zbog toga, što je fudbal igrao iz ljubavi, a ne iz interesa, Hase je uvijek bio daleko od reprezentacije. Proglašavajući ga "klupskim igračem", selektori su ga redovno zaobilazili, te je u dresu A selekcije Jugoslavije odigrao samo jednu utakmicu, protiv Južne Koreje, 8. oktobra 1961. godine u Beogradu.
Hase je umro od infarkta u svojoj kući na Kovačima, 25. januara 1987., samo dan nakon 54. rođendana. Ostaće upamćeno da se na dženazi okupio veliki broj njegovih prijatelja, ali i ljubitelja njegove igre, kao i situacija koja se vjerovatno nikada prije nije desila na sarajevskom gradskom groblju Bare, nakon što je tabut sa Hasetovim tijelom spušten u raku, prolomio se gromoglasan aplauz, baš kao u vrijeme kada je Hase, samo nekoliko stotina metara dalje, na stadionu koji danas nosi njegovo ime, neumorno driblao protivičke igrače i golmane.
Hase je mnogo dao svome klubu i gradu, a da uspomena na njega ne bi nikad izbledjela, pobrinuli su se čelnici grada i kluba, zahvaljujući kojima danas njegovo ime nosi Olimpijski stadion Koševo, Škola fudbala FK Sarajevo, ulica u sarajevskom naselju Breka, musluk česma na Baščaršiji, dok se ispod istočne tribine našeg najvećeg stadiona nalazi i spomenik
U nastavku vam donosimo izjave igrača iz raznih jugoslavenskih klubova, koji su imali priliku igrati protiv Haseta. Upravo te izjave, protivničkih igrača, pokazuju kakav je Hase zaista bio igrač, te da su mu se svi divili. Sve izjave su preuzete iz knjige Stjepana Kljujića "Ferhatović – Majstor driblinga". Također, pogledajte i kratki video snimak, koji pokazuje pet Hasetovih golova koje je postigao noseći dres Sarajeva.
Ilijas PAŠIĆ
Napadač (8 utakmica za reprezentaciju, 1 gol)
Željezničar (1952-59), Dinamo (1959-62)
Prvi put upoznao sam Asima još dok smo trčali malim igralištima u Sarajevu. Mnogi igrači postali su pravi zahvaljujuići svom talentu, treningu i savjetima trenera. Asim je bio izuzetak. Njegov stil igre rođen je u njemu. Tu nije trebalo šta savjetovati i mijenjati. Publiku je očaravao njegov dribling.
Josip ŠIKIĆ
Odbrambeni
Dinamo (1949-60)
Poznavajući ga sa sportskih terena, mogu reći da je za mene oduvijek predstavljao nogometaša najvećeg formata. Dok smo se susretali, uvijek bi Asim za moj Dinamo bio najteža prepreka. Ferhatović je bio omiljen izvan sportskih borilišta, kao dobar drug i korektan saigrač.
Milutin ŠOŠKIĆ
Golman (50 utakmica za reprezentaciju)
Partizan (1955-66)
Ferhatović je bio izvanredan drug. Baš zbog toga sam češće želio da ga vidim u svojoj sredini. I ne samo ja. I ondašnji igrači Partizana su mi to tvrdili. A, ta mi se želja ispunila samo jednom. Pred susret sa Korejom sedam dana sam proveo sa Hasetom. Bio je divan, prisan, iskren, pošten, oličenje pravog sportiste. Kao igrač bio je fizički jak, s dobrim pregledom igre, strijelac. Kada dribla, Asim to čini tako da igrač koga pređe više ne može doći pred njega. To je igrač u kojem su bile sjedinjene sve komponente velikog fudbalera.
Ivica ŠANTEK
Odbrambeni (6 utakmica za reprezentaciju)
Zagreb (1952-57), Dinamo (1957-63)
Neću se prevariti ako istaknem da se ime Asima Ferhatovića može ubrojati u najuži krug najpoznatijih asova koji su pronijeli slavu fudbala daleko izvan jugoslavenskih granica. Asim je bio veliki igrač, ali u isto vrijeme pošten i korektan borac. Njegovo ime je pojam majstorskog driblinga, koji je ostao nerješiv za sve one koji su ga željeli zaustaviti.
Ivica OSIM
Napadač (16 utakmica za reprezentaciju, 8 golova)
Željezničar (1960-71)
Ferhatović je jedan od najvećih talenata - samouka našeg nogometa. Razvio se u izvarnednog individualistu. Izgleda da nije u svoje vrijeme imao trenera koji bi pravilno usmjerio njegov mogući potencijal. Unatoč tome, Ferhatović je razvio svoj stil igre. Što se tiče reprezentacije, mislim da je Asim svakako bio zapostavljen. Šteta što nije igrao u to vrijeme u Beogradu, jer bi kao fudbaler doživio mnogo veću afirmaciju.
