Asim Ferhatović Hase je rođen 24. januara 1933. godine, u Sarajevu. Odrastao je na Kovačima, gdje je još kao dječak počeo igrati fudbal na lokalnom igralištu. Kao 15-godišnjak odlazi na Koševo i pristupa omladinskom timu FK Sarajevo, čime počinje svoju fudbalsku karijeru.

Za tri godine igranja za juniore Sarajeva, Ferhatović je upisao 70 nastupa i postigao 52 gola, što ga je svrstalo u red najvećih talenata Sarajeva. Najveći uspjeh napravio je kada je predvodeći omladince Sarajeva, u ljeto 1951. godine postao prvak Bosne i Hercegovine.

Kao nagrada za dobre partije u dresu omladinskog tima, stigao je i poziv u prvi tim, od strane Miroslava Brozovića, koji je tada obavljao funkciju trenera-igrača, pa je Hase u novembru 1951. godine, upisao svoj debi za Sarajevo u Kup utakmici sa Čelikom u Zenici, koja je završena pobjedom Sarajeva sa 3:0. Debi u Prvoj ligi, Hase je upisao u maju iduće godine, na gostovanju Crvenoj Zvezdi u Beogradu, a na svoj prvijenac u dresu Sarajeva, Hase je čekao do 31. maja 1953. godine, kada je pogodio u tijesnoj pobjedi nad Zagrebom od 2:1.

Kada se Hase vratio iz vojske, pokazao je da je sazrio kao igrač i da je spreman da postane prvo ime FK Sarajevo. U sezoni 1955/56, Hase postiže 11 golova i postaje prvi strijelac tima. I u idućoj sezoni, Ferhatović je igroa dosta dobro, ali to nije bilo dovoljno da Sarajevo zadrži prvoligaški status. Godina dana, provedena u Zonskoj ligi, Sarajevu je donijela novi ubitačni tandem u napadu, Šehović – Ferhatović. Ovaj dvojac je u utakmicama Zonske lige i kvalifikacija za Prvu ligu, mreže protivničkih golova pogodio ukupno 50 puta, što je bilo dovoljno da se Sarajevo ponovno vrati u društvo najboljih. Sarajevo više nikada nije ispalo iz Prve lige, a Hase je iz sezone u sezonu postajao sve bolji igrač.

Dobre igre u dresu Sarajeva, privukle su pažnju i selektora reprezentacije, pa je Ferhatović 1961. godine postao reprezentativac Jugoslavije. U svom prvom, a kasnije će se ispostaviti i jedinom nastupu u plavom dresu, Hase je odigrao 90 minuta u duelu sa Južnom Korejom na Koševu. Nikada poslije toga, više nije dobio poziv za odabrani tim, što većina fudbalskih stručnjaka smatra velikom nepravdom koja mu je nanešena, jer je za majstora njegovog kalibra definitvno bilo mjesta u plavom dresu. Ipak, Haseta nije puno pogodilo to što nije igrao za reprezentaciju, a iako je već zalazio u pozne godine i dalje je tresao protivničke mreže.

U ljeto 1963. godine, Hase napušta Koševo. Nakon derbija sa Željezničarom, u posljednjem kolu, u kojem je Hase stigao i postići gol, odlazi za Tursku, gdje potpisuje ugovor sa slavnim Fenerbahceom. Samo sedam dana nakon posljednje utakmice u bordo dresu, Hase je odigrao i prvu utakmicu u plavo-žutom dresu istanbulskog kluba. Ipak, nije se dugo zadržao u najvećem turskom gradu. Poslije samo mjesec dana, četiri odigrane utakmice i jednog postignutog gola, Hase se vraća u svoje Sarajevo, uz čuvene riječi "Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati.".

U Sarajevu je zatekao novog trenera, Abdulaha Gegića, koji mu je povjerio samo jedan zadatak, da igra isključivo na protivničkoj polovini. Sada, kada se više nije morao vraćati na svoju polovinu po loptu, Hase je imao više snage i koncentracije u završnici, a 19 postignutih golova u sezoni 1963/64, pokazuje da je Gegić napravio pravi potez. Tih 19 golova, Hasetu je donijelo titulu najboljeg strijelca Prve lige Jugoslavije, za tu sezonu, a obzirom na godine, to je bio i njegov vrhunac karijere.

Hase je bordo dres nosio još tri godine, a u šampionskoj sezoni 1966/67, upisao je osam nastupa, od čega posljednji 16. oktobra 1967. godine, na Kantridi, kada je nakon samo 15-ak minuta igre zbog povrede morao napustiti teren. Bila je to nedjelja u kojoj je otišao Hase, nedjelja kada je Hase odigrao svoju posljednju utakmicu u bordo dresu. U 16 godina igranja u dresu Sarajeva, Ferhatović je postigao ukupno 100 golova u zvaničnim utakmicama, što ga do danas čini najboljim strijelcem Sarajeva, svih vremena, kada su u pitanju zvanični nastupi.

Hase je umro od infarkta, u svojoj rodnoj kući na Kovačima u noći sa 24. na 25. januar 1987. godine, a da ga njegov grad i njegovi sugrađani, koje je neizmjerno volio, nisu zaboravili, najbolje pokazuje činjenica da njegovo ime danas između ostalog nose i stadion Koševo, omladinska škola FK Sarajevo, ulica u sarajevskom naselju Koševo, memorijalni malonogmetni turnir, musluk česma na Baščaršiji, te memorijalni šahovski turnir.