Bordo vremeplov

Bordo vremeplov 2012-2013

Piše: Semir Zilić

Bordo vremeplov IX (1985 - 1992)

Bordo vremeplov IX (1985 - 1992)

15 05 2013

Sunovrat Sarajeva koji je uslijedio nakon osvajanja druge šampionske titule u ljeto 1985. godine.

U devetom nastavku Bordo vremeplova, koji obuhvata period od juna 1985. do aprila 1992. godine, čitajte o rezultatskoj krizi koja je zahvatila bordo tim, nakon osvajanja druge šampionske titule. Konstantni odlasci najboljih igrača, te teška i grčevita borba za opstanak, u periodu koji je protkan raznim aferama koje su pogodile jugoslovenski fudbal.


Nakon osvajanja šampionske titule, uslijedila je veoma burna prvenstvena pauza, tokom koje je Sarajevo ostalo bez trojice standardnih članova šampionske generacije. Musemić je prešao u redove Crvene Zvezde, Hadžibegić je pristupio španskom Betisu, a nešto kasnije u inostranstvo je otišao i Pašić, koji je karijeru nastavio u redovima Stuttgarta. Umjesto njih, dovedeno je nekoliko igrača iz niželigaških klubova, pa je iz Igmana stigao Bernard Barnjak, iz ilijaške Sloge Zoran Ljubičić, a sa posudbe je vraćen Vladimir Petković. U novu sezonu, Sarajevo je krenulo šampionski. Na Koševu je gostovao skopski Vardar, koji je pregažen sa visokih 3:0. Prvo ime susreta bio je Muhidin Teskeredžić, koji je pokazao da će biti dostojna zamjena za Musemića, na poziciji centarfora, a na ovom meču je postigao dva pogotka. Treći gol bio je djelo razigranog Slaviše Vukičevića, koji je igrao u životnoj formi. Uslijedio je poraz u Titogradu, od ekipe Budućnosti, a potom i dvije vezane pobjede na Košeu, prvo protiv Sutjeske rezultatom 3:1, a potom u duelu sa Hajdukom, bilo je 2:0, a prvo ime susreta ponovno je bio Teskeredžić, koji je postigao oba gola.


FK Sarajevo, sezona 1985/86

Nakon pobjede nad Hajdukom, ekipa je zapala u svojevrsnu krizu, pa je u narednih pet mečeva, doživjela tri poraza, uz dva remija na svom stadionu, protiv Veleža i Hajduka, a u poprilično nezgodnom periodu stigli su i prvi mečevi u okviru Kupa evropskih šampiona. Protivnik našeg tima u prvom kolu bio je finski prvak Kuusysi, a prvi meč igrao se na njihovom terenu. Sarajevo je u meč sa Fincima ušlo poprilično opušteno, očito podcijenivši protivnika, što su domaćini itekako znali iskoristiti, a već nakon deset minuta igre bilo je 1:0, kada je Đurkovićevu mrežu pogodio Hudd. Pred kraj prvog poluvremena, preko Teskeredžića, bordo tim stiže do izjednačenja i činilo se da se stvari vraćaju na kolosijek, ali nakon odmora ponovno blijeda igra Sarajeva, što su domaćini znali kazniti, te postigavši još jedan pogodak stići do pobjede. Ipak, poraz od 2:1 je i dalje davao veliku šansu našem timu, koje je još uvijek nosilo ulogu favorita, ali umjesto da iz prvog susreta izvuku pouku i Fince shvate ozbiljno, igrači Sarajeva su u drugom susretu još više podbacili. Katastrofalan start i već nakon petnaest minuta igre, napadač gostiju Ismo Lius je dva puta pogodio mrežu Đurkovića za šokantnih 0:2 i tako svoj tim doveo na prag prolaska u narednu fazu takmičenja. Sarajevo je do kraja uspjelo samo ublažiti poraz, kada je Vukičević u 32. minuti postigao pogodak sa bijele tačke, a finski Kuusysi se sa ukupnih 4:2 neočekivano našao u drugom krugu. Ovo je ujedno bio i posljednji meč Predraga Pašića u bordo dresu, jer je odlučio prihvatiti ponudu njemačkog Budnesligaša Stuttgarta, te karijeru nastaviti u inostranstvu. Ukupna vrijednost transfera je iznosila oko 800.000 njemačkih maraka, od čega je oko 100.000 pripalo FK Sarajevo na ime obeštećenja.

