Bordo vremeplov

Bordo vremeplov

Piše: Semir Zilić

Bordo vremeplov VIII (1980 - 1985)

Bordo vremeplov VIII (1980 - 1985)

22 07 2012

Kako je Sarajevo po drugi put stiglo do titule prvaka Jugoslavije.

U novom, osmom nastavku Bordo vremeplova, koji obuhvata period od juna 1980. do 1985. godine, čitajte o zlatnim godinama bordo tima. Prvi nastupi u Kupu UEFA protiv slavnog HSV-a 1980. godine, plasman u osminu finala istog takmičenja dvije godine kasnije, finale Kupa iz 1983., te kao šlag na tortu, titula prvaka iz 1985. godine, samo su neke od interesantnih priča koje vam donosimo.


Ljeto 1980. godine proteklo je u pripremama za novu prvoligašku sezonu, ali i debitantski nastup u Kupu UEFA. Nakon osvojenog drugog mjesta u šampionatu Jugoslavije, ekipu Sarajeva je čekao povratak na evropsku scenu i to nakon 13 godina čekanja, koliko je prošlo od posljednje utakmice Sarajeva u Kupu šampiona protiv Manchester Uniteda. Svi u bordo klubu su sa nestrpljenjem očekivali žrijebanje parova za prvo kolo Kupa UEFA, nakon čega je uslijedilo razočarenje, obzirom da je Sarajevo dobilo jednog od najtežih mogućih protivnika, viceprvaka Njemačke HSV. U novu sezonu Sarajevo je ušlo bez većih promjena u igračkom kadru. Niko od prvotimaca nije napustio tim, u ekipu se sa odsluženja vojnog roka vratio Ante Rajković, a prvom timu je priključeno i nekoliko najambicioznijih juniora, prije svega Dragan Božović, Edim Hadžialagić i Besim Nikolić, dok su punu priliku za afirmaciju dobila i dvojica deventaestogodišnjaka Husref Musemić i Senad Merdanović. Konačno, lista novih imena zaključena je dovođenjem mladog Slaviše Vukičevića, koji je timu pristupio iz juniora visočke Bosne. U okviru priprema za novu sezonu, Sarajevo je učestvovalo na dva turnira. Najprije u Tuzli, gdje je u finalu, poslije izvođenja jedanaesteraca poraženo od Željezničara, a potom u belgijskom gradu Brižu, gdje je tim sa Koševa u dvije utakmice protiv holandskog Feyenoorda i domaćina Bruggea ubilježilo dvije pobjede i osvojio prvo mjesto, dok je nagrada za najboljeg igrača turnira pripala Safetu Sušiću.


FK Sarajevo, sezona 1980/81



Upravo zbog gostovanja u Brižu, Sarajevo je uvodnu prvoligašku utakmicu igralo sa nekoliko dana zakašnjenja, a na Koševu je gostovao Radnički iz Niša. Putovanje u daleku Belgiju je očito iscrpilo igrače, što je Radnički iskoristio i zamalo ugrabio puni plijen sa Koševa, budući da su gosti sve do 90. minute, vodili sa 1:0, kada za izjednačenje pogađa Pašić. Ni u idućem kolu Sarajevo nije upisalo pobjedu, a od bordo tima je bolja bila tuzlanska Sloboda. Niz utakmica bez pobjeda prekinut je u trećem kolu, protiv Borca na Koševu. Golovima trojice golobradih mladića, Musemića, Hadžialagića i Senada Merdanovića, Sarajevo je sa visokih 3:0 pregazilo Banjalučane i podsjetilo na prošlu sezonu u kojoj je ostvaren veliki uspjeh. Nakon pobjede nad Borcem, uslijedila su i dva vezana poraza, najprije od Vardara u Skoplju, a potom i u gradskom derbiju sa Željezničarom na Koševu. Poraz od komšija sa Grbavice, Sarajevo je spustio do 15. pozicije na tabeli, ali o tome u tom trenutku niko nije pretjerano razmišljao, budući da je bordo timu slijedilo gostovanje u Hamburgu i prvi susret prvog kola Kupa UEFA. Utakmicu u Hamburgu su obilježile dvije stvari, fantastična partija Safeta Sušića, te lakrdija u režiji velškog arbitra Clive Thomasa. Utakmicu je bolje otvorilo Sarajevo, koje golom Sušića već u osmoj minuti dolazi do vodstva od 1:0. Samo osam minuta kasnije, sudija Thomas isključuje prvog igrača Sarajeva, Radeljaša. Deset minuta kasnije, Thomas je ponovno u glavnoj ulozi, ovaj put kada je neopravdano dosudio jedanaesterac za domaćina, kojeg je Kaltz pretvorio u izjednačujući gol. Sa igračem više, te na krilima sjajnog Hrubescha, HSV do kraja prvog poluvremena koristi zbunjenost odbrane Sarajeva, te stiže do još dva gola i prednosti od 3:1. Ipak, igrači Fuada Muzurovića nisu odustajali, a izgleda da je upravo pauza od 15 minuta bilo ono što je trebalo njegovim izabranicima da se oporave od šoka i da se vrate u igru. Upravo tako je Sarajevo i izgledalo u drugom poluvremenu, hrabro i odlučno da ostvari što povoljniji rezultat uoči revanša na Koševu. To je i ostvareno u 77. minuti, nakon akcije Pašića i Sušića, popularni Pape po drugi put pogađa mrežu HSV-a, za sjajnih 3:2. A onda je na scenu stupio pomalo zaboravljeni Thomas, te nastavio sa lakrdijama, tamo gdje je stao u 26. minuti utakmice. Najprije u 81. minuti isključuje Hadžibegića, a onda za samo četiri minute pokazao i dva žuta kartona Milaku, te pet minuta prije kraja susreta ostavlja Sarajevo sa samo osmoricom igrača na terenu. U takvom odnosu snaga, 8 naprema 11, bordo tim jednostavno nije imao nikakvih izgleda da stigne do izjednačenja, pa su se preostali igrači Muzurovića skoncentrisali da što bolje sačuvaju svoju mrežu. U posljednjih pet minuta regularnog dijela, te još pet minuta sudijske nadoknade, HSV je i pored ogromne brojčane prednosti uspio postići tek jedan gol, preko Hartwiga i doći do trijumfa od 4:2, što je i dalje davalo nadu navijačima Sarajeva da njihovi ljubimci u revanšu mogu izboriti prolaz dalje. Ipak, prije revanša sa Njemcima, tim sa Koševa je najprije gostovao pod Bijelim brijegom, gdje je golom Hadžibegića došao do trijumfa. Desetodnevnu pauzu do utakmice sa HSV-om, Sarajevo je iskoristilo da se što bolje pripremi za revanš susret prvog kola Kupa UEFA, a atmosferu su pokvarile vijesti koje su stigle iz UEFA-e, trojica isključenih igrača Radeljaš, Hadžibegić i Milak su kažnjeni sa po tri utakmice zabrane nastupa, dok je klupska kasa Sarajeva olakšana za 17.500 dolara zbog, kako je navedeno nedoličnog ponašanja fudbalera na terenu i rukovodstva na klupi za rezervne igrače, tokom utakmice u Hamburgu. Bio je to još jedan šamar Sarajevu, od fudbalske Evrope, pa su igrači u bordo dresu dali sve od sebe da u revanšu naprave čudo i iz inata, izbace renomirani njemački klub iz Kupa UEFA. I ko zna, možda bi Sarajevo u tome i uspjelo da HSV s druge strane nije imao super raspoloženog Hrubescha na poziciji centarfora. U sjajnoj atmosferi koju je priredilo 50.000 navijača bordo tima, tri puta je Sarajevo dolazilo u vodstvo, a isto toliko puta je i Hamburgerova devetka pogađala za izjednačenje, pa se HSV sa ukupnih 7:5 (ne)zasluženo plasirao u drugo kolo ovog prestižnog takmičenja.




Sa utakmice Sarajevo – HSV 3:3


Vremena za tugovanje nije bilo baš previše, budući da je već četiri dana kasnije, na Koševu gostovao Dinamo. Ova utakmica je bila posebna po tome što su se poslije nje od bordo dresa nakratko oprostili Sušić i Vidović, koji su otišli na odsluženje vojnog roka. Dinamo je dobro otvorio susret i nakon prvih 45 minuta imao prednost od 1:0. Ipak, na krilima sjajnog Pašića, Sarajevo u drugom poluvremenu dolazi do preokreta. Golovima Pašića, Radeljaša i Janjoša, bordo tim je došao do pobjede od 3:1, te na oproštaju od svog kapitena ubilježio dva vrijedna boda, za proboj na osmo mjesto na tabeli. Ipak, bez svog lidera i najboljeg igrača, Sušića, podmlađena ekipa sa Koševa nije uspjela do kraja jesenje polusezone ubilježiti bolje rezultate, upisavši tek tri pobjede u preostalih deset susreta, sve tri na Koševu i to protiv Napretka, OFK Beograda i Zagreba, u jedanestom, četrnaestom, odnosno šesnaestom kolu, pa je jesenja polusezona završena osvajanjem jedanaestog mjesta na tabeli. Ni na proljeće situacija nije bila ništa bolja, ostjetio se nedostatak Sušića, za kojeg trener Muzurović, uprkos svim naporima ipak nije uspio pronaći adekvatnu zamjenu. Sarajevo je uglavnom bilo nepobjedivo na Koševu, upisavši pet pobjeda, dva remija i tek jedan poraz, od Veleža, ali problem su bile gostujuće utakmice. Sa tek jednom pobjedom, protiv Olimpije u Ljubljani, te dva remija, Sarajevo je ovu sezonu okončalo na veoma slabom 13. mjestu, što je bio najslabiji plasman još od 1977. godine, a sezona 1980/81 je ostala zapamćena jedino po debiju u Kupu UEFA i dva duela sa slavnim HSV-om.


 



Sa utakmice Sarajevo – Dinamo 3:1


 


U sezonu 1981/82, Sarajevo je ušlo bez većih pojačanja. Timu je priključeno nekoliko mlađih igrača, a jedan od njih je bio i talentovani Boban Božović, koji je dobio priliku debitovati za prvi tim Sarajeva i prije nego što je napunio 18 godina. S druge strane, tim je napustio prvi golman Janjuš, koji je otišao u ljubljansku Olimpiju, a i dalje su na odsluženju vojnog roka bili Vidović i Sušić. U pripremama za novu sezonu, izabranici Fuada Muzurovića su gostovali na turniru u francuskom Lilu, gdje su osvojili treće mjesto. Obje utakmice odigrane u Lilu, Sarajevo je završilo neriješenim rezultatom, s tim što je u polufinalu Lens bio bolji u izvođenju jedanaesteraca, dok je Sarajevo u utakmici za treće mjesto imalo više sreće u fudbalskoj lutriji od holandskog AZ Alkmaara.


 


Uprkos velikim očekivanjima, da se popravi loš utisak iz prethodne sezone, Sarajevo je u novo Prvenstvo ušlo veoma loše. Sezona je otvorena porazom na Kantridi, 2:1, nakon čega je uslijedio domaći remi bez golova protiv Osijeka, te još jedan poraz, ovaj put u Ljubljani od Olimpije. Tek u četvrtom kolu, fudbaleri Sarajeva dolaze do prvog trijumfa, golovima Pašića i Janjoša, uz autogol Todorovskog upisana je pobjeda nad Vardarom od 3:1. U petom kolu, na rasporedu je bio gradski derbi Sarajeva i Željezničara na Grbavici, kojeg su domaćini riješili u svoju korist, da bi sedam dana kasnije, Sarajevo pretrpilo novi poraz. U goste je došao zagrebački Dinamo, a ni golovi Pašića i Musemića nisu bili dovoljni da Sarajevo ostane neporaženo, pa su se zagrebački modri vratili kući sa pobjedom od 3:2 i oba boda. Upravo ova utakmica je bila presudna i za Fuada Muzurovića, koji je već sutradan odstupio sa trenerske pozicije, a Uprava Sarajeva je eskpresno reagovala i na njegovo mjesto dovela još jednog bivšeg igrača sa Koševa, Srboljuba Markuševića, te njegovog prvog asistenta Mirsada Fazlagića. Tako se obistinio scenario, koji su mediji predviđali još pred početak sezone, a to je da će upravo ovaj dvojac naslijediti Muzurovića na klupi. Markušević je tako po treći put sjeo na užarenu trenersku stolicu kluba sa Koševa, a zanimljivo, kao i u prethodna dva mandata, startao je porazom, ovaj put na teškom gostovanju u Mostaru, od Veleža. Ipak, nakon te utakmice stvari su lagano počele dolaziti na svoje. Na Koševu je, ne baš lagano savladana Budućnost, sa 2:1, nakon čega je uslijedio remi na Karaburmi sa OFK Beogradom, bilo je 1:1. Bio je to odličan uvod u seriju od tri vezane pobjede. Najprije je savladana Crvena Zvezda sa 2:1, golovima Pašića i Musemića, a sedam dana kasnije uslijedila je i fantastična pobjeda od 4:1 protiv Hajduka na Poljudu, a strijelci za ovu vrijednu pobjedu bili su Hadžialagić, Janoš, Lukić i Pašić. Niz od tri pobjede zaokružen je pobjedom nad Proleterom iz Zrenjanina, u okviru prvog kola Kupa SFRJ. U pobjedi od visokih 5:0, ponovno je najbolju partiju pružio sjajni Pašić, koji je postigao tri gola, dok su po još jedan dodali Musemić i Smajić. U ugodnoj atmosferi, nakon dobrih rezultata u Prvenstvu i Kupu, na Koševu je gostovala tuzlanska Sloboda, koja je napravila veliko iznenađenje i sa visokih 4:1 upisala svoj prvi gostujući trijumf u sezoni, pa je Sarajevo ponovno skliznulo na tabeli, do 15. mjesta. Ipak, poraz od Slobode, nije ostavio mnogo traga na ekipi, uprkos činjenici da su Sarajevu predstojala dva uzastopna gostovanja, Teteksu i Radničkom, koje je bordo tim uspješno apsolvirao, te osvojio maksimalna 4 boda. U posljednja tri kola, Sarajevo je upisalo dva remija bez golova, oba na Koševu, protiv Zagreba i Partizana, te poraz u Novom Sadu od Vojvodine, a eliminsano je i iz Kupa Jugoslavije, porazom na Marakani od Crvene Zvezde. Jesenja polusezona je tako završena na prilično slabom 13. mjestu, ali navijačima je osmijeh na lice vratila činjenica da se u posljednjem susretu jeseni, protiv Partizana, u ekipu vratio Safet Sušić, koji je proteklih 12 mjeseci proveo na odsluženju vojnog roka.


 


Sušić nije bio jedino novo ime, za koje je Sarajevo bilo jače u drugom dijelu sezone. Iz Olimpije se, nakon samo pola godine, vratio golman Janjuš, a tim Srbe Markuševića je dobio i novog centarfora, u 24-godišnjem Muhidinu Teskeredžiću, koji je na Koševo stigao iz niželigaša, sarajevske Iskre. Po ocjenama mnogih, Sarajevo je u drugi dio sezone ušlo sa jačim timom, a navijači su očekivali mirnu polusezonu, u kojoj se tim sa Koševa neće boriti za opstanak. I tako je i bilo. Već u prvom proljetnom kolu, kada je na Koševu gostovala Rijeka, bordo tim je pokazao novo lice. Gosti sa Kantride su pregaženi sa visokih 6:1, a najbolji pojedinci meča bili su upravo povratnik Sušić i novajlija Teskeredžić koji su postigli po dva pogotka, dok su po jedan dodali Hadžibegić i Pašić. Uslijedila su potom još dva susreta bez poraza, najprije remi 1:1 protiv Osijeka u gostima, a potom i minimalna pobjeda od 1:0 nad Olimpijom na Koševu, zanimljivo na oba meča je strijelac jedinog gola za Sarajevo, bio popularni „Keli“. Sa ovih pet bodova iz prva tri proljetna kola, Sarajevo se probilo do osmog mjesta na tabeli, pa se počelo sve ozbiljnije razmišljati i o borbi za izlazak na evropsku scenu. Priliku da potvrdi evropske ambicije, Sarajevo je imalo na gostovanju u Skoplju, kod Vardara. Ipak, Makedonci su furiozno krenuli i već nakon pola sata su imali prednost od dva gola. Kada je utakmica izgledala kao riješena, uslijedio je „Sušić show“. Najbolji jugoslovenski fudbaler do kraja prvog poluvremena postiže dva majstorska pogotka i vraća rezultat u egal. Jedan raspoložen fudbaler, na kraju nije bio dovoljan da se Sarajeva vrati neporaženo sa Gradskog stadiona u Skoplju, a Vardar je golom Aleksovskog došao do trijumfa. Ali pravi spektakl se tek očekivao, tri dana kasnije, na Koševu je gostovao Željezničar. Plavi sa Grbavice su derbi dočekali na visokom drugom mjestu na tabeli, a Srboljub Markušević je bio svjestan, da ako njegovi igrači ne ubilježe trijumf nad gradskim rivalima, Evropa može ostati samo pusti san. Pred rekordnih 55.000 gledalaca tako se odigrao derbi, koji je ušao u historiju, kao najposjećeniji duel dva sarajevska rivala ikada, a nakon prvih 45 minuta Željezničar je golom Nikića imao prednost od jednog gola. Ipak, u drugom poluvremenu je zablistao dvojac koji je postigao sve golove za Sarajevo u posljednja tri susreta, Vidović – Sušić. Vidović je tako najprije u 52. minuti asistirao Sušiću za izjednačujući pogodak, a onda je i sam, pet minuta kasnije, pogodio mrežu Šujice za veliku pobjedu Sarajeva od 2:1, koja će se kasnije ispostaviti kao ključna u borbi za plasman na evropsku scenu.


 



Sa utakmice Sarajevo – Željezničar 2:1


 


Nakon pobjede u derbiju, uslijedio je osjetni pad forme Sarajeva, pošto je u idućih osam kola bordo tim upisao četiri gostujuća poraza, te tri domaće pobjede i jedan remi, također na Koševu, pa je Sarajevo palo na izuzetno slabo deseto mjesto na tabeli, a plasman u Kup UEFA je, sedam kola do kraja Prvenstva, izgledao apsolutno nedostižan. Ali, niko nije mogao ni slutiti da će Sarajevo u samom finišu sezone napraviti fantastičan niz rezultata, koji je krenuo minimalnom pobjedom nad Hajdukom na Koševu, koju je Sarajevu donio Predrag Pašić. Bio je to početak niza od šest uzastopnih pobjeda, koji je nastavljen sedam dana kasnije, na Tušnju, rezultat je bio identičan, 1:0 za Sarajevo, ali je ovaj put protivničku mrežu zatresao mladi Boban Božović. Potom su u samo tri dana na Koševu uslijedile dvije utakmice, prvo protiv Teteksa, koja je uz het-trik Pašića, te još jedan gol Sušića, završena pobjedom od 4:1, a potom protiv Radničkog, kada golovima Jozića, Sušića i Teskeredžića Sarajevo dolazi do pobjede od 3:2 i sjajnog petog mjesta na tabeli. Za plasman u Evropu, nedostajala je još samo jedna ljestvica. U 31. kolu slijedilo je gostovanje u Kranjčevićevoj, a minimalna pobjeda od 1:0, uz poraz Budućnosti od Vardara, donijela je Sarajevu toliko željeno četvrto mjesto na tabeli, koje je trebalo zadržati u posljednja dva kola, što nije bio nimalo lagan zadatak, budući da su timu sa Koševa, za vratom puhala čak četiri tima, Partizan, Željezničar, Velež i Budućnost. Nakon pretposljednjeg kola i duela sa Vojvodinom, u kojem je Sarajevo golom Sušića došlo do šestog uzastopnog trijumfa, bitka za Evropu se svela na samo tri tima, Sarajevo, Partizan i Željezničar. U zadnju etapu jugoslovenskog prvestva za sezonu 1981/82, Sarajevo je ušlo kao četvrti tim na tabeli sa 36 bodova, dok su Partizan i Željezničar imali dva boda manje. Budući da je Željezničar u posljednjem kolu na svom terenu čekao OFK Beograd, a da su se u Beogradu na JNA stadionu direktno susretali Sarajevo i Partizan, svaki tim je imao svoju računicu kako doći do četvrtog mjesta. Najjednostavniji scenarij je bio pred Sarajevom, sve što su bordo momci trebali uraditi u posljednjem kolu je osvojiti bod u Beogradu. Tim sa Koševa je u tome i uspio, ponajviše zahvaljujući sjajnom Janjušu, koji je uvezao i treću uzastopnu utakmicu bez primljenog gola, te je Sarajevo tim bodom potvrdilo osvajanje četvrtog mjesta i novi plasman u Kup UEFA. Sjajan finiš sezone, šest pobjeda i remi u posljednjih sedam kola, Sarajevu su tako donijeli treći izlazak u Evropu, pa su izabranici Srboljuba Markuševića otišli na zasluženi odmor. Tačnije, na odmor je otišla većina prvotimaca, budući da su Safet Sušić i Predrag Pašić otputovali sa reprezentacijom na Svjetsko prvenstvo u Španiju, što je značilo da će Sarajevo po prvi put imati svoje igrače na najvećoj svjetskoj smotri fudbala.


 


I dok je pažnja javnosti bila usmjerena na pripreme reprezentacije za nastupajuće Svjetsko prvenstvo, organizovano je prvo Otvoreno prvenstvo Jugoslavije u fudbalu, na kojem su učestvovali svi prvoligaši, osim velike četvorke. To je bila idealna prilika da se okušaju neki mlađi fudbaleri, koji nsiu bili u prvom planu. Sarajevo je nakon osvojenog prvog mjesta u svojoj grupi, ostvarilo plasman u završnicu Prvenstva, kojeg je kasnije i osvojilo. Bilo je to prvo, ali ujedno i posljednje izdanje ovog takmičenja, pa je Sarajevo ostalo tako zapamćeno kao jedini tim koji je uspio doći do ovog trofeja. Nakon debakla reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, tema gotovo svih fudbalskih vijesti bio je eventualni transfer Safeta Sušića. Mnogo se govorilo o njegovom odlasku u inostranstvo, prije svega u Italiju, ali i Francusku, a mnogi su ga već vidjeli u u zagrebačkom Dinamu. Budući da od FSJ nije dobio dozvolu za odlazak u inostranstvo, prije januara 1983. godine, to je značilo da će Sušić još najmanje pola godine ostati u jugoslovenskom fudbalu. Pape je potom odbio i ponudu „modrih“, rekavši da u Jugoslaviji ima namjeru igrati samo za Sarajevo. Ostanak Sušića, donio je olakšanje kod pristalica bordo tima, ali i treneru Srboljubu Markuševiću, koji je uspio zadržati okosnicu ekipe iz protekle sezone, te se posvetiti pripremama za novu sezonu i nastup u Kupu UEFA.


 



FK Sarajevo, sezona 1982/83



Novu sezonu, Sarajevo je otvorilo na najbolji mogući način. Najprije je u prvom kolu uslijedio trijumf na Marakani. Dva gola Hadžialagića, te po jedan Sušića i Ferhatovića, donijeli su Sarajevu trijumf od 4:1, što je bila najveća pobjeda ikad zabilježena u duelima sa Crvenom Zvezdom. Da trijumf nad Zvezdom nije bio slučajan, potvrdilo je drugo kolo i gostovanje Partizana na Koševu. Dva gola Hadžibegića i jedan Musemića, bili su dovoljni za pobjedu od 3:1 i proboj Sarajeva na čelo prvoligaške tabele. Sarajevo se na čelu zadržalo i nakon naredna dva kola, u kojima su ostvareni remi na Poljudu, te trijumf od 4:2 protiv Veleža na Koševu. Bila je to još jedna briljantna partiji Sušića, koji je upisao het-trik, svoj drugi u bordo dresu. Dva uzastopna gostovanja, Osijeku i Slobodi, donijela su i dva prva poraza u sezoni, te je Sarajevo ispustilo čelnu poziciju na tabeli, ali je atmosferu popravila prva evropska utakmica u sezoni. Sarajevo je gostovalo u Sofiji, kod ekipe Slavije, a u remiju od 2:2, Pašić je sa dva gola povećao šanse Sarajeva za plasman u narednu rundu najmasovnijeg evropskog takmičenja. U iščekivanju revanš susreta, popravljen je skor u domaćem prvenstvu, pobjeda protiv Rijeke, te remi u Skoplju sa Vardarom, bila su najbolja najava revanš susreta sa Bugarima. U duelu sa Slavijom, najimpresivniji igrač bordo tima bio je Musemić koji je postigao tri gola, a osim njega u listu strijelaca se upisao i Sušić, te je Sarajevo sa velikih 4:2 osiguralo plasman u drugo kolo Kupa UEFA. U drugom kolu, protivnik našem timu bio je rumunski Corvinul, koji je bio relativna nepoznanica za sve u i oko tima, pa je tako i gostujući remi od 4:4, zabilježen u prvoj utakmici okarakterisan kao uspjeh. Ipak, prava razlika u kvaliteti došla je do izražaja u revanšu, odigranom 14 dana kasnije na Koševu, kada je Markuševićeva četa naprosto rasturila Rumune i sa sigurnih 4:0 osigurala plasman u osminu finala Kupa UEFA, te duel sa slavnim Anderlechtom. Budući da je nakon eliminacije Dinama, Hajduka i Zvezde, Sarajevo preostalo jedini predstavnik Jugoslavije na evropskoj sceni, tako je i sva pažnja medija bila usmjerena na duel u Briselu, uz nadu da će se izboriti povoljan rezultat, koji bi omogućio bordo timu da u revanšu osigura proljeće u Evropi. Na gostovanje u Belgiju, Sarajevo je moralo otputovati bez reprezentativca Pašića, koji se povrijedio u gradskom derbiju na Grbavici, ali to teško da može opravdati činjenicu da su igrači u bordo dresovima totalno podbacili, pa je Anderlecht visokom pobjedom od 6:1, već u prvoj utakmici obezbjedio plasman u četvrtfinale. Poraz u Briselu se morao brzo zaboraviti, jer je Sarajevu slijedio finiš jesenje polusezone i to najprije gostovanje lideru na tabeli Dinamu, a potom i duel sa Budućnosti na Koševu. Nakon remija u Maksimiru, u posljednjem kolu je upisan trijumf protiv prvoligaša iz Titograda. Budući da je već ranije bio dogovoren transfer Sušića u PSG, to je bio njegov posljednji ligaški susret u timu sa Koševa, a začinio ga je na najbolji mogući način, postizanjem oba pogotka u trijumfu od 2:0, što je Sarajevu donijelo četvrto mjesto na tabeli. Ipak, zvanični oproštaj od bordo sedmice, uslijedio je četiri dana kasnije, u revanš susretu prvog kola Kupa UEFA, kada se Sarajevo ujedno oprostilo i od nastupa u Evropi za tu sezonu, utješnim trijumfom od 1:0 nad Anderlechtom, koji se tako plasirao među osam najboljih, a kasnije otišao i do samog kraja i osvojio trofej namijenjen pobjedniku Kupa UEFA. Tako je spuštena zavjesa na poprilično uspješnu polusezonu, koju je Sarajevo završilo na visokom četvrtom mjestu, a koju su obilježili i plasman u osminu finala Kupa UEFA, ali i četvrtfinale Kupa Jugoslavije.


 



Sa utakmice Crvena Zvezda – Sarajevo 1:4


 


U toku zimske pauze, Sarajevo je prvo ostalo bez svog najboljeg igrača. U transferu, koji je navodno vrijedio 1.000.000 američkih dolara, Safet Sušić je postao novi član PSG, te je nakon devet i pol godina, 244 zvanične utakmice i 96 postignutih golova, popularni Pape napustio Koševo. Osim Sušića, tim je napustio i Zoran Lukić, a došlo je i do promjene u stručnom štabu. Zbog loših odnosa na relaciji trener-igrači, nekoliko starijih igrača se pobunilo i od rukovostva kluba tražilo smjenu trenera, pa je nakon skoro godinu i pol, moglo bi se reći izuzetno uspješnog rada, Markušević u januaru 1983. godine, ipak smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen je Boško Antić, član prve šampionske generacije sa Koševa. Iako oslabljeni za dvojicu standardnih prvotimaca, u Sarajevu su bili uvjereni da ekipa može zadržati četvrto mjesto na tabeli, te i ove godine ostvariti izlazak na evropsku scenu. Proljetna polusezona otvorena je remijem na Koševu sa Crvenom Zvezdom, bilo je 1:1. U idućem kolu, tim Boška Antića je gostovao lideru na tabeli i jesenjem prvaku, Partizanu, a golom Bobana Božovića ostvaren je minimalan trijumf za proboj na treće mjesto na tabeli, te je u tom trenutku izgledalo kao da se Sarajevo može uključiti čak i u borbu za titulu, budući da od četiri utakmice koje su predstojale, Sarajevo je čak tri igralo na svom terenu. No, onda se dogodio neshvatljiv pad, jer je u iduća četiri kola ostvaren izuzetno slab učinak, poraz od Hajduka na Koševu, te remi sa Veležom u Mostaru, a potom i Osijekom i Slobodom na svom terenu, bordo tim su udaljili od snova o tituli, a i plasman u Kup UEFA je već polako postajao nedostižan. Jedina utjeha u tom periodu, bio je plasman u polufinale Kupa. Uprkos laganom žrijebu, gdje je Sarajevo za protivnika dobilo niželigaša iz Rijeke, ekipu Orijenta, plasman među četiri najbolja tima u Kupu nije bio baš lagan. U veoma tvrdoj utakmici, u kojoj ni nakon 120 minuta igre nisu viđeni pogoci, Sarajevo je imalo više sreće i znanja prilikom izvođenja jedanaesteraca i došlo je na korak od finala. Od tog trenutka, izgledalo je kao da Antićeva ekipa razmišlja samo o polufinalnom duelu sa Hajdukom na Koševu, te eventualnom plasmanu u finalu, pa su se loši rezultati redali kao na traci, a Sarajevo je sve više tonulo na tabeli. I zaista, utakmica protiv Hajduka je uspješno apsolvirana, pred oko 18.000 gledalaca, koliko se te srijede skupilo na Koševu, oba tima su odigrala jednu čvrstu utakmicu. I kada se činilo da će i ova utakmica, kao i ona protiv Orijenta otići u produžetke, osam minuta prije isteka regularnog dijela, rezervista Davor Jozić pogađa mrežu golmana Hajduka, Simovića, za veliko slavlje i plasman u finale Kupa Maršala Tita, po drugi put u historiji Kluba, a prvi put nakon 16. godina čekanja i poraza, upravo od Hajduka. Ovaj put, protivnik Sarajevu u borbi za najdraži trofej bio je još uvijek aktuelni prvak, zagrebački Dinamo, predvođen karizmatičnim trenerom, Ćirom Blaževićem. I upravo je ta utakmica, odigrana na Marakani bila jedino vrijedno spomena iz samog finiša sezone, bar kada je igra Sarajeva bila u pitanju. Obzirom na katastrofalni završetak sezone, gdje je tim Boška Antića u posljednjih sedam kola upisao tri remija i četiri poraza, bez ijednog tirjumfa, Sarajevo je sezonu završilo na 11. mjestu na tabeli, što se nikako nije moglo ocijeniti kao dobar rezultat, jer je sve do aprila bilo u samom vrhu tabele i u borbi za četvrto mjesto i izlazak na evropsku scenu. Ipak, najvažniji meč sezone odigran je beogradskoj Marakani, u okviru finala Kupa, 24. maja 1983. godine. Dinamo je već u 14. minuti poveo golom Kranjčara, ali u 30. minuti centarfor Sarajeva, Musemić poravnava rezultat na 1:1. Izjednačujući gol, nije kao što se očekivalo dao igračima Sarajeva krila, nego je upravo nakon njega uslijedio desetominutni pad u igri, koji ih je na kraju i koštao osvajanja trofeja. Ovaj neshvatljivi pad Sarajeva iskoristili su igrači Dinama, te su preko Cerina u 32. i Kranjčara u 36. minuti, došli do prednosti od 3:1 s kojom se i otišlo na odmor. Sarajevo je u drugom poluvremenu pružilo puno bolju igru od svog rivala, ali sve što je uspjelo je da preko Mirze Kapetanovića dođe do utješnog pogotka i poraza od 3:2. Tako je tim sa Koševa po drugi put pognute glavo napustio finalnu utakmicu Kupa, a nije se uspjelo ni u namjeri da se, barem preko Kupa, ostvari plasman na evropsku scenu.


 



Sa utakmice Sarajevo – Dinamo 2:3


 


Novu sezonu, Sarajevo je poslije dugo vremena čekalo gotovo bez ikakvih ambicija. Stiglo je nekoliko novih igrača u Sarajevo, ali se nijedan, osim Zijada Švrakića nije uspio nametnuti kao prvotimac. S druge strane, nakon što su u januaru iz kluba otišli Sušić i Lukić, prelazni rok je za promjenu sredine iskoristio i Vidović, koji je otišao u inostranstvo. Uz sve to, dva najbolja igrača bordo tima, Pašić i Hadžibegić su bili na odsluženju vojnog roka, a početak sezone su zbog povrede morali propustiti i standardni Janjuš i Radeljaš. Dodatnu glavobolju treneru Antiću donijela je i povreda Musemića, nakon prvog kola i poraza od Veleža na Koševu, pa je i on morao pauzirati mjesec dana. Svi ti problemi, jednostavno su sputali ambicije tima sa Koševa, pa su jedina očekivanja u novoj sezoni bila da se izbjegne borba za goli opstanak. I zaista se Sarajevo patilo na samom otvaranju sezone, nakon poraza u prvom kolu, situaciju je donekle popravila pobjeda u Nišu, sedam dana kasnije, koju je Sarajevo izvojevalo zahvaljujući mladom Bobanu Božoviću, koji je tako na najbolji način iskoristio ulogu koja mu je dodijeljena, te sada, kada više nije bilo Sušića i Pašića, polako, ali sigurno počeo preuzimati na sebe ulogu lidera bordo tima. Sarajevo ni u idućih pet kola nije doživjelo poraz, ali nije ni osvojilo previše bodova, budući da su čak četiri susreta završena bez pobjednika, dok je u sedmom kolu, na Koševu rasturena Priština. Dva gola Musemića, te po jedan Janjoša, Jozića, Božovića i Merdanovića, bili su dovoljni za trijum od visokih 6:0, kojim se Sarajevo probilo na sjajno četvrto mjesto na tabeli. Dosta dobar početak sezone, vratio je navijačima vjeru u tim, a već se počelo pričati i o velikim ambcijama, tim prije jer se na proljeće oečkivao povratak dvojice reprezentativaca u tim. Ipak, ubrzo su i očekivanja splasnula, porazi na gostovanjima Partizanu i Dinamu, te remi sa Rijekom  na Koševu, spustili su Sarajevo na jedanaesto mjesto na tabeli, a do kraja polusezone Sarajevo je igralo po receptu pobjeda kući, poraz na strani, što je na kraju jeseni bilo dovoljno tek za osmo mjesto na tabeli.


 



FK Sarajevo, sezona 1983/84


 


Proljeće je donijelo i nekoliko promjena, tim je ponovno napustio golman Slobodan Janjuš, koji je otišao u inostranstvo, pa je njegovo mjesto među stativama zauzeo Miloš Đurković, a iz vojske se vratio i Predrag Pašić. Proljeće je otvoreno teškim porazom od Veleža, ali se već u iduća tri susreta, situacija na tabeli znatno popravila, pa je Sarajevo, zahvaljujući trojcu Pašić – Musemić – Švrakić, osvojilo pet bodova. Prvo su njih trojica pogodili po jedanput u pobjedi od 3:0 nad Radničkim, potom je Musemić bio strijelac gola u remiju od 1:1 na Poljudu s Hajdukom, da bi golovima Pašića i Švrakića, u 21. kolu Sarajevo savladalo Slobodu sa 2:0. Tako se Antićev tim, 13 kola uoči kraja šamionata nalazio na visokom petom mjestu. No, onda je uslijedio neshvatljiv pad. Umjesto borbe za Evropu, koja je u tom trenutku izgledala tako blizu, uslijedila je borba za opstanak u Ligi. Loša serija rezultata počela je katastrofalnim porazom u gradskom derbiju na Grbavici, a nastavljena je i kroz iduća četiri susreta, u kojima bordo tim nije osvojio niti jedan bod. Porazi od Budućnosti i Partizana na Koševu, te Prištine i Rijeke u gostima, doveli su Sarajevo u katastrofalnu situaciju. No to nije bilo sve, u utakmici sa Prištinom, Sarajevo je ostalo bez Bobana Božovića, koji je zbog loma noge, morao izbivati sa terena pune dvije godine, a samo tri dana nakon poraza od Partizana na Koševu, uslijedio je i poraz od Hajduka, na istom stadionu, ali u okviru četvrtfinala Kupa. Sarajevo se tako, osam kola uoči kraja šampionata nalazilo na šesnaestom mjestu na tabeli, ali sa podjednakim brojem bodova kao i pretposljednja Olimpija, koja je bila u zoni ispadanja. Bio je to znak da se alarmi na Koševu moraju upaliti. Po ko zna koji put, Uprava Sarajeva je postupila po oprobanom receptu, te zatražila pomoć od Srboljuba Markuševića, koji je i pored neugodnosti koje je doživio, samo 14 mjeseci ranije, ipak prihvatio da se još jednom vrati na Koševo, ovaj put kao pomoćnik u stručnom štabu Boška Antića. Popularni Srba, nije bio jedini povratnik na Koševo u zadnjih osam kola, budući da se upravo iz vojske vratio i pouzdani half Sarajeva, Faruk Hadžibegić. Pojačani njima dvojicom, bordo momci su do kraja iznijeli teret na svojim leđima, te u posljednjih osam kola ostvarili učinak od tri pobjede i četiri remija, što je uz samo jedan poraz, onaj od Vardara u pretposljednjem kolu, bilo dovoljno da se sezona završi u samoj sredini tabele, na devetom mjestu.


 


Ljeto 1984. godine, obilježile su uglavnom spektakularne priče o odlascima igrača Sarajeva. Mediji su tako redom selili gotovo sve kvalitetne fudbalere bordo tima, po klubovima velike četvorke. Kapetanović je bio na pragu Zvezde, Pašić je bio između Zvezde i Dinama, dok su Hadžibegića navodno tražila sva četiri najveća kluba u državi, a obzirom da je i od FSJ dobio dozvolu da moće ići u inostranstvo, malo ko je vjerovao da će ovaj reprezentativac ostati na Koševu. Na kraju, nijedan od odlazaka se nije obistinio, Sarajevo je ponudilo nove ugovore pomenutim igračima, po uslovima identičnim ili boljim od onih koje su im nudili oni koju su ih mamili iz Sarajeva. Upravo takav potez kasnije se pokazao kao potpuno opravdan, budući da je Sarajevo ponovilo najveći uspjeh u svojoj historiji. S druge strane, kada su u pitanju pojačanja, jedino novo ime u koševskom jatu bio je Dragan Jakovljević, koji je u Sarajevo stigao iz konjičkog Igmana, te se odmah ustalio na mjestu prvotimca i u narednih nekoliko sezona posao nezamjenjivo desno krilo tima sa Koševa.


 


Nova sezona nije otvorena na spektakularan način. Polovičan učinak na startu Prvenstva,pobjeda nad Sutjeskom od 2:0, te poraz na Kantridi identičnim rezultatom, pratilo je i potpuno neočekivano ispadanje iz Kupa Jugoslavije, već u prvom kolu i to od makedonskog republičkog ligaša, Pelistera, a Antićev tim je u Bitoli doživio težak poraz, od čak 1:4. Opravdani bijes navijača, ublažen je već četiri dana kasnije, kada je na Koševu sa visokih 3:0 savladan Dinamo iz Vinkovaca. Dva gola Musemića, te jedan novajlije Jakovljevića, najavili su bolje dane ligaša sa Koševa. Nakon pobjede nad Dinamom, uslijedila su dva susreta bez golova, na Tušnju protiv Slobode, te na Koševu, u sarajevskom derbiju. Šesto kolo je, po rasporedu, Sarajevu donijelo gostovanje na Maksimiru, kod Dinama, koji je bio možda i u najvećoj krizi od svog osnivanja. Zagrebački „modri“ u prvih pet kola nisu znali za pobjedu, te su duel sa Sarajevom dočekali kao šesnaesti tim Lige. Nakon prvih 45 minuta, golom Bogdana, Dinamo je imao prednost, koju nije uspio zadržati do kraja, budući da su Musemić i Pašić pogodili u nastavku, te u potpunosti preokrenuli rezultat i Sarajevu donijeli prvu gostujuću pobjedu u sezoni, a Dinamo poslali na posljednje mjesto na prvoligaškoj tabeli. Pobjeda u Maksimiru, dala je igračima krila, pa je još jedna sjajna partija pružena sedam dana kasnije, kada je u Sarajevu gostovao Hajduk. Bordo tim je golom Faruka Hadžibegića došao do minimalne pobjede i drugog mjesta na tabeli, sa 10 osvojenih bodova, koliko je imao i lider na tabeli Željezničar, ali uz nešto bolju gol-razliku. U osmom kolu, Sarajevo je gostovalo na stadionu JNA, kod ekipe Partizana, gdje je doživjelo minimalan poraz od 1:0. Nakon poraza od Partizana, uslijedio je mršavi remi sa Budućnosti na Koševu, bilo je 0:0. U tom trenutku Sarajevo se nalazilo na trećem mjestu na tabeli i niko nije mogao ni pretpostaviti da će sa Koševa zapuhati tajfun koji će pomesti sve svoje naredne protivnika. A upravo se to i desilo, pobjedom u Prištini, nad istoimenim protivnikom krenuo je fantastičan niz od čak sedam uzastopnih pobjeda. Poslije Prištine na Koševu je pao i Osijek, a Sarajevo se tog 4. novembra, nakon 11 odigranih kola popelo na prvo mjesto na tabeli, kojeg nije ispuštalo sve do kraja sezone, čime je ostvaren rijetko viđen poduhvat. Nakon Prištine i Osijeka, uslijedila je i sjajna predstava u Nišu, na stadionu Čair, tradicionalno neugodnom stadionu za Sarajevo. Ipak, sa po dva gola Musemića i Merdanovića, Antićev tim je uspješno prebrodio i ovu prepreku, te je u miru dočekao dva duela na svom stadionu, koje je riješio u svoju korist. Ostvarene su dvije minimalne pobjede, nad Vojvodinom i Veležom, obje sa po 1:0, a oba put strijelac odluke bio je centarfor Sarajeva, Husref Musemić. Sjajnu golgetersku formu, Musemić je nastavio i u naredna dva kola, prvo na gostovanju u Bugojnu, kod novog prvoligaša Iskre, kada su on, Jakovljević i Hadžialagić pogodili u pobjedi od 3:1, a onda i u duelu sa Vardarom na Koševu. Bilo je 3:2, a pored Musemića, strijelac preostala dva gola bio je Jakovljević. Pobjedom nad Vardarom, Sarajevo je osiguralo titulu jesenjeg prvaka, sa čak tri boda prednosti ispred Hajduka, uoči posljednjeg jesenjeg kola i gostovanja Crvenoj Zvezdi. Imao je bordo tim priliku da možda i poveća prednost nad Splićanima, prije odlaska na pauzu, jer je Zvezda bila u velikoj krizi, a s druge strane Hajduk je očekivao veliki derbi sa Dinamom u Zagrebu. Ipak, umjesto povećanja prednosti, ona je smanjena za jedan bod, budući da je su Hajduk i Dinamo remizirali na Maksimiru, dok je Sarajevo na Marakani pretrpilo težak poraz, od 1:4. Ipak, uprkos porazu, sa 25 osvojenih bodova, dva više od drugoplasiranog Hajduka, Sarajevo je po treći put u svojoj historiji postalo jesenji prvak Jugoslavije.


 



Sa utakmice Partizan – Sarajevo 1:0


 


Nakon fantastične jeseni, postavljalo se pitanje da li će igrači Sarajeva imati snage da ponove uspjeh, kojeg je 1967. ostvarila generacija predvođena njihovim sadašnjim trenerom, Antićem. Igrači, svi do jednog, od golmana Đurkovića, pa do kapitena Pašića, bili su složni da se uz pravi angažman, može osvojiti titula, te su bili sigurni da se neće i ne može ponoviti 1980. godina, kada je Sarajevo također jesen završilo na prvom mjestu, ali je na kraju posustalo u borbi sa Crvenom Zvezdom, za najviši tron. I dok su drugi klubovi iskoristili zimsku pauzu da pojačaju svoje redove, Sarajevo u mini prelaznom roku nije mijenjalo ništa, te je u nastavak sezone ušlo sa identičnim sastavom, koji je na jesen izborio prvo mjesto. Na startu drugog dijela sezone, u prva tri kola, bordo tim je osvojio tek dva boda, koja su izborena pobjedom nad Rijekom na Koševu, od 1:0, dok su utakmice u Nikšiću i Vinkovcima, završile pobjedam domaćina. Ipak i pored nešto lošijeg starta, bordo tim je ostao lider na tabeli, budući da je Hajduk u prva tri kola osvojio tek jedan bod više, pa je i nakon 20. kola, raspored ekipa na samom vrhu tabele bio jednak, samo je razlika smanjena sa dva, na jedan bod. Utakmica u Vinkovcima, na kraju je ostala upamćena kao posljednji poraz Sarajeva u sezoni 1984/85, budući da u preostalih 14 utakmica u sezoni, četa Boška Antića nije niti jednom položila oružje pred svojim protivnikom. U iduća tri kola, uslijedila je minimalna pobjeda nad Slobodom, te dva remija, sa Željezničarom na Grbavici, te Dinamom na Koševu. Nakon Dinama, Sarajevu je predstojala prva od mnogobrojnih meč-lopti za titulu prvaka, gostovanje na Poljudu. Sarajevo je u Split otputovalo sa jednim bodom prednosti i željom da razlika, ostane barem ista, ako ne i veća, nakon ovog 24. kola. Utakmica u Splitu, odigrana pred oko 25.000 gledalaca, bila je upravo onakva kakvom su je priželjkivali u redovima Sarajeva, čvrsta i teška, bez pretjerane dominacije ijednog tima, te je završena početnim rezultatom od 0:0, što je značilo da Sarajevo u posljednjih 10 kola ulazi sa prednošću od jednog boda. Već nakon idućeg kola prednost je uvećana za još jedan bod, iskorišteno je posrtanje Hajduka, na gostovanju u Mostaru, gdje su „bili“ odigrali samo 1:1 sa Veležom, a Sarajevo je na svom stadionu golovima Musemića, Jakovljevića i Janjoša nanijelo poraz Partizanu od visokih 3:1. Nakon pobjede nad crno-bijelima, slijedilo je gostovanje Budućnosti, a na stadionu pod Goricom ponovio se identičan rezultat, onome iz prvog dijela sezone, bilo je 0:0, što je iskoristio Hajduk i pobjedom nad Iskrom smanjio prednost Sarajeva, ponovno na samo jedan bod. U narednim kolima poresudna je bila sjajna forma prvog napadača bordo tima, Musemića, ali i kapitena Pašića. Njih dvojica su u obje naredne utakmice pogodili po jednom, što je bilo dovoljno za pobjedu nad Prištinom od 2:0, te remi sa Osijekom u gostima, od 2:2. Musemić se i u slijedećem, 29. kolu, ponovo upisao u listu strijelaca, ovaj put protiv Radničkog iz Niša postiže dva gola, a još po jedan su dodali Merdanović i Hadžibegić za pobjedu od 4:2. Ostalo je samo pet kola do kraja, Hajduk je neumorno pratio Sarajevo i čuvao jedan bod zaostatka, a priliku da preuzme čelnu poziciju, splitski klub je vidio u idućem, 30. kolu. Na Poljudu je gostovala Rijeka, što je, kako se i pretpostavljalo, bio lagan zalogaj za Hajduk, a Sarajevo je bilo gost Vojvodine. Obzirom na dosta tešku situaciju u kojoj se nalazio novosadski klub, bilo je za očekivati da će od prve minute jurišati na pobjedu. I tako je bilo, već nakon 120 sekundi igre, Vojvodina je imala prednost od 1:0, do koje je došla pogotkom Ilića. Ipak, u 35. minuti, Jakovljević donosi poravnanje, da bi sedam minuta prije kraja susreta, Slaviša Vukičević eurogolom, iz voleja sa vrha šesnaesterca, pogodio mrežu domaćina za velikih 2:1 i ostanak na čelu tabele. Iduće kolo donijelo je novo gostovanje za naš tim, ovaj put u Hercegovini, protiv Veleža. Nakon nezanimljivih prvih 45 minuta, drugo poluvrijeme bilo je prepuno golova. Golovima Pašića i Musemića, Sarajevo je u 60. minuti imalo prednost od 2:0 i gotovo sigurnu pobjedu u rukama. Opuštanje zbog visokog vodstva brzo se osvetilo bordo timu, pa za samo dva minuta Vekež preko Bijedića i Kodre postiže dva gola, što je značilo podjelu bodova. Razočarenje zbog ispuštene pobjede, nije dugo trajalo, budući da je iz Vinkovaca stigla informacija da je Dinamo savladao Hajduk, što znači da je razlika na tabeli ponovno uvećana na 2 boda, prvi puta nakon 25. kola. Sarajevu je dakle u posljednja tri susreta bilo potrebno pet bodova za osvajanje titule, a plan je već bio kreiran. Pobjede nad Iskrom i Zvezdom na Koševu, uz remi sa Vardarom u Skoplju, tako je glasio scenarij u kojem bordo tim stiže do cifre od 48 bodova, koju Hajduk ne bi mogao ni teoretski dostići, budući da su Splićani uoči posljednja tri kola, na svom kontu imali samo 41 bod. Zacrtani plan se lagao počeo ispunjavati, prvo je sa dva gola Pašića i jednim Musemića savladana Iskra, a onda je uslijedio i prvi ključni duel sezone, gostovanje Vardaru. Sarajevo je u Skoplju smjelo čak i izgubiti, ali je za taj luksuz bio potreban i poraz Hajduka, koji je u isto vrijeme igrao na Koševu, protiv Željezničara. Dok je Sarajevo igralo u Skoplju, na Koševu se igrala, naizgled sumnjiva utakmica, gdje je Hajduk imao prednost od 4:1 na poluvremenu, zbog koje su domaći igrači na poluvremenu izviždani. Željezničar je u drugom poluvremenu zaigrao znatno bolje, stigao do izjednačenja, ali je na kraju duel ova dva tima ipak ispao nebitan, budući da je Sarajevo uspjelo ostvari svoj zacrtani plan, te se iz Skoplja vratiti neporaženo. Dva pogotka Jakovljevića bila su dovoljna za remi od 2:2, a da je Hadžibegić bio prisebniji sa bijele tačke, deset minuta prije kraje, Sarajevo je moglo stići i do pobjede i tako i teoretski osigurati novu titulu prvaka Jugoslavije.


 



Sa utakmice Vardar – Sarajevo 2:2


 


Ovako, tim sa Koševa je u zadnje kolo ušao sa tačno dva boda prednosti nad Hajdukom, što je značilo da u slučaju remija ili pobjede, postaje apsolutno nebitno šta će se desiti u Splitu, gdje su snage trebali odmjeriti Hajduk i Dinamo. U fantastičnoj atmosferi, pred 35.000 gledalaca, Sarajevo je nakon 23. minute već imalo prednost od 1:0, a mrežu gostiju iz Beograda pogodio je Musemić, fantastičnim udarcem glavom. Kako se bližio kraj utakmice, tako je i atmosfera na tribinama postajala sve uzavrelija, a kada je u 75. minuti Jakovljević uvećao prednost na 2:0, slavlje je moglo početi. Zvezda je do kraja smanjila na 2:1, preko Đurovskog, ali straha od eventualnog gubitka titule nije bilo, jer sve i da je Zvezda nekim čudom u posljednjih pet minuta uspjela preokrenuti rezultat, titula bi ipak stigla na Koševo, jer je Hajduk u Splitu gubio od Dinama 4:2. Do kraja ipak, nije bilo nikakvih preokreta, na Koševu je ostalo 2:1, u Splitu 2:4, što je značilo da je Sarajevo sa ukupnih 48 bodova osvojilo svoju drugu šampionsku titulu, i to sa 4 boda prednosti ispred drugoplasiranog Hajduka. Tako je ponovljen fantastičan uspjeh iz 1967. godine, a svoje mjesto u historiji Kluba, zlatnim slovima je ispisalo slijedećih 11 igrača, najstandardnijih članova druge šampionske generacije sa Koševa: Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Jozić, Hadžibegić, Janjoš, Jakovljević, Vukičević, Musemić, Merdanović i Pašić.


 



FK Sarajevo, sezona 1984/85


 


 


Igrači koji su obilježili ovaj period


 


Husref Musemić. Sa 19 godina je stigao u Sarajevo iz Bijeljine, kao perspektivni napadač, što je u kasnijim godinama, apsolutno opravdao. U ovom periodu je upisao 129 nastupa i postigao 56 golova, čime je bio prvi strijelac Sarajeva, a ostao je upamćen i po 19 postignutih golova u šampionskoj sezoni tima sa Koševa.



Faruk Hadžibegić.
Popularni „Hadžija“ bio je nezamjenjivi član odbrane Sarajeva. Dijete Kluba, koji je prošao sve kategorije tima sa Koševa, od pionira do seniora. U ovom periodu je bordo dres nosio u 153 zvanične utakmice, pri tome postigavši 22 gola.


Predrag Pašić. Slično kao i Hadžibegić, prošao sve kategorije Kluba, te veoma rano postao prvotimac Sarajeva, ali i reprezentativac Jugoslavije. Sa 44 postignuta pogotka bio je drugi najbolji strijelac Sarajeva u ovom periodu, a u šampionskoj sezoni 1984/85 izabran je za najboljeg fudbalera Prve lige Jugoslavije.



Mirza Kapetanović. Još jedan izdanak sarajevske škole fudbala. U ovih pet sezona upisao je 157 nastupa, te po tome bio prvi ispred svih svojih kolega. Godinama standardan na lijevom beku, zahvaljujući sjajnim igrama u Klubu, uspio je stići i do reprezentacije, za koju je upisao šest nastupa.



Mehmed Janjoš.
Jedan od rijetkih igrača iz druge šampionske generacije koji nije zaigrao za izabrani tim bivše države. Popularni „Čala“ je ipak bio veliki ljubimac koševske publike, poznat kao neumoran borac i velika radilica, koji teren nikad nije napuštao čistog, ali ni suhog dresa, za Sarajevo je u ovom periodu skupio 142 nastupa, pri čemu je postigao i 11 golova.



Davor Jozić. Na Koševo je stigao kao relativno nepoznat igrač iz Konjica, ali se vrlo brzo promovisao u nezamjenjivog člana odbrane bordo tima. Sa brojem 4 na dresu, Jozić je u ovom periodu upisao 140 nastupa, a iako odbrambeni igrač, protivničku mrežu pogađao je 17 puta.


 


U idućem nastavku čitajte: Bordo vremeplov IX (1985 - 1992)

 

SLJEDEĆAUTAKMICA

27. kolo Premijer lige BiH:

FK Sarajevo

FK Tuzla City

Subota, 23.04.2022.

17:00

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 
 

POSLJEDNJAUTAKMICA

Polufinale Kupa BiH:

FK Igman

FK Sarajevo

Srijeda, 20.04.2022.

14:00

Grbavica, Sarajevo

 

TABELAPRVI TIM

1. Zrinjski 26 21 4 1 63:10 67
2. Tuzla City 26 12 10 4 42:32 46
3. Borac 26 10 13 3 39:27 43
4. SARAJEVO 26 11 6 9 34:24 39
5. Željezničar 26 9 10 7 24:24 37
6. Široki Brijeg 26 7 12 7 23:26 33
7. Velež 26 9 7 10 29:30 31
8. Sloboda 26 5 11 10 21:25 26
9. Posušje 26 5 10 11 22:43 25
10. Leotar 26 6 6 14 18:40 24
11. Radnik 26 4 9 13 24:42 21
12. Rudar Prijedor 26 3 10 13 22:37 19
1. Široki Brijeg 11 10 0 1 42 : 8 30
2. Željezničar 11 9 1 1 44 : 11 28
3. SARAJEVO 11 9 0 2 31 : 7 27
4. Borac 10 7 0 3 21 : 9 21
5. Zrinjski 11 6 1 3 33 : 13 19
6. Rudar P. 11 5 3 3 13 : 18 18
7. Olimpic 11 5 2 4 14 : 14 17
8. Gradina 11 5 0 6 12 : 23 15
9. Čelik 11 4 2 5 12 : 19 14
10. Leotar 11 3 3 5 11 : 17 12
11. Zvijezda 11 3 1 7 19 : 28 10
12. Slavija 11 3 1 7 18 : 29 10
13. Radnik B. 11 2 3 6 10 : 27 9
14. Travnik 11 2 2 7 9 : 21 8
15. GOŠK 11 2 1 8 5 : 32 7
16. Velež 10 1 2 7 10 : 26 5
1. SARAJEVO 11 9 1 1 19 : 2 28
2. Željezničar 11 9 0 2 34 : 10 27
3. Široki Brijeg 11 6 2 3 19 : 10 20
4. Leotar 11 6 1 4 21 : 17 19
5. Čelik 11 6 1 4 15: 11 19
6. Olimpic 11 5 2 4 26 : 15 17
7. Velež 10 5 2 3 17 : 8 17
8. Radnik B. 11 5 2 4 15 : 11 17
9. Borac 10 5 0 5 24 : 17 15
10. Rudar P. 11 4 2 5 15 : 14 14
11. Zvijezda 11 4 2 5 13 : 17 14
12. Zrinjski 11 4 0 7 22 : 22 12
13. Slavija 11 4 0 7 13 : 15 12
14. Travnik 11 3 3 5 7 : 30 12
15. Gradina 11 1 1 9 7 : 42 4
16. GOŠK 11 0 3 8 9 : 34 3

ANKETA 

Šta očekujete od tekuće sezone?
AKTUELNO  |NOVOSTI  |  IZVJEŠTAJI  |  INTERVIEW  |  MEDIJI O FKS
MULTIMEDIA  |FOTOGRAFIJE  |  VIDEO  |  AUDIO  |  WALLPAPER  |  MATCH PHOTO
FK SARAJEVO  |HISTORIJA  |  LIČNA KARTA  |  STADION  |  TROFEJI  |  LEGENDE  |  BORDO VREMEPLOV  |  NAVIJAČI
PRVI TIM  |IGRAČKI KADAR  |  STRUČNI ŠTAB  |  REZULTATI  |  STATISTIKA
ŠKOLA FUDBALA  |O ŠKOLI  |  JUNIORI  |  KADETI
OSTALO  |RASPORED PL  |  RASPORED KUPA BIH  |  ARHIVA  |  LINKOVI
FKSINFO  |SHOP  |  MARKETING  |  USLOVI KORIŠTENJA  |  IMPRESSUM  |  KONTAKT

Copyright © 2004 - 2024 by fksinfo.com | All rights reserved. | Preuzimanje sadržaja bez prethodne dozvole nije dopušteno
Owned by FKSinfo Team | Designed by Crnkić Minel | Developed by Lampa Studio / Nash Studio