Fahrudin Prljača bio je član prve šampionske generacije FK Sarajeva i sudionik obje historijske utakmice protiv Manchester Uniteda. Razgovarali smo o utakmicama, ekipi, sadašnjem ...

Igrali ste 12 godina u Sarajevu, odigrali 387 utakmica i postigli 79 golova. Šta vas je privuklo da ostanete toliko dugo u bordo timu?

Ja sam počeo u omladinskom pogonu FK Sarajevo i igrao dvije godine poslije toga, potpisao profesionalni ugovor i ostao do kraja karijere u Sarajevu. To mi je bilo nešto najdraže, s tim da sam 2 godine bio odsutan i otišao sam u Belgiju. Poslije isteka ugovora, vratio sam se i ponovo igrao za Sarajevo gdje sam i završio svoju fudbalsku karijeru.

Prije skoro 40 godina Sarajevo je po prvi put osvojilo titulu bivše Jugoslavije i dobilo priliku da igra u Kupu evropskih šampiona. Prva prepreka je bila Olypiakos iz Nicosije – rezultat je bio 2:2 na Kipru, 3:1 na Koševu. Vaše sjećanje na te utakmice...

Pred početak tog šampionata bivše Jugoslavije Sarajevo je ostale bez dva ključna igrača, Mušovića i Džidića, koji su tada prešli u Hajduk Split. Ferhatović se oprostio nakon 3-4 kola, a Muftić i Vujović su otišli u vojsku, tako da smo ostali maksimalno sa 14 igrača. Međutim, tadašnji trener Meho Brozović, koji je veliki stručnjak, je imao povjerenja u nas mlade koji smo zajedničkim radom na terenu i van terena, što je vrlo važno, uspjeli da u toj sezoni osvojimo šampionat bivše Jugoslavije i da igramo u finalu Kupa sa Hajdukom, gdje smo izgubili u Spitu 2:1. Utakmicu u Nicosiji ja nisam igrao jer sam bio povrijeđen. U revanšu sam igrao i to je bila jedna mala prepreka s obzirom na naš kvalitet. Mi smo prošli u drugo kolo gdje nas je čekao slavni Manchester United, koji je imao u svojoj ekipi jednog Boby Charlton-a, Best-a i ostale velikane na čelu sa Matt Busby-em. Prvu utakmicu na Koševu mi smo doživljavali kao praznik fudbala. Stadion je bio ispunjen do posljednjeg mjesta sat prije utakmice iako je bio direktan televizijski prijenos. Mi smo dali 100% više od nadmetanja sa Manchesterom i u jednom momentu lopta je prešla gol liniju, ali sudci, koji su bili iz Italije, nisu priznali taj gol. Utakmica je završila rezultatom 0:0 iako smo mi pokazali bolju igru u tom susretu. Međutim, imali smo jednu nesreću da se i pored nepriznatog gola povrijedio jedan od ključnih igrača – Boško Prodanović. Poslije jednog starta njihovog igrača iznijeli su ga s terena i pošto su tad bili propisi da prije 44. min nema zamjene mi smo utakmicu igrali sa 10 igrača.

I pored povrede i igrača manje, vi ste imali dva dobra šuta, dvije dobre prilike, i u drugom poluvremenu je čak bilo izlazaka pred golmana?

Jeste, mi smo nastavili istim tempom, publika nas je nosila. Ja sam šutirao dva puta i izvrsni golman je intervenisao. Međutim, bodovi i rezultat se pišu.

Uzvrat na Old Traffordu takođe nije prošao bez sudijskih uplitanja. Dobili ste crveni karton, bilo je par sumnjivih situacija i sam gol za 2:0 Manchestera postignut je iz skroz neregularne situacije. O čemu se ustvari radi?

Nad Manchesterom mi smo očiti outsideri, međutim samom igrom smo pokazali da smo ravnopravan protivnik. Desio se jedan incident koji su najvjerovatnije sudije izrežirale pošto smo mi mali klub u odnosu na Manchester u Evropi tada bili. Prvo se desilo da je lopta otišla u aut, jedan je igrač protrčao i zabio nam gol. Mi smo svi stajali i očekivali da sudija svira korner, međutim on je pokazao na centar. Poslije toga je bilo nemilih scena između našeg golmana Muftića i Besta. Utakmica je nastavljena i u jednom kontra – napadu, pošto je veoma brz, Best je pobjegao i njega je pokojni Vujović faulirao. Ja sam bio blizu tog događaja. Sudija je bio daleko na drugoj polovini i kada je došao pokazao je da ja moram napustiti teren. Međutim, pošto ja nisam imao nikakvog kontakta s njim, došlo je do nemilih scena na terenu. Ja sam tražio da ostanem, ali radi mojih kolega morao sam napustiti igralište i tada smo ostali sa 10 igrača. I pored toga, uspjeli smo da damo jedan gol i izgubili smo sa 2:1. Manchester je te godine bio prvak Evrope i u sljedećim susretima su pokazali svoju kvalitetu.

Koliko je za vas igrače značilo igrati utakmicu protiv takvog tima? Ipak, tu je bilo sedam engleskih reprezentativaca, takav trener i takav renome jednog tima. Da li je Sarajevo, po Vama, realno bilo bolje u to vrijeme i zaslužilo prolaz u sljedeće kolo?

Mi smo u te dvije utakmice postigli jedan maksimum zajedničkim radom na terenu. Nismo imali nekih zvijezda posebno u ekipi – to je bio ujednačen kvalitet. Međutim, Manchester je Manchester, znate šta znači sedam reprezentativaca i bez obzira šta sam prije rekao, Manchester je u sljedećim utakmicama pokazao da je najbolji u Evropi, a u te dvije utakmice da smo imali sreće možda bi i prošli ali šta bi dalje bilo ne znam.

Postoji li neki detalj iz te dvije zvanične evropske utakmice kojeg se uvijek sjetite kada se one spomenu ?

Pa postoji. To se jednom u životu igra – takav derbi i čovjek se mora toga sjećati. Sjećam se i atmosfere koja je tada vladala u gradu i na stadionu Koševo. Kada je došao jedan Manchester i kako je to bilo burno pozdravljeno, kako nikada se u životu to ne zaboravlja i to se jednom u životu viđa.

Kako je bilo igrati u najuspješnijoj ekipi Sarajeva u historiji – osvojili ste prvenstvo i bili u finalu Kupa Maršala, izgubili nesretno od Hajduka u Splitu?

Nama je svima bila čast i zadovoljstvo igrati u takvoj ekipi i družiti se s tim ljudima koji su tada igrali. Mislim da smo mi kao ekipa bili jedinstveni kako na terenu tako i van terena – bili smo prijatelji, družili se i samo zahvaljujući našem uspješnom radu s trenerom Brozovićem uspjeli smo da u tadašnjoj kvalitetnoj ligi bivše Jugoslavije uspijemo ovo što sam naveo prije.

Koja ekipa nakon vaše je ostavila najbolji dojam i koju biste bi izabrali kao najbolju ekipu svih vremena?
Svako vrijeme ima svoje generacije, ali ja mislim da je moja generacija bila najuspješnija i najkvalitetnija. Poslije naše, ova generacija što je osvojila titulu isto bila kvalitetna. Spomenuo bih generaciju u kojoj su igrali Safet Sušić i Predrag Pašić. Imali su veoma kvalitetnu ekipu, ali oni nisu uspjeli tada da osvoje šampionat bivše Jugoslavije. Znači, po meni, rezultati se broje i ona ekipa koja je osvojila titulu poslije nas je najuspješnija, poslije moje generacije.

Najuspješniji igrač Sarajeva svih vremena po vašem mišljenju? Neki kažu Safet Sušić, neki rahmetli Asim Ferhatović – Hase.
Pa upravu ste. Ja se isto tu mislim, međutim pošto sam ja igrao sa rahmetli Asimom Ferhatovićem mislim da je on bio nenadmašan virtuoz. Dobar čovjek, čovjek koji je mogao sam rješavati utakmice, a puno ih je tada i riješio. Način na koji je živio u odnosu na Safeta Sušića – tu bi negdje dao posebnu prednost Asimu Ferhatoviću pa tako i mislim da je on bio veći igrač.

Koliko sada pratite FK Sarajevo i da li mislite da su rezultati koje postiže Sarajevo maksimum koji može u ovoj situaciji?

Pratim, svaku utakmicu gledam na Koševu. Pomažem gdje mogu i mislim da Sarajevo jednom boljom organizacijom u upravi i možda dođe neko od kvalitetnih igrača – uz stručni rad mislim da bi Sarajevo trebalo da bude šampion BiH.

Koliko je kvalitetna ekipa trenutno koju ima na raspolaganju Husref Musemić i koliko mislite da mogu daleko u Kupu UEFA? Evo prva prepreka je to prvo pretkolo – tu se spominju mogući protivnici kao što su slovenački Koper, kiparski predstavnici, dva iz Makedonije, dva iz Albanije, dva iz Malte, jedan iz Andore i jedan iz San Marina.

Pa s obzirom na ovaj kvalitet koji Sarajevo ima, možda je malo oslabljeno – imam informaciju da Matko neće doći. U tim zemljama se ne igra ništa bolji fudbal nego u BiH i mislim da bi Sarajevo trebalo da prođe prvo pretkolo.

Na kraju samo vaša poruka trenutnim igračima Sarajeva... Ipak, igrali ste 12 godina. Znamo da je danas trend igrača da se odigra par utakmica, odnosno 1-2 sezone. Ako postoji bilo kakva ponuda iz inostranstva, znamo da je teška situacija, ali ne znam da li je baš toliko teška da se prihvata bilo kakva ponuda samo da se ide?

Pa s obzirom na stanje u društvu u BiH, mislim da igrači trebaju da budu svijesni da su oni profesionalci – da se svaku utakmicu, svaki trening moraju dokazivati, ne da se odigraju 2-3 dobre, pa onda imaju pad od 5 utakmica. Svaki igrač koji ima kvalitet i koji vjeruje u sebe treba biti strpljiv i samo dobrim igrama u domaćem timu doći će do većih ponuda i možda da obezbijedi jedan dio svoje karijere.

Razlika u fudbalu danas i onda kad ste vi igrali?

To su različita vremena. Današnji fudbal ne zahtijeva veliko znanje, pogotovo ne na našim prostorima. Međutim, danas fizički pripremljena ekipa koja ima brže igrače ima prednost u odnosu na neke tehničare – spore igrače. Znači, snaga i brzina su glavni aduti igrača danas u Evropi, a evo i kod nas u BiH.