Ajdin Makusmić, odličan mladi veznjak i bivši član Sarajeva za Dane govori o Sarajevu, Husrefu Musemiću, Fuadu Muzuroviću, odlasku u Rusiju...

Bio sam presretan kad me Muzurović pozvao

Među 40 najtalentovanijih nogometaša Evrope (po jedan iz svake države) u izboru UEFA-e našlo se ime i veziste FK-a Sarajevo Ajdina Maksumića (21). Za stasitog Hercegovca brzo se pročulo u evropskim nogometnim krugovima, pa su uslijedile ponude, pozivi, nagovaranja...

Maksumić se na koncu odlučio za Rusiju i tamošnjeg novog prvoligaša Himki iz Moskve. Potpisao je ugovor na tri sezone, a Sarajevu je na ime obeštećenja navodno pripala suma od 100.000 eura plus plaćene pripreme u Medulinu. Posao je realizirao menadžer Eljver Rača, dok je Maksumića zastupao čovjek koji ga je otkrio kao igrača i pomogao mu da opstane i dokaže se u Sarajevu, kontroverzni biznismen Elvis Hajradinović.

Mad Max

Najprijatnije iznenađenje jesenjeg dijele bh. Premijer lige – među nogometašima – Maksumić je pokazao kvalitet koji ga je promovirao u najboljeg mladog igrača naše zemlje. Sa 1,88 cm Maksumić igra na poziciji u veznom redu.

Netipično za naše podneblje da treneri stavljaju visokog igrača na poziciju na sredini terena. Maksumić je sa svega sedam godina otišao iz rodnog Konjica u Njemačku gdje je počeo trenirati nogomet i odmah dobio priliku na poziciji napadača. Po povratku u BiH nastavio je karijeru u konjičkom Igmanu, gdje je vremenom počeo stasavati kao igrač stekavši status standardnog prvotimca.

”Na Koševo sam stigao 2003. kao napadač, ali ne sjećam se da sam odigrao ijednu utakmicu u vrhu napada. Sjećam se da je trener prvog tima bio Agim Nikolić i jedne prilike, kada se povrijedio Safet Nadarević, zaigrao sam na poziciji stopera. U to vrijeme Sarajevo je imalo, za naše prilike, veoma jaku konkuranciju u napadu, Avdić, Škoro, Pelak, Pehlić...”, kaže na početku razgovora za Dane Ajdin Maksumić.

Mad Max, kako mu tepaju saigrači, ali i navijači, na terenu je poput “špricera”. U mečevima od velike važnosti Ajdin se ponaša kao da igra na meraji. Bez ikakvog kompleksa ulazi u duele sa protivničkim igračima, izlazeći iz njih kao pobjednik.

”Hladnokrvnost je jako bitna pogotovo kod mlađih igrača. To je moj veliki adut, jer na terenu ne poznajem protivnika niti gledam protiv koga igram. Zbog toga su mi treneri uvijek davali specijalne zadatke, jer sam pouzdan, nisam paničar i ne bojim se ničega. Dosta sam agresivan, siguran, ne gubim bespotrebno lopte”, govori Maksumić.

Prije nego što će se okušati kao nogometaš, Ajdin je u Njemačkoj trenirao atletiku. Sasvim slučajno se obreo na poligonu i to u disciplini skok uvis. Obećavao je mnogo, ali je ipak presudila ljubav prema bubamari.

”Dok sam išao u školu prijavio sam se da treniram atletiku. Imao sam i nekih uspjeha, ali sam uvijek želio da budem nogometaš. Mogu kazati da mi je atletika veoma pomogla u nogometu. Prirodno sam jak, ali sam vremenom počeo ići i u teretanu. Često mi govore da sam mogao biti i body bilder, valjda što sam dobro građen, pucam od mišića...”

Kod selektora Ibrahima Zukanovića je debitovao u mladoj reprezentaciji BiH za koju je odigrao sedam utakmica. Prvu je zaigrao protiv Finske na Grbavici: “Mladi tim je bio na korak od plasmana na Evropsko prvenstvo – da smo igrali Ibričić i ja pobjedili bismo Češku na Koševu.”

Ponuda iz HSV-a

U posljednje vrijeme na adresu Sarajeva stizale su i neke konkretne ponude iz inostranstva za Ajdina Maksumića. Najkonkretnija je došla od austrijske ekipe FC Superfund Paschinga. Premda su i iz bundesligaša Hamburger SV-a tražili da se pojavi na treningu.

