Novosti  

Bordo vremeplov

Piše: Semir Zilić

Bordo vremeplov VII (1975 - 1980)

Bordo vremeplov VII (1975 - 1980)

07 06 2012

Kako se FK Sarajevo vratio u sami vrh jugoslovenskog fudbala.

Nakon tromjesečne pauze, pročitajte novi nastavak Bordo vremeplova koji vam donosi priču o drugoj polovini sedamdesetih godina. U dijelu, koji obuhvata period od juna 1975. do 1980. godine, pročitajte sve o tome kako se Sarajevo, predvođeno Fuadom Muzurovićem sa klupe, te Safetom Sušićem na terenu, vratilo u sami vrh jugoslovenskog fudbala i ponovno izborilo plasman u Evropu.


Nakon gotovo čitave decenije prosječnih i ispodprosječnih rezultata, timu sa Koševa je očito bilo potrebno osvježenje. Čelni ljudi Sarajeva, rješenje su našli u angažmanu novog trenera, Vukašina Višnjevca, bivšeg fudbalera Sarajeva, koji se nakon prerano završene igračke karijere, okrenuo trenerskom poslu. Iako je imao tek 38 godina, iza sebe je već imao deset godina dugu trenersku karijeru, obilježenu uspješnim vođenjem nekoliko niželigaških klubova, a najveća referenca za posao u Sarajevu, svakako su mu bili uspjesi koje je napravio vodeći Istru i Rovinj, koje je uspio uvesti u Drugu ligu. Pored promjene na klupi, većih promjena u samom igračkom kadru nije bilo. Klub su napustili uglavnom igrači koji nisu bili u prvom planu, dok je od prinova, jedino novo ime bio Srebrenko Repčić, koji je stigao iz dobojske Sloge. Pored Repčića, priliku za angažman u novj sezoni dobila su i trojica igrača iz juniorskog pogona, Nijaz Merdanović, Salko Nikšić i Abdulah Oruč, a u toku sezone timu je u nekoliko navrata bio priključen i još uvijek aktuelni junior, Predrag Pašić. Uz povratnika iz vojske, Sulejmana Demira, te najbolje igrače iz prošle sezone, Edhema Šljivu i Safeta Sušića, to je bio tim od kojeg se očekivalo da napokon odigra sezonu u kojoj se neće do posljednjeg kola strahovati za goli opstanak u Ligi. Start novog Prvenstva bio je furiozan, te su izabranici Vukašina Višnjevca na najbolji način iskoristili povoljan raspored i nakon dva kola zasjeli na čelo tabele. Najprije je u prvom kolu na Koševu pregažen Vardar, sa 3:1, da bi samo sedam dana, na istom stadionu bio savladan i OFK Beograd, ali uz duplo više postignutih golova. Rezultat je glasio 6:0, a jednu od najboljih utakmica karijere je odigrao kapiten Edhem Šljivo, koji je mrežu gostiju iz glavnog grada Jugoslavije, tresao tri puta. Ipak, kako je jesenji dio sezone odmicao, tako je i forma Sarajeva znatno padala, a stanje tabeli je postajalo sve gore. Nakon dvije početne pobjede, u preostalih 15 proljetnih kola, Sarajevo je upisalo samo još tri trijumfa, sva tri ostvarena na Koševu, minimalnim rezultatima (2:1 protiv Olimpije, 1:0 protiv Rijeke i 3:2 protiv Radničkog). Isto toliko puta, Sarajevo je i remiziralo, također u utakmicama na Koševu. Protiv Veleža i Hajduka, susreti su završeni bez golova, dok je gradski derbi sa Željezničarom završio rezultatom 2:2. Lošem plasmanu na tabeli dodatno su doprinijeli katastrofalni rezultati na gostujućem terenu, budući da je Sarajevo poraženo na svih osam jesenjih gostovanja. Tako je ekipa Višnjevca, kroz čitavu polusezonu padala na tabeli, od prvog mjesta nakon drugog kola, Sarajevo je jesenju polusezonu završilo na trinaestom mjestu, sa samo tri boda više od pretposljednje Slobode, koja se nalazila u zoni ispadanja.

 

Pripreme za proljetnu polusezonu obavljene su na Borikama kod Rogatice, a kao bomba je tada odjeknula vijest, da je zbog bolesti zglobova Safet Sušić hitno morao biti prebačen u sarajevsku bolnicu, te da je nastavak njegove karijere pod upitnikom. Teška upala zglobova, koju su ljekari konstatovali, Sušića je odvojila od terena na devet mjeseci, što je treneru Višnjevcu zadalo dodatne glavobolje uoči nastavka sezone. Sušića su na poziciji desnog krila, do kraja sezone najčešće mijenjali Repčić i Heto, a to nije bila jedina promjena u timu. Pored Sušića, Višnjevac nije mogao računati na još jednog standardnog prvotimca, Zorana Lukića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka. S druge strane, u proljetnom dijelu sezone na teren su se vratili Denijal Pirić i Nijaz Ferhatović, dok je na Koševo stiglo i pojačanje na golmanskoj poziciji. Iz Olimpije je stigao bivši golman Dinama i reprezentacije Jugoslavije, Fahrija Dautbegović, koji je odmah preuzeo dres sa brojem jedan. Proljetni dio sezone, Sarajevo je otvorilo sa dva gostovanja, remijem u Skoplju, protiv Vardara, te porazom od OFK Beograda na Karaburmi. Nakon ovog poraza, tim sa Koševa je skliznuo do šesnaeste pozicije na tabeli, te se tako našao tik od zone ispadanja. Alarmi su na Koševu bili upaljeni, a fudbaleri Sarajeva su se napokon probudili i pronašli izgubljenu formu sa samog početka sezone. Uslijedio je sjajan niz od devet utakmica, u kojima je bordo tim doživio samo jedan poraz, na Kantridi u 25. kolu, dok je u preostalih osam susreta upisano pet pobjeda i tri remija. Nakon što su izabranici Vukašina Višnjevca, u 27. kolu savladali Željezničar na Grbavici, a u idućem kolu i Crvenu Zvezdu na Koševu, Sarajevo se popelo do osmog mjesta na tabeli, te su svi simpatizeri bordo kluba, napokon mogli da odahnu i da se prestanu brinuti oko opstanka u Ligi. Do kraja sezone, u posljednjih šest kola ubilježen je polovičan učinak, upisane su dvije pobjede, te isto toliko remija i poraza. Sezona je završena na sedmom mjestu, što je bilo itekako podnošljivo, pogotovo u odnosu na 16. poziciju na kojoj se Sarajevo nalazilo nakon prva dva proljetna kola.

