Vođeni izrekom da je jutro pametnije od noći, mnogi od nas su se sinoć suzdržavali javnih komentara, koji bi sigurno bili vođeni naletom nezadovoljstva, razočarenja i bijesa prema onome što su igrači Sarajeva pokazali na terenu protiv Slobode. Pokušali smo poslušati šefa stručnog štaba Divova, pustiti da prespava. Međutim, ono što gospodin Ješić nije uračunao prilikom svoje izjave za novinare je da navijači Sarajeva ne spavaju poslije katastrofalnih partija svog kluba.

Nije ovo ni prvi put da smo vidno iznervirani napustili stadion Asim Ferhatović Hase. Pogotovo nije prvi put da se to desilo pod palicom srbijanskog stručnjaka, ali jeste prvi put, nakon dugo vremena, da smo isti napustili poniženi. Uz dužno poštovanje prema sinoćnjem protivniku, gospodin Ješić mora znati da Sloboda nije rang koji smije sa Koševa otići na način na koji je to učinila sinoć. Ipak, pored svih negativnih emocija koje ključaju u navijačima Sarajeva, utjehu možemo pronaći u tužnoj činjenici da je bilo samo pitanje vremena.

Otkako je Miodrag Ješić preuzeo klupu FKS, bordo tim je odigrao jednu utakmicu kojom navijači, igrači, pa i stručni štab mogu ponosni – pobjedom protiv NK Vitez na domaćem terenu, rezultatom 4:0. Nakon toga, Sarajevo je igralo ispod svih očekivanja, ispod svih ulaganja od strane Vincenta Tana. Imali smo priliku da gledamo bezidejno nabijanje lopte preko pola terena u nadi da će se izroditi prilika za gol. Nekada je to prolazilo, u većini slučajeva, ipak, ne. Uprkos svemu navijači Sarajeva su odlučili da pokažu strpljenja, iako gospodin Ješić nikada nije ni bio kalibar za klub, da sačekaju proljetni dio sezone kada će stručni štab imati priliku da posloži igrački kadar i pripremi ekipu po svom ukusu.

Za vrijeme pauze dovedeni su novi igrači, koji su, valjda, trebali da naprave prevagu. Dobili smo obećanje da ćemo na proljeće gledati novo Sarajevo. I zaista je tako, uz izuzetak što tim igra jednako bezidejno, ovo novo Sarajevo odavno nije izgledalo nemoćnije na terenu, rijetki su zapamtili goru odbranu, a „pojačanja“... Deni Simeunović je, istina, postigao gol protiv svog bivšeg kluba. Gledajući ostale partije sve su prilike da je to bilo onako naše, iz inata. Cezar je prikupio veliki broj minuta na terenu, iako su ga rijetki primjetili na istom. Emerson je najprimjetniji, najviše je poslao onih bezidejnih lopti prema svojim napadačima. Šteta što ih je većina završila kod protivnika ili van terena. Kvalitet ostalih igrača koje je tražio srbijanski stručnjak, još nismo imali priliku da vidimo. Ako je suditi po najboljim koje je probrao, valjda nećemo pogriješiti ako kažemo da se pribojavamo tog prizora.

Nije ni ovaj osvrt otkrivanje tople vode. O ovim stvarima su već pisali novinari velikog broja sportskih redakcija. Gospodin Ješić ih je napao riječima da je još uvijek rano za analizu, pa je čak išao i toliko daleko da je iste novinare (inače mahom navijače Sarajeva) optužio da imaju nalogodavce za te tekstove. Pošto trener Sarajeva ima odgovor na sve, želimo da postavimo pitanje da li je još uvijek rano za analizu? Ko bi mogao biti nalogodavac neprofitnom portalu koji postoji ovolike godine isključivo radi FK Sarajevo? Da li možemo očekivati od vaših pomoćnika da nam upute poruku da „duvamo“?

Ako ništa, imaće gospodin Ješić čitavu plejadu izgovora zašto se nije zadržao ni u dvadeset i nekom klubu u svojoj karijeri, u skoro isto toliko godina. Od loših terena, preko pritiska navijača i medija, do vjetrovitog Koševa. Navikli smo da nikada nije on kriv, zašto bi ovoga puta bilo drugačije?