”Smatram da je došlo vrijeme da odem negdje vani. Ova naša liga nije nikakvo mjerilo, ovdje igrač može samo da nazaduje ako ostane. Dueli protiv Rapida iz Bukurešta u Kupu UEFA-e su mi mnogo pomogli da vidim na čemu sam. Evropske utakmice, pogotovo nama mladim igračima mnogo znače: kad se igra protiv jakih evropskih ekipa, mora se brzo razmišljati, odigravati, nema čekanja, ’valjanja’ lopte. Zadovoljan sam svojom igrom i mislim da je vrijeme da odem. Gdje? Njemačka je moja velika želja. Govorim perfektno njemački jezik, što je odlična predispozicija. Odgovara mi taj stil nogometa, a klub u kojem bih volio igrati je Borussia Dortmund”, objašnjava je Maksumić.

Na koncu je izabrao odlazak u – Rusiju. Zlobnici bi kazali, za mladog igrača, kraj karijere. Zbog čega?

”Ne mislim tako. Nekako me uhvatila nervoza kada sam čuo da bih mogao završiti u Hamburgu. Pitanje je da li bih tamo dobio pravu priliku, a teško bih se pomirio kada bi me poslali negdje na posudbu. Zbog toga sam odlučio da odbijem odlazak u Hamburg. Mlad sam, sigurno će biti prilike da odem u Njemačku. Sada sam razmišljao isključivo o tome da negdje igram, a naravno i da zaradim. Finansijski sam odlično prošao, a posebno mi je drago što je i Sarajevo dobilo pristojno obeštećenje. U ekipi sam zajedno sa Draganom Blatnjakom i Vuletom Trivunovićem što je veliko olakšanje za mene. Hvala Bogu, izborio sam se za mjestu među prvih 11 i zaista sam veoma zadovoljan.”

Ambicije Himkija su pokušati u prvoj sezone sačuvati status, a onda u narednoj jurišati na plasman u Kup UEFA-e.

”Teško je uspjeti plasirati se među prvih pet ekipa u Rusiji pored CSKA, Lokomotive, Spartaka, Zenita, Dinama... Treba biti realan. O ruskoj ligi slabo šta znam, jedino gledajući Ligu prvaka i CSKA, pa sam zaključio da se i tamo igra kvalitetan nogomet. Što se mene tiče, stvari su jasne, želim igrati standardno, a onda zaigrati u reprezentaciji. Ni u kom slučaju ne želim da mi Rusija bude zadnja stanica u karijeri”, samouvjeren je Maksumić.

Za početak, dobro mu ide i na klupskom, ali i na reprezentativnom planu: “Bio sam jako sretan kada me selektor Muzurović pozvao u reprezentaciju. Iako sam u Norveškoj bio na tribinama, zahvalan sam selektoru što me prati. Nije se lahko izboriti za mjesto među 18, jer je naša selekcija veoma jaka. Bio bih sretan kada bih na klupi dobio mjesto. Ma, samo realno, akobogda, pa me krene, onda će biti i za mene mjesta.”

Maksumić je uvjeren da će Sarajevo biti prvak BiH: “U to ne sumnjam. Došao je Grujić, tu je Šaranović, pa Milošević i Suljević. Široki Brijeg je uvijek tu, kao i Zrinjski, ali smatram da Sarajevo osvaja titulu!”

Što se tiče utisaka iz Rusije, Moskva je – kaže – prelijep grad ali i dosta skup. Još se navikava. Sretan je što ima Bosanaca i Hercegovaca – tu su Spahić, Jakupović, Rahimić, Krunić, Blatnjak i Trivunović – pa mu je sve nekako lakše.

NAJBOLJI SUIGRAČ I TRENER

Musemić i Ihtijarević

Bez dileme, najbolji saigrač do sada mi je bio Faruk Pape Ihtijarević. On je veliki znalac, zaista je nogometaš s kojim je milina igrati. Što se tiče trenera to je sasvim sigurno Husref Musemić. Bilo je još trenera, ali Musemić je na mene ostavio najveći utisak. Mislim da je on prevazišao BiH i da je definitivno trener za Evropu. Od mladih fudbalera kod nas bih izdvojio dvojicu: to su moj prijatelj Veldin Muharemović i Edin Džeko, saigrač iz mlade reprezentacije. Pred njima je sjajna budućnost.

Zahvaljujemo se redakciji nezavisnog magazina BH Dani, koja nam je ustupila ovaj intervju.
(www.bhdani.com, Broj 513 - 13.04.2007, Piše: Emir Delić)

Slike: Maksumić u dresu ruskog Himkija (fckhimki.ru)