 

Ipak, da sezona 1975/76 ne ostane tek jedna u nizu ne baš uspješnih sezona u historiji kluba, pobrinuli su se omladinci tima sa Koševa. Juniorski tim Sarajeva, napravio je najveći uspjeh u bivšoj državi, osvojivši omladinski Kup Jugoslavije. U finalnoj utakmici, odigranoj 25. maja 1976. godine u Beogradu, mladići sa Koševa su savladali vršnjake skopskog Vardara sa 3:1 i tako u vitrine Sarajeva donijeli dotada najvažniji omladinski trofej. Tim kojeg je s klupe predvodio bivši golman Marko Bilić, na Marakanu je istrčao u slijedećem sastavu: Vitomir Pavlić, Marko Jovetić, Aleksandar Tomić, Radomir Kenić, Nihad Milak, Nenad Vidaković, Abdel Bešović, Nenad Popović, Sead Hodžić, Hajrudin Buljetović, Predrag Pašić, dok su na klupi sjedili još Mirsad Šantić, Dino Hamzić, Ferid Radeljaš, Dejan Golub i Mirza Kapetanović.

 


Omladinci FK Sarajevo 1976. godine, osvajači Kupa SFRJ

 

Novu sezonu, Sarajevo je dočekalo kao ubjedljivo najmlađa ekipa Prvenstva, obzirom da je prvom timu priključeno čak pet omladinaca, Pašić, Vidaković, Milak, Bešović i Hodžić, te bivši junior Hadžibegić. Prosječna starost 23 prvotimca pod ugovorom, uoči početka sezone bila je 21,97 godina. Sarajevo je u Prvenstvo ušlo oslabljeno za dvojicu najvažnijih igrača, Safeta Sušića koji se još uvijek nije bio  oporavio od bolesti, te Edhema Šljivu koji je otišao u Kruševac, na odsluženje vojnog roka, a tim su napustili Sulejman Demir i Ranko Petković. Dodatni problem stvorila i je povreda Ante Rajkovića, koji se povrijedio nakon utakmice sa OFK Beogradom u prvom kolu. Uz sve to, zbog renoviranja stadiona, Sarajevo je prve domaće utakmice, umjesto na svom Koševu, moralo igrati na Grbavici. Tako oslabljen, tim Vukašina Višnjevca je u prva četiri kola osvojio samo dva boda, remiziravši sa OFK Beogradom na Grbavici, te Olimpijom u Ljubljani, uz dva poraza, od podgoričke Budućnosti i Radničkog iz Niša. Peto kolo donijelo je gradski derbi sa Željezničarom. Plavi sa Grbavice su zabilježili identičan start kao i Sarajevo, pa su također sa dva remija i dva poraza, bili prikovani za dno tabele. Stoga je i duel ova dva stara rivala i dva bivša šampiona, privukao više pažnje nego inače. Oba tima su tražila prvu pobjedu u šampionatu, a do nje je više nego zasluženo došla ekipa Sarajeva, koja je sa visokih 5:0 nanijela težak poraz gostima sa Grbavice. Strijelci za Sarajevo bili su Simić dva puta, te po jednom Dupovac, Savić i Vidaković.

 


Sa utakmice Sarajevo – Željezničar 5:0

 

Nakon uvjerljivog trijumfa u gradskom derbiju, Sarajevo je i iduća dva susreta ostalo neporaženo, upisavši dva remija, najprije sa Čelikom, na Bilinom Polju, a potom i u domaćem susretu protiv Dinama, iako je imalo prednost od 2:1, sve do 85. minute i jedanaesterca, kojeg je u gol pretvorio fudbaler gostiju Jovičević. Niz susreta bez poraza, produžen je i u Kup utakmici, a na Koševu je u okviru šesnaestine finala gostovala Crvena Zvezda. Golovima oporavljenog Sušića i Repčića, bordo tim je došao do trijumfa od 2:1 i plasmana u osminu finala. Isti protivnici sastali su se i tri dana kasnije, na Marakani, u okviru 8. kola Prve lige, a ovaj put su bolji bili Beograđani, slavivši identičnim rezultatom 2:1, nakon što je Sarajevo ispustilo prednost stečenu u prvom poluvremenu, golom Bošnjaka iz 21. minute. Do kraja polusezone, igrači Sarajeva su igrali dosta promjenjivo, na Koševu su upisane tri pobjede i dva remija, dok su sva četiri gostujuća susreta završila porazom bordo tima, pa je jesenja polusezona privedena kraju, na četrnaestom mjestu, sa isto toliko osvojenih bodova. Ipak prije odlaska na odmor, Sarajevo je odigralo i još dvije utakmice u najmasovnijem domaćem takmičenju. Najprije je na Koševu gostovao Partizan, koji je ispraćen sa tri gola u mreži, čime je ovjeren plasman među osam najboljih u Kupu. U četvrtfinalu, Sarajevo je odmjerilo snage sa Budućnosti u Titogradu, a itekako uzbudljiva utakmica, nakon 120 minuta igre, završena je pobjedom domaćina od 3:2. To je značilo da Sarajevo na proljeće očekuje borba samo na jednom frontu, onom prvenstvenom i to za opstanak u društvu najboljih.