Zvezdan ČEBINAC
Vezni igrač (20 utakmica za reprezentaciju, 4 gola)
Partizan (1958-64), C. Zvezda (1965-66)
Mislim da je Ferhatović bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji, nogometaš iz Bosne i Hercegovine. Odličan dribler, šuter, dobro ograđuje loptu, fizički jak i s dobrim pregledom igre. Selektori su bili i suviše daleko da vide pravog asa Ferhatovića na djelu. Suditi po njegovim utakmicama protiv Beograda, Zvezde i Partizana nije mjerilo. Na Koševu, gdje je Asim igrao slobodno i improvizatorski, tu ga je trebalo gledati, a tek potom donijeti sud.
Vladimir BEARA
Golman (59 utakmica za reprezentaciju)
Hajduk (1947-55), C. Zvezda (1955-60)
Ja ne znam hoću li reći nešto novo ako kažem da je Asim Ferhatović bio čovjek iz bajki. Naprosto - jedinstven! Bio je fudbaler najviše svjetske klase. Nikad se nisam mogao načuditi selektorima bivše reprezentacije Jugoslavije što ga nisu uvrštavali u najbolju selekciju. Ne znam šta je još morao uraditi s loptom da bi im bio na oku. Nažalost, to je bila sudbina još nekih velikih fudbalera iz tzv. unutrašnjosti.
Aleksandar KOZLINA
Vezni igrač (9 utakmica za reprezentaciju)
Hajduk (1958-62), Novi Sad (1962-64), Hajduk (1964-67)
Bio je jedan od onih majstora nogometa kojima sam se posebno divio i nastojao ga oponašati. Kako sam volio dribling, uzor mi je bio Pele, ali kad bih gledao Haseta, bilo u izravnim susretima Hajduka i Sarajeva, bilo na TV ekranu, uvijek bi dolazio do spoznaje da od njega mogu naučiti mnoge finte. Bio mi je velika inspiracija, to sam mu i lično rekao 8. aprila 1962. godine prilikom utakmice Hajduka i Sarajeva na Koševu.
Dražen JERKOVIĆ
Napadač (21 utakmica za reprezentaciju, 11 golova)
Dinamo (1954-65)
Ja sam često, kada je moj Dinamo igrao sa Sarajevom, gledao kako Ferhatović dribla. Ne, to nije bila nikakva preporuka trenera ili stručnjaka. To je samo prirodni talent. On je posebna klasa, i to što se ponekad zanosio i nije slušao trenera pa se nije oslobađao lopte, to nije njegov hendikep, nego vrlina. Zbog igrača kao što je Hase, geldatelji dolaze na stadion.
Dragan DŽAJIĆ
Napadač (85 utakmica za reprezentaciju, 23 gola)
Crvena Zvezda (1961-75)
Imao sam tu sreću da odigram nekoliko utakmica protiv Sarajeva, kada je u njihovom timu bio Asim Ferhatović. Svako od nas zavidio mu je na driblingu i lakoći kretanja na terenu. Gledao sam neke golove koje je dao našim golmanima, bile su to prave majstorije svojstvene samo najvećim fudbalskim talentima.
Stjepan BOBEK
Napadač (63 utakmice za reprezentaciju, 38 golova)
Partizan (1945-58)
Ferhatović - velemajstor fudbala! Malo je igrača koji su posjedovali takav talenat. Imao je sve. Treneri su ga voljeli jer je mogao što drugi nisu. Mogao je riješiti najvažniju utakmicu. Međutim, i publika ga je obožavala, jer sve što je činio u fudbalu, radio je na poseban način. Na onaj koji publika obožava i zbog čega dolazi na stadione.
Vlatko MARKOVIĆ
Odbrambeni (16 utakmica za reprezentaciju)
Čelik (1956-58), Dinamo (1958-66)
Bez dvojbe veliki mag i za nas odbrambene igrače najteži izazov. Ferhatović je bio i ostao prvenstveno nogometni strasnik koji je uživao u igri, a često i na uštrb viših rezultata. Za mene je osobno bio najteži protivnik na terneu, ali i drag čovjek i prijatelj izvan stadiona. Mislim da je bio neopravdano zapostavljen kada je riječ o reprezentaciji.
Asim FERHATOVIĆ HASE:
