Denis Čomor je kapiten juniorskog tima Sarajeva koji je i ove pripreme, kao i prošle, proveo sa prvim timom. Upoznajte momka koji već 10-tak godina trenira u bordo dresu.

Od kada treniraš u Sarajevu i od kada si kapiten?

Od 1998. ili 1999., već nekih 9-10 godina, a već sam u pjetlićima bio zamjenik kapitena, pa kasnije i kapiten. Eto, sad sam kapiten i u juniorima.

Ostavimo sa strane tuđa mišljenja na trenutak i reci nam da li ti smatraš da si spreman igrati u Premijer ligi, podnijeti pritisak i atmosferu?

Što se tiče mog načina igre mislim da bih to mogao. Problem je u tome što mi mlađi nismo navikli igrati pred tolikom publikom pa mislim da je to jedini pritisak, ništa drugo.

Ako dobiješ priliku u zvaničnoj utakmici, smatraš li da će publika biti zadovoljna? Publika voli borbenost, zalaganje odnosno, ukratko, voli ljude koji vole Sarajevo...

Naravno da ne očekujem da će me 100% odmah podržati, ali mislim da će biti zadovoljni mojom igrom, trudom i zalaganjem.

Igrali ste protiv ekipe Nafte gdje si i ti dobio svoju priliku u drugom poluvremenu. Kako je bilo igrati sa prvim timom i koju si poziciju igrao?

Odlično je bilo, posebno kada igrate zadnjeg veznog sa Papetom. Ima dosta ljudi sa velikim iskustvom koji nam daju podršku što je velika stvar za nas. Ihtijarević, Turković i ostali stalno pričaju sa nama, ohrabruju nas...

Mehmed Janjoš?

Mislim da je jedan od boljih trenera koje sam ja upoznao u ovih 10-tak godina. Prema svima ima dobar odnos, a posebnu pažnju daje nama mladima. Na treninzima smo igrali na dva dodira, kratke pasove, tako da trener pokušava ubrzati igru. Također, vježbali smo i zadržavanje lopte na nekih 30-tak metara od gola.

Koju poziciju inače igraš?

Dok sam bio mlađi u Omladinskom pogonu igrao sam i na poziciji štopera, a u juniorima sam zauzimao poziciju zadnjeg veznog i desnog bočnog. Što se mene tiče, najbolje se osjećam na poziciji desnog bočnog, mislim da mi to odgovara.

Prošle godine na memorijalnom turniru „Želimir Vidović – Keli“ si postigao gol protiv SAŠK Napredka. Da li to znači da voliš igrati i bliže protivničkom golu?

Naravno da volim. Kada sam tek počeo trenirati igrao sam na poziciji špica, pa su me vraćali na polušpica i u vezni red. Kada sve uzmem u obzir, igrao sam na svim pozicijama osim golmana.

Da li misliš da Sarajevo može igrati kao u prošlom mandatu trenera Janjoša?

Trener nam je pričao za to i ne znam za igrački kadar, ali atmosfera je nevjerovatna i moguće da je i bolja nego prije 10-tak godina. Mislim da možemo postići barem nešto od tog uspjeha. Janjoš nam nerijetko priča i o prijašnjim vremenima i njegovoj generaciji, npr. kako je Pape počinjao, kako je radio na treninzima itd.

Kakve su bile pripreme u Međugorju?

Ja sam odradio i prošle pripreme kod Šenera Bajramovića i, ne bih da sad uspoređujem trenere i nekoga uvrijedim, ali ove sad pripreme su duplo bolje. Ja sam prezadovoljan. Prije nego smo otišli u Međugorje radili smo na kondiciji, a u Međugorju smo stalno radili s loptom.

Kapiten si i vjerovatno jedan od najkompetetnijih za mišljenje o suigračima. Šta misliš o Pandži, Kadiću i Handžiću?

Krenuću sa Pandžom koji je prvo kao čovjek vrlo dobar, a što se igre tiče zalaže se maksimalno, trči na sve strane, trudi se. Ima zaista odličnu realizaciju i evo sad, na ovim pripremama, je na svakom treningu postigao barem 2-3 gola, a pogodio je i protiv Nafte. Takođe, u toj utakmici je imao i još jednu odličnu priliku 1 na 1, ali golman se ispriječio. Što se Kadića tiče, agresivan je, čvrst i srcem igra što se kaže. Za Kenu nemam riječi, to je momak koji baš igra srcem i zalaže se za ekipu.