 


FK Sarajevo, sezona 1976/77

 

Proljetnu poluseoznu Sarajevo je otvorilo porazom na Karaburmi, nakon čega su uslijedile tri utakmice bez poraza. Na Koševu su savladani Olimpija (2:0) i Radnički (1:0), a između te dvije utakmice osvojen je i bod u Titogradu, bilo je 1:1. Činilo se tada da će Sarajevo finiš sezone dočekati u sredini tabele, te da neće imati veće brige oko opstanka, međutim uslijedila je kriza rezultata. U idućih šest utakmica, zabilježena su tek dva remija, u gostima kod Dinama i Hajduka, dok su u ostale četiri utakmice, fudbaleri bordo tima napustili teren pognute glave. To je Sarajevo dovelo u izuzetno neugodnu situaciju, budući da se šest kola prije kraja  Sarajevo nalazilo na pretposljednjem mjestu na tabeli, istina uz jednu utakmicu manje, onu protiv Vojvodine, koja je odgođena zbog saobraćajne nesreće koju su igrači Vojvodine doživjeli na putu za Sarajevo. Ipak, kada je izgledalo da bi Sarajevo moglo napustiti najviši rang, razigrao se Safet Sušić. U samo tri dana, Sušić je svojim golovima bordo timu donio četiri itekako vrijedna boda. Najprije je postigao jedini gol na utakmici u minimalnoj pobjedi Sarajeva nad Rijekom, da bi u zaostaloj utakmici sa Vojvodinom, postigao oba gola u pobjedi od 2:0. S ove dvije pobjede Sarajevo je skočilo na trinaesto mjesto na tabeli. Potom je slijedio ključni duel, gostovanje Napretku, direktnom konkurentu za opstanak u Ligi, koji je u tom trenutku imao samo jedan bod manje od Sarajeva. Kruševljanima je bila potrebna pobjeda, ali je Sarajevo u jednoj od najvažnijih utakmica sezone uspjelo doći do trijumfa. Napredak je pred 30.000 svojih navijača, čitavu utakmicu napadao i stvarao šanse, imao više od igre, ali nije uspio postići pogodak. Kazna za promašaje, stigla je na drugoj strani, samo osam minuta prije kraja. U šesnaestercu domaćih strušen je Radomir Savić, sudija Tauzes iz Ljubljane pokazao na bijelu tačku, a siguran realizator najstrože kazne bio je Ante Rajković koji je tako svojim golom doveo Sarajevo na korak od opstanka. Do kraja je Sarajevo osvojilo još tri boda, remiziravši sa Veležom, te pobjedom nad Zagrebom u Kranjčevićevoj, te zauzelo šesnaesto mjesto, tik iznad zone ispadanja, u kojoj su se na kraju našli Željezničar i Napredak.

 


Sa utakmice Sarajevo – Olimpija 2:0

 

Ljeto 1977. godine, donijelo je nekoliko promjena, kako u igračkom, tako i u trenerskom kadru. Nakon dvije sezone na klupi Sarajeva, Vukašin Višnjevac je odstupio sa trenerske pozicije, te preuzeo Velež, a na njegovo mjesto sjeo je njegov prvi asistent Fuad Muzurović. Novi stručni štab, kojeg su pored Muzurovića, činila još dva bivša igrača Sarajeva, Boško Prodanović i Denijal Pirić, bio je ujedno i najmlađi stručni štab u državi, a kasnije će se pokazati i jedan od najuspješnijih u historiji Kluba. Promjene u igračkom kadru su se desile samo na golmanskoj poziciji. Oba prva golmana su napustili Klub, Dautbegović je prešao u bugojansku Iskru, dok je Ekmečić otišao u inostranstvo, tačnije u Austriju. Njih su zamjenila dvojica novajlija, Radoslav Bebić koji je stigao iz Proletera, te Miloš Đurković iz Glasinca. Mladom timu, koji je bio za godinu dana iskusniji, priključio se još jedan junior, Mehmed Janjoš, a sa odsluženja vojnog roka vratio se kapiten Edhem Šljivo. Upravo u ovoj sezoni krenulo je stvaranje tima, koji će kasnije dostići sami vrh. Ipak, u novu sezonu Sarajevo nije ušlo kako se očekivalo, pa su u prva tri kola upisana dva poraza, na gostovnjima kod Borca i Slobode, uz remi bez golova na Koševu protiv Rijeke. U četvrtom kolu na Koševu je gostovao bivši trener Sarajeva, Višnjevac, predvodeći svoj novi tim Velež, a sa najvećeg stadiona u Bosni i Hercegovini, ispraćen je sa 4 gola u mreži. U sjajnoj pobjedi od 4:2, dva gola je postigao Savić, dok su još po jedan dodali Sušić i Šljivo. To je bila naznaka početka sjajne serije rezultata, tačnije četiri vezane pobjede u Prvenstvu i Kupu. Nakon Veleža uslijedio je trijumf protiv Čelika, na Bilinom polju, rezultat je bio 2:0, a strijelac oba gola bio je Repčić. I u idućih sedam dana, Srebrenko Repčić je bio pucački raspoložen, najprije je u Kup utakmici protiv Budućnosti sa Vidakovićem i Hodžićem donio trijumf Sarajevu od 3:1, da bi protiv istog protivnika, četiri dana kasnije, također na Koševu postigao još dva gola, u pobjedi ostvarenoj identičnim rezultatom, 3:1. Sa maksimalnih šest bodova, osvojenih u periodu od 4. do 6. kola, Sarajevo se probilo do šestog mjesta na tabeli. 

 


Sa utakmice Čelik – Sarajevo 0:2

 

Do kraja polusezone, Sarajevo je igralo dosta promjenjivo, pa je prvi dio sezone okončan na desetom mjestu, sa 15 osvojenih bodova. Ipak, jesen 1977. godine je obilježio Safet Sušić, koji je u oktobru i novembru upisao svoja prva dva nastupa u dresu jugoslovenske reprezentacije. Dva gola koje je Sušić postigao Mađarima, u svojoj prvoj, te tri gola Rumunima u drugoj utakmici u plavom dresu, fascinirali su cijelu državu, ali i privukli pažnju na kompletan, mladi tim Sarajeva, kojem su svi predviđali blistavu budućnost. Prvenstvena pauza i mini prelazni rok, nisu donijeli značajnije promjene u igračkom kadru. Ekipu su napustili uglavnom igrači koji više nisu bili u prvom planu, Dupovac, Tešan, Lubura, Oruč, Bešović, Hamzić i Nikšić, dok je iz niželigaša Vratnika stigao Agim Nikolić. Pripreme za proljetnu polusezonu su obavljene na Jahorini, a zaključak stručnog štaba bio je da Sarajevo u drugi dio sezone ulazi jače i spremnije, nego u prvi. Pored Jahorine, ekipa Sarajeva je krajem januara otputovala i na mini turneju u Siriju. U ovoj azijskoj zemlji, ekspedicija bordo tima se zadržala sedam dana, odigravši pri tome tri prijateljske utakmice sa lokalnim ekipama, u kojima nije ostvaren niti jedan trijumf.

 


FK Sarajevo, sezona 1977/78

 

Pošto je prva proljetna utakmica odigrana u decembru, polusezona je otvorena gostovanjem na Kantridi, kod Rijeke. Domaći su dva puta dolazili u prednost, ali je Sarajevo oba puta, golovima Savića i Šljive uspjelo anulirati prednost, te se sa Kantride vratiti sa jednim osvojenim bodom. Savić je tim golom najavio fantastično proljeće, u kojem je u 16 utakmica postigao 14 golova, što mu je uz sedam postignutih golova u prvom dijelu sezone bilo dovoljno da ponese titulu najboljeg strijelca Lige. Sarajevo je tako po drugi put u svojoj historiji, a prvi put nakon legendarnog Haseta i 1963. godine, dobilo golgetera Lige. Savić je zaista odigrao fantastičnu polusezonu i svojim golovima je unosio mirnoću u redove Sarajeva, budući da se klub sa Koševa konstantno držao u sredini tabele, bez briga o borbi za opstanak. Ovaj omaleni napadač, na sjajan način je koristio činjenicu da iza sebe ima sjajan dvojac iz reprezentacije Jugoslavije, Šljivu i Sušića, koji su ga neumorno hranili asistencijama, koje je on neumoljivo pretvarao u pogotke, a posebno je bio impresivan u utakmicama protiv OFK Beograda i Osijeka, gdje je postigao po tri gola, te u duelima sa Čelikom i Trepčom, u kojima je poentirao dva puta. Po pet pobjeda i remija, uz šest poraza u šesnaest proljetnih utakmica, bili su dovoljni da Sarajevo sezonu završi na devetom mjestu, ali i pokazatelj, da mladi tim sa Koševa lagano sazrijeva i sprema se za najveće domete.

 


Sa utakmice Rijeka – Sarajevo 2:2

 

Sve najave o dobrim rezultatima u budućnosti, opravdane su u novoj sezoni. Osim Šljive, koji je otišao u belgijski Liege, te angažmana juniora Harisa Smajića, u timu uoči početka nove sezone nije bilo nikakvih promjena. S druge strane, stručni štab je pojačan sa još dvojicom bivših fudbalera Sarajeva, Boškom Antićem, koji je angažovan kao trener, te Refikom Muftićem, kojem je povjeren rad sa golmanima. Prvo kolo nove sezone donijelo je gradski derbi sa Željezničarom. Bio je to prvi derbi sarajevskih prvoligaša, nakon godinu i pol pauze, pošto je Željezničar prethodnu sezonu proveo u Drugoj ligi. Na Koševu se tog dana skupilo 35.000 ljudi, željnih duela dva gradska rivala, a kući su puno sretniji otišli simpatizeri bordo tima. Sarajevo je odigralo sjajnu utakmicu, a krilni dvojac Pašić – Sušić je svojim golovima presudio komšijama sa Grbavice, te donio trijumf od 2:0. Drugo kolo i gostovanje Dinamu, donijelo je i prvi poraz u sezoni, a dodatni problem je bio crveni karton kojeg je zaradio Safet Sušić, pa je morao propustiti utakmicu trećeg kola, protiv Radničkog iz Niša. I bez Sušića, Sarajevo je došlo do pobjede od 2:1, a već u idućem kolu i odigralo veoma kvalitetnu utakmicu u Banjaluci, te bilo dosta bliže pobjedi. Repčić je u 25. minuti, doveo bordo tim u prednost, a priliku da se na odmor ode sa dva gola prednosti nije iskoristio Rajković, kada je samo pet minuta prije kraja prvog dijela utakmice promašio jedanaesterac. Kazna je stigla na otvaranju drugog poluvremena, kada Borac dolazi do izjednačenja, što je bio i konačan rezultat utakmice. Pobjeda kući, poraz na strani, bilo je otprilike pravilo po kojem je Sarajevo igralo u narednih nekoliko kola, a onda je od 12. do 16. kola, uslijedio sjajan niz od pet utakmica bez poraza. Najprije je Sušićevom genijalnošću, na Koševu savladan Partizan, rezultat je bio 2:1, a strijelac oba gola bila je bordo „sedmica“. Sedam dana kasnije, oružje je morao položiti i drugi beogradski klub, Crvena Zvezda. Sarajevo se sa beogradske Marakane,  vratilo sa punim plijenom, upisavši minimalnu pobjedu, koju je eurogolom donio Mehmed Janjoš u 65. minuti susreta. Potom su uslijedile još dvije domaće pobjede, protiv Budućnosti i Olimpije na Koševu, a između ta dva susreta i remi na gotovanju u Kruševcu. Ovaj sjajan niz i 9 osvojenih bodova, lansiralo je Sarajevo u sami vrh tabele, pa je tim sa Koševa posljednju jesenju utakmicu dočekalo na sjajnom drugom mjestu, sa samo jednim bodom manje od vodećeg Dinama. Ipak poraz od Hajduka u Splitu, te pobjede koje su u svojim utakmicama ostvarile Crvena Zvezda i Budućnost, učinile su da Sarajevo jesenji dio sezone završi, na petom mjestu.

 


Sa utakmice Sarajevo – Željezničar 2:0

 

Proljetnu polusezonu, bordo tim nije otvorio baš onako kako je očekivao trener Muzurović, ali i većina navijača Sarajeva. Porazi na Grbavici, te Čairu, ali i od Dinama na Koševu, doprinijeli su da Sarajevo padne sve do sedmog mjesta na tabeli. I kada je izgledalo da su sve šanse za plasman u Kup UEFA izgubljene, bordo tim je napravio novu seriju od pet utakmica bez poraza, ovaj put upisavši svih pet pobjeda. Na krilima fantastičnih Sušića i Repčića, redom su padali Borac na Koševu (5:1), Osijek u gostima (1:0), Velež (2:1), Vojvodina u Novom Sadu (4:3), te Rijeka (3:1). Fantatičnih pet utakmica, u kojima je Sušić postigao isto toliko golova, a Repčić dva manje, donijeli su Sarajevu treću poziciju na tabeli, te je tim sa Koševa, samo devet kola prije kraja bio na poziciji koja vodi u evropska takmičenja. Potom su Sarajevu slijedila dva nezgodna gostovanja, kod OFK Beograda i Zagreba, dva tima koja su se nalazila na samom dnu tabele, ali koji su grčevito trebali bodove, kako bi ostali u Ligi. Sarajevo je u oba susreta pretrpilo poraze, te tako sebi otežalo borbu za treće mjesto. Potom je uslijedila još jedna, ukupno treća serija od pet susreta bez poraza. Ovaj put upisana su dva remija, sa Zvezdom i Partizanom, te tri pobjede, od kojih je posebno važna bila ona ostvarena u 31. kolu, na stadionu pod Goricom. Budućnost je uz Zvezdu, bila direktni konkurent Sarajevu za to treće mjesto, ali još jedna fantastična partija reprezentativca Sušića, donijela je prijeko potrebne bodove Sarajevu. Pape je postigao het-trik, svoj prvi u bordo dresu, a još jedan gol dodao je i Savić za fantastičnih 4:1. I u idućem kolu, protiv Napretka na Koševu, Sušić se ponovo upisuje u listu strijelaca. Ovaj postiže samo jedan gol, a još po jedan dodali su Avdić i Repčić, te je upisana pobjeda od 3:1. Tako se tim sa Koševa doveo u sjajnu situaciju, dva kola prije kraja, nalazio se na trećem mjestu sa dva boda prednosti nad četvrtom Zvezdom, te praktično sve imao u svojim rukama. Ipak, Sarajevo je posustalo kad je najvažnije bilo. Najprije je oružje položeno na gostovanju u Ljubljani, Olimpija je bila bolja i slavila sa 3:1, a potom je i u posljednjem kolu, Sarajevo doživjelo novi poraz. U utakmici koja je odlučivala o novom prvaku, Sarajevo je dočekalo Hajduk. Budući da su Splićani posljednje kolo dočekali bodovno poravnati sa Dinamom, ali uz znatno bolju gol-razliku, jasno je bilo da im odgovara samo jedan rezultat, pobjeda. Uz veliku pomoć sudije Mađoskog, Hajduk je došao do trijumfa i šampionske titule, a utakmicu su pored nekoliko smiješnih odluka sudijske trojke, obilježili i incidenti na tribinama, koje su izazvali navijači gostujućeg tima. Sarajevo je tako sezonu završilo na četvrtom mjestu, sa samo dva boda manje od trećeplasirane Crvene Zvezde, koja se plasirala u Kup UEFA. Prvo ime sezone svakako je bio Safet Sušić, koji je sa 15 postignutih golova bio prvi topnik tima sa Koševa, te treći najbolji strijelac u kompletnom šampionatu.

 


FK Sarajevo, sezona 1978/79

 

Nakon završetka sezone, Sarajevo je krajem juna otputovalo na sedmodnevnu turneju po Španiji. Na ovoj mini turneji po Pirinejskom poluotoku, Sarajevo je odigralo tri utakmice sa španskim prvoligaškim timovima, upisavši dvije pobjede i jedan remi. Prva od njih odigrana je protiv Almerie, u utakmici sa pregršt golova, koja je završena rezultatom 5:5. Pored Almerie, Sarajevo se još sastalo i sa Malagom (3:2 za Sarajevo), te Gijonom (2:0) nakon čega se bordo tim vratio nazad u Jugoslaviju. Igrači Fuada Muzurovića su iz Španije ispraćeni samo sa komplimentima, a svi su bili oduševljeni igrama koje je Sarajevo pružilo, a posebno virtuoznošću jednog čovjeka, Safeta Sušića. Upravo protiv Almerie, Sušić je odigrao jednu od svojih najboljih utakmica života. Postigao je čak tri gola, te namjesto još dva, Hadžibegiću i Hodžiću, igrajući takvom lakoćom da se činilo da je te noći mogao uraditi sve što bi poželio. Za sjajnu predstavu koju je Pape pružio te noći u duelu sa Almeriom, nagrađen je višeminutnim aplauzom od strane 15 hiljada domaćih navijača, nakon završetka susreta. Po povratku u Sarajevo krenule su pripreme za novu sezonu. Sarajevo je u šampionat ušlo oslabljeno za čak četvoricu standardnih prvotimaca. Repčić i Savić, su još za vrijeme prethodne sezone dogovorili prelazak u Crvenu Zvezdu, Bošnjak je pojačao redove Olimpije, a Dragan Simić je nakon mini turneje po Španiji našao angažman u tamošnjem prvoligašu Burgosu. Čelni ljudi tima sa Koševa su posebno bili ljuti na beogradski klub, kao i na svoje, sada već bivše igrače, Repčića i Savića, zbog nekorektnosti, a po gradu su kružile priče da su oni namjerno podbacili u finišu sezone, te tako indirektno pomogli da se njihov novi klub domogne Kupa UEFA. Ipak, kako se bližio početak sezone, tako su i tenzije lagano opadale, a Sarajevo se okrenulo nastupima u novom šampionatu, sa samo jednim ciljem, plasmanom na evropsku scenu. U tu svrhu dovedena su i dva nova igrača. Na gol je stao iskusni golman Slobodan Janjuš, a doveden je i mladi centarfor Radnika iz Bijeljine, Husref Musemić. U prvom kolu Sarajevo je gostovalo na tradiocionalno neugodnom terenu, u Nišu. Na Čairu je Sarajevo dotada slavilo samo jedanput, a tradicija se nastavila i u ovom susretu, pa su domaći fudbaleri upisali minimalnu pobjedu. Ipak, utisak je popravljen u iduća dva susreta, kada je najprije upisan trijumf nad Vardarom, od 3:0, a potom i u Zenici protiv Čelika, gdje je bilo 1:0, a strijelac jedinog gola bio je Sušić. Četvrto kolo donijelo je veliko iznenađenje, na Koševu je gostovao Napredak iz Kruševca, a bordo tim je bio apsolutni favorit, međutim Muzurovićevi puleni nisu odigrali kako se od njih očekivalo, što su gosti iskoristili i slavili sa 1:0. Nakon tog neočekivanog poraza, Sarajevo je napravilo niz od sedam uzastopnih utakmica bez poraza, remi na Kantridi, pobjeda protiv Budućnosti u Titogradu, te remi sa Partizanom na Koševu bili su uvod u fantatičnu seriju od četiri uzastopne pobjede. Razigrani Sušić je posebno briljirao u tim susretima. Postigao je dva gola Osijeku u gostima, u pobjedi od 3:2, zatim je sa Avdićem pogodio po jedanput u pobjedi nad Slobodom na Koševu, a onda je bio i strijelac jednog od dva gola u utakmici u Banjaluci, koja je zavšrila trijumfom od 2:0. Serija je zaključena minimalnom pobjedom nad Veležom, nakon čega se Sarajevo probilo na drugo mjesto na tabeli. Fantastičnu seriju je prekinuo poraz u Ljubljani od Olimpije, kojeg su pratile pobjede nad Vojvodinom i Zvezdom na Koševu, te remi sa Željezničarom na Grbavici. Upravo pobjeda nad Crvenom Zvezdom, izbacila je Sarajevo na samo čelo tabele, dva kola uoči završetka jesenje polusezone. U posljednja dva kola, tim sa Koševa je upisao polovičan rezultat, najprije je poražen u Splitu, a onda je uslijedio trijumf protiv Dinama na Koševu. U još jednoj veličanstvenoj partiji Safeta Sušića, Sarajevo je pregazilo goste iz Zagreba. Po jedan gol Vidovića i Hadžibegića, te dva gola Papeta donijeli su Sarajevu pobjedu od 4:2, ali i titulu jesenjeg prvaka Jugoslavije. Sarajevo je tako zimsku pauzu dočekalo na čelu tabele, a sjajan rezultat je ostvaren i u Kupu, gdje se bordo tim preko Rijeke i Radničkog iz Kragujevca plasirao u četvrtfinale najmasovnijeg takmičenja. Sjajni rezultati zabilježeni te jeseni 1979. godine, svim simpatizerima bordo tima dali su opravdani nadu da sanjaju ponavljanje 1967. godine, a svi su maštali o tome da Sarajevo po drugi put postane prvak Jugoslavije. Najveći adut Sarajeva svakako je bio maestralni Sušić, koji je u izboru svih jugoslovenskih sportskih listova, proglašen za najboljeg fudbalera 1979. godine, a u izboru za najboljeg igrača Evrope, našao se na visokom petnaestom mjestu.

 


FK Sarajevo, sezona 1979/80, jesenji prvak Jugoslavije

 

Zalet za drugi dio sezone i borbu za dva trofeja, jesenji šampion je kao i obično hvatao na planinama oko Sarajeva. I zaista je drugi dio sezone počeo kao iz snova, najprije je na Koševu savladan drugoplasirani tim na tabeli, Radnički iz Niša. Rezultat je glasio 2:0, a golove su postigli Nijaz Ferhatović i Sušić. Tri dana kasnije, nastavljeno je i takmičenje u Kupu Jugoslavije, a na putu za polufinale, Sarajevu se našla Sloboda. Golovima Sušića, Pašića i Hadžibegića, bordo tim je i tu prepreku uspješno preskočio te se plasirao među četiri najbolja tima u ovom takmičenju.  Nakon remija sa Vardarom u Skoplju, na Koševu je gostovao Čelik. Utakmica sa Zeničanima je počela sjajno, dva gola Pašića u prvih 12 minuta, donijela su prdnost našem timu od 2:0 i činilo se da će biti upisana nova pobjeda za ostanak na vrhu tabele. Ipak Čelik do kraja poluvremena smanjuje rezultat, a u 85. minuti postiže i izjednačujući gol i odnosi bod sa Koševa. Bod koji je Sarajevo ispustilo u finišu te utakmice, je očito demoralisao igrače, a nakon susreta sa Čelikom izgubljeno je i prvo mjesto na tabeli, koje Zvezda do kraja šampionata više nije ispuštala. Već nakon idućeg kola, Zvezda je i povećala prednost, budući da je Sarajevo i u drugom ovosezonskom duelu sa Napretkom doživjelo poraz. Ipak tim sa Koševa nije odustajao od borbe za titulu, ali prije toga ekipu Fuada Muzurovića je očekivao još jedan veoma bitan susret, polufinalni meč Kupa Jugoslavije, sa Zvezdom na Koševu. Nakon 120 minuta igre, niti jedan tim nije uspio postići gol, pa se pristupilo izvođenju jedanaesteraca. 40.000 navijača Sarajeva se uzdalo u svoje ljubimce i očekivalo plasman u finale, ali dva ponajbolja igrača Sarajeva, Sušić i Pašić nisu uspjeli pogoditi mrežu, tačnije golman Zvezde, mladi Ljukovčan je odbranio njihove udarce, te je Zvezda slavila sa 4:1 u izvođenju jedanaesteraca i plasirala se u finale Kupa. 

 


Sa utakmice Sarajevo – Crvena Zvezda 0:0 (1:4 p)

 

U Prvenstvu je Sarajevo uspijevalo držati korak za Crvenom Zvezdom sve do 29. kola. Pet kola prije kraja, Beograđani su imali tri boda prednosti, što još uvijek nije bilo nedostižno, obzirom da se znalo da međusobni duel ova dva tima tek predstoji u 32. kolu. Ipak, loša serija od tri uzastopna poraza, najprije u Novom Sadu od Vojvodine, potom na Koševu od Željezničara, te na kraju na Marakani od Zvezde, Sarajevo su ostavili bez titule, a beogradski „crveno-bijeli“ su nakon pobjede nad Sarajevom, dva kola prije kraja i matematički osigurali titulu, dok je bordo tim ispustio i drugu poziciju. Ipak, tri boda u posljednja dva kola, osvojena pobjedom nad Hajdukom i remijem sa Dinamom u Zagrebu,  bila su dovoljna da Sarajevo na kraju vrati drugu poziciju i ponese laskavu titulu vicešampiona Jugoslavije za sezonu 1979/80. Tim sa Koševa se tako morao zadovoljiti tek drugim mjestom, iako je do 19. kola na tabeli čvrsto držao vrh tabele, a za utjehu je stigao i plasman u Kup UEFA, što je bio tek drugi plasman u UEFA-inim takmičenjima, nakon nastupa u Kupu šampiona 13 godina ranije. Prvo ime Sarajeva u ovoj sezoni je opet bio Safet Sušić, koji je sa 17 postignutih golova podijelio titulu najboljeg strijelca sa Dragoljubom Kostićem iz Napretka.

 

Igrači koji su obilježili ovaj period

 

Safet Sušić. Popularni Pape, na Koševo je stigoa kao 18-godišnjak iz niželigaša Krivaje. Brzo se nametnuo i postao prvotimac kako Sarajeva, tako i reprezentacije Jugoslavije. U ovom periodu Sušić se afirmisao kao igrač, odigrao je 151 utakmicu i postigao 55 golova, što ga čini najboljim strijelcem Sarajeva u ovih pet godina. Ponio je titulu najboljeg jugoslovenskog fudbalera za 1979. godinu, a u sezoni 1979/80 je bio i najbolji strijelac Prve lige.


Želimir Vidović.
Dugogodišnji desni bek Sarajeva, koji je igrao i na svim drugim pozicijama po potrebi. U Sarajevo je stigao iz Bosne i odmah postao standardni prvotimac. U ovom periodu, Keli je bordo dres oblačio 158 puta u zvaničnim utakmicama, te bio apsolutni rekorder po broju nastupa. Tome je dodao i 11 postignutih golova.

 

Srebrenko Repčić. U Sarajevo je stigao iz dobojske Sloge i vrlo brzo postao jedan od najvažnijih igrača u timu. Igrao je u veznom redu, a dres Sarajeva je nosio od 1975. do 1979. godine. U te 4 godine, upisao je 148 zvaničnih nastupa, postigavši pri tome 37 golova, što ga je učinilo drugim strijelcem tima u ovom periodu, iza Safeta Sušića. U ljeto 1979. godine, prelazi u Zvezdu.

 

Ante Rajković. Pouzdani centarhalf tima sa Koševa. Mnogi su ga proglašavali nasljednikom Josipa Katalinskog u reprezentaciji, ali taj epitet nije uspio do kraja opravdati, uspisavši tek šest nastupa u plavom dresu. U Sarajevo je stigao iz FK Vitez i punih osam godina je bio standardni član odbrane tima sa Koševa. U ovom periodu je odigrao 124 zvanične utakmice, u kojima je postigao dva gola.

 

Radomir Savić. Omaleni napadač Sarajeva, koji je često igrao i u veznom redu, pa se ubacivao iz drugog plana, u tim sa Koševa je stigao iz ilijaške Sloge. Bljesak je doživio u sezoni 1977/78 kada je postigao 21 gol i postao najbolji strijelac Prve lige. U ovom periodu, dres Sarajeva je oblačio 95 puta, pri čemu je postigao 31 gol. U ljeto 1979. godine, skupa sa Repčićem je prešao u Crvenu Zvezdu.

 

Zoran Lukić. Bivši junior Kluba, nakon prelaska u seniore, vrlo brzo se ustalio u početnoj postavi tima sa Koševa i bio je nezamjenjiv član vezne linije Sarajeva. U ovom periodu je bordo dres oblačio u 109 zvaničnih susreta, te postigao šest golova, a broj odigranih utakmica bi bio i znatno veći da čitavu 1976. godinu, Lukić nije morao provesti na odsluženju vojnog roka.

 

U idućem nastavku čitajte: Bordo vremeplov VIII (1980 - 1985)
 

SLJEDEĆAUTAKMICA

28. kolo BHT Premijer lige

FK Sarajevo

NK VITEZ

Subota, 26.04.2014.

17:00

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 
 

POSLJEDNJAUTAKMICA

27. kolo BHT Premijer lige

NK TRAVNIK

FK Sarajevo

Subota, 19.04.2014.

16:30

Pirota, Travnik

 

TABELAPRVI TIM

1. Zrinjski 27 16 7 4 52:19 55
2. Željezničar 27 16 7 4 47:23 55
3. Široki Brijeg 27 15 7 5 60:23 52
4. SARAJEVO 27 14 9 4 37:18 51
5. Velež 27 12 9 6 35:21 45
6. Borac 27 12 6 9 31:27 42
7. Olimpic 27 10 10 7 38:26 40
8. Čelik 27 8 13 6 29:29 37
9. Radnik 27 9 6 12 31:45 33
10. Vitez 27 9 5 13 30:33 32
11. Mladost 27 7 9 11 22:33 30
12. Slavija 27 8 7 12 22:38 28
13. Zvijezda 27 8 4 15 21:42 28
14. Travnik 27 5 10 12 25:40 25
15. Rudar Prijedor 27 4 10 13 21:37 22
16. Leotar 27 2 3 22 11:58 9
1. Široki Brijeg 11 10 0 1 42 : 8 30
2. Željezničar 11 9 1 1 44 : 11 28
3. SARAJEVO 11 9 0 2 31 : 7 27
4. Borac 10 7 0 3 21 : 9 21
5. Zrinjski 11 6 1 3 33 : 13 19
6. Rudar P. 11 5 3 3 13 : 18 18
7. Olimpic 11 5 2 4 14 : 14 17
8. Gradina 11 5 0 6 12 : 23 15
9. Čelik 11 4 2 5 12 : 19 14
10. Leotar 11 3 3 5 11 : 17 12
11. Zvijezda 11 3 1 7 19 : 28 10
12. Slavija 11 3 1 7 18 : 29 10
13. Radnik B. 11 2 3 6 10 : 27 9
14. Travnik 11 2 2 7 9 : 21 8
15. GOŠK 11 2 1 8 5 : 32 7
16. Velež 10 1 2 7 10 : 26 5
1. SARAJEVO 11 9 1 1 19 : 2 28
2. Željezničar 11 9 0 2 34 : 10 27
3. Široki Brijeg 11 6 2 3 19 : 10 20
4. Leotar 11 6 1 4 21 : 17 19
5. Čelik 11 6 1 4 15: 11 19
6. Olimpic 11 5 2 4 26 : 15 17
7. Velež 10 5 2 3 17 : 8 17
8. Radnik B. 11 5 2 4 15 : 11 17
9. Borac 10 5 0 5 24 : 17 15
10. Rudar P. 11 4 2 5 15 : 14 14
11. Zvijezda 11 4 2 5 13 : 17 14
12. Zrinjski 11 4 0 7 22 : 22 12
13. Slavija 11 4 0 7 13 : 15 12
14. Travnik 11 3 3 5 7 : 30 12
15. Gradina 11 1 1 9 7 : 42 4
16. GOŠK 11 0 3 8 9 : 34 3

ANKETA 

Pratite li FKSinfo Facebook stranicu?
AKTUELNO  |NOVOSTI  |  IZVJEŠTAJI  |  INTERVIEW  |  MEDIJI O FKS
MULTIMEDIA  |FOTOGRAFIJE  |  VIDEO  |  AUDIO  |  WALLPAPER  |  MATCH PHOTO
FK SARAJEVO  |HISTORIJA  |  LIČNA KARTA  |  STADION  |  TROFEJI  |  LEGENDE  |  BORDO VREMEPLOV  |  NAVIJAČI
PRVI TIM  |IGRAČKI KADAR  |  STRUČNI ŠTAB  |  REZULTATI  |  STATISTIKA
ŠKOLA FUDBALA  |O ŠKOLI  |  JUNIORI  |  KADETI
OSTALO  |RASPORED PL  |  RASPORED KUPA BIH  |  ARHIVA  |  LINKOVI
FKSINFO  |SHOP  |  MARKETING  |  USLOVI KORIŠTENJA  |  IMPRESSUM  |  KONTAKT

Copyright © 2004 - 2014 by fksinfo.com | All rights reserved. | Preuzimanje sadržaja bez prethodne dozvole nije dopušteno
Owned by FKSinfo Team | Designed by Crnkić Minel | Developed by Lampa Studio / Nash Studio