Odlaskom Pašića, kapitensku traku je zadžuio Mehmed Janjoš, dok je Pašićevo mjesto na desnom krilu zauzeo Zijad Švrakić. Ispadanje od Finaca, kao da je razbudilo pomalo uspavane igrače, koji su napokon zaigrali, te je Sarajevo od desetog do šetrnaestog kola osvojilo osam od maksimalnih deset bodova. Bijes šampiona na svojoj koži najbolje je osjetio Čelik u republičkom derbiju u okviru desetog prvoligaškog kola. Tri gola Jakovljevića, te po jedan Teskeredžića i kapitena Janjoša, donijeli su Sarajevu ubjedljivu pobjedu od čak 5:0. Na Koševu su savladani još i Rijeka i gradski rival Željezničara, oba puta je bilo po 2:1, dok se sa dva gostovanja, u Vinkovcima i Zagrebu, Sarajevo vratilo sa po jednim bodom. U posljednja tri kola, Sarajevo je ostvarilo jedan trijumf, pobjedivši OFK Beograd na Koševu, te upisalo dva poraza, što je na kraju bilo dovoljno da se prvi dio sezone završi na visokom petom mjestu, koje je ostavljalo nadu da se bordo tim i iduće sezone može naći na međuanrodnoj sceni.
 


Sa utakmice Vojvodina - Sarajevo 1:0

Tokom zimske pauze, na Koševu su stigli mladi igrači iz niželigaških klubova, Tutić iz Azota, Kuprešanin i Jovanović iz UNIS-a, a ekipi je priključeno i nekoliko talentovanih juniora. S druge strane, tim su napustili Bošnjak i Vujičević, koji se prešli u Zadar, dok je Petković ponovno poslat na posudbu, ovaj put u slovenački Kopar. Mirza Kapetanović je otišao na odsluženje vojnog roka, ali se zato od teškog loma noge potpuno oporavo Boban Božović, koji se vratio na teren. Na početku proljetne polusezone, Sarajevo je igralo po sistemu toplo-hladno. U prva četiri meča, bordo tim je doživio dva poraza na strani, u Skoplju od Vardara rezultatom 1:2, te u Nikšiću od Sutjeske, a na svom terenu upisao dva trijumfa. Prvo je u devetnaestom kolu na golovima Vukičevića i Jakovljevića na Koševu savladana Budućnost, da bi dva kola kasnije isti dvojac kreirao i pobjedu nad Prištinom. Ovaj put je rezultat bio 3:1, a strijelci za Sarajevo bili su Vukičević u dva navrata, te Jakovljević jednom.

Poslije utakmice sa Budućnosti, ekipa je opet ostala bez kapitena, jer je Janjoš prešao u redove španskog prvoligaša Herculesa. Odlazak Janjoša, dodatno je oslabio tim, a Sarajevo u narednih šest kola ne uspijeva stići do pobjede. Tri remija i tri poraza, bili su učinak našeg tima, da bi tek u 28. kolu stigla nova pobjeda. Na Koševu je gostovao vinkovački Dinamo, a golom Jakovljevića sa bijele tačke, Sarajevo je stiglo do minimalne pobjede. Nakon trijumfa nad Dinamom, uslijedila je nova serija od tri susreta bez pobjede, ali i postignutog gola, u kojima je Sarajevo poraženo na Kantridi i Grbavici, dok je na Koševu remiziralo sa zagrebačkim Dinamom. Trener Antić se u finišu sezone odlučio da pruži priliku mlađim igračima, pa se u tome mogu naći razlozi slabijih rezultata. Tri kola prije kraja, golom Barnjaka na Koševu je savladana Sloboda, što je bila posljednja pobjeda u ovogodišnjem šampionatu, jer je u posljednja dva kola Sarajevo doživjelo isto toliko poraza. Posljednje kolo šampionata diglo je dosta prašine u cijeloj državi. Zvezda i Partizan su se borili za šampionsku titulu, a obzirom na izjednačen bodovni saldo, gotovo je sigurno bilo da će o novom prvaku odlučivati gol-razlika, koja je uoči zadnje etape, bila blago na strani Partizana. Partizan je u posljednjem kolu dočekao Željezničar, dok je Zvezda gostovala na Koševu. Oba meča su završena pobjedama beogradskih timova 4:0, a FSJ je zbog te dvije utakmice, ali i nekoliko drugih u kojima se odlučivalo o putniku za Kup UEFA, te Drugu ligu, cijelo kolo proglasilo neregularnim i naređeno je ponavljanje svih utakmica. Partizan je odbio igrati novi meč sa Željezničarom, dok je Sarajevo na Koševu savladalo Zvezdu rezultatom 2:1, ali su crveno-bijeli uprkos tom porazu postali prvaci. Konačna odluka FSJ je bila da svih dvanaest klubova, čije su utakmice proglašene sumnjivima, narednu sezonu starta sa minusom od šest kaznenih bodova.
 


Sa utakmice Sarajevo - Crvena Zvezda 0:4

Početak prelaznog roka donio je i nove odlaske prvotimaca. Golman Đurković je prešao u Besiktas, Teskeredžić je pristupio redovima Sturma iz Graca, a u vojsku su otišli Jozić i Kuprešanin. Umjesto njih Na Koševo su stigli Lugušić iz brčanskog Jedinstva, Bajić iz Sloge, te Nedić i Koprivica iz Sutjeske. Težak teret od šest negativnih bodova, dodatno je otežavao ionako tešku situaciju na Koševu. U prvih šest kola, Sarajevo je osvojilo samo dva boda, remiziravši u gostima sa Slobodom, te protiv Dinama na Koševu, dok su ostala četiri susreta završila porazom, pa je očekivano došlo do smjene na klupi. Nakon tri i pol godine, sa pozicije šefa stručnog štaba je odstupio Boško Antić, a na njegovo mjesto je sjeo još jedan bivši igrač bordo tima, Denijal Pirić. Promjena trenera je očito izazvala pozitivni šok, pa je u prva dva meča pod vodstvom Pirića, Sarajevo ostvarilo dvije pobjede. Prvo je golom Bajića, savladana Priština u gostima, a potom je na Koševu pala i Crvena Zvezda. Gosti iz Beograda su prvi stigli do vodstva, ali je Sarajevo golom Jakovljevića, te autogolom Bračuna stiglo do preokreta i pobjede s kojom je osvojilo šesti bod u sezoni, te napokon izašlo iz minusa.


U preostalih devet jesenjih kola, Sarajevo je ostvarilo polovičan učinak, uglavnom po principu pobjeda kući, poraz na strani. Jedini izuzetak su bile utakmice protiv Hajduka na Koševu, te na gostovanju u Subotici kod Spartaka, koje su završile neriješenim rezultatima. Sarajevo je tako jesenju polusezonu završilo sa 14 osvojenih bodova, ali zbog kazne, bodovni saldo je iznosio samo osam bodova, te se bordo tim umjesto na četrnaestom mjestu, prvi dio sezone završio na posljednjem mjestu na tabeli, sa tri boda zaostatka za ekipama koje su se nalazile u sigurnoj zoni.

Drugi dio sezone, Sarajevo je dočekalo jače za dvojicu kvalitetnih igrača, obzirom da se iz vojske vratio Kapetanović, a nakon samo osam mjeseci provedenih u Španiji, na Koševo se vratio još jedan član druge šampionske generacije, Mehmed Janjoš.  Sarajevo je dobro otvorilo drugi dio sezone, na Koševu je gostovala Sloboda, a golom Jakovljevića, naš tim je stigao do prve proljetne pobjede. Ipak, uslijedila je potom serija od pet utakmica bez pobjede, dva domaća remija, te tri poraza, dodatno su zakomplikovala situaciju na Koševu, a dodatni problem za trenera Pirića bila je nova povreda Bobana Božovića. Samo godinu dana nakon što se vratio na teren, Božović je u duelu sa Željezničarom na Koševu ponovno slomio nogu i to opet istu, lijevu, te je ponovno morao pauzirati. Od 24. kola krenula je i pozitivna serija Sarajeva, koje se napokon razigralo te uvećalo svoje šanse za opstanak, a sve to na krilima sjajnog Jakovljevića. Naime, on je najprije postigao tri gola u ubjedljivoj pobjedi od 4:0 nad Prištinom, potom je bio strijelac dva gola u pobjedi od 3:2 na Marakani protiv Crvene Zvezde, a skupa sa Janjošem je po jednom savladao golmana Sutjeske za treću uzastopnu pobjedu bordo sastava. Jakovljević je blistao i u narednom kolu, kada je zahvaljujući njegova dva gola, Sarajevo na poluvremenu utakmice u Skoplju vodilo sa 2:0. Ipak, u drugom poluvremenu je ekipa neshvatljivo pala, što su igrači Vardara znali iskoristiti te stići do pobjede od 3:2.  Sa osam golova u posljednja četiri meča, Jakovljević je podsjetio navijače na pomalo zaboravljenog Sušića, te je pokazao da za njega ima mjesta čak i u reprezentaciji Jugoslavije.
 

Kapiteni sa sudijama uoči vječitog derbija Sarajevo - Željezničar

Poraz u Skoplju je samo nakratko prekinuo zalet Sarajeva, koje je ponovno nastavilo sa sjanim igrama. Na Koševu je savladan Radnički, a potom je uslijedila još jedna velika pobjeda u gostima, ovaj put na Poljudu. Dva gola Slaviše Vukičevića, bila su dovoljna za pobjedu od 2:1, pa je Sarajevo pet kola uoči kraja, sve karte oko opstanka držalo u svojim rukama. Na rasporedu su bila dva domaća meča, prvi protiv Veleža, a drugi protiv Spartaka, te se s pravom očekivalo osvajanje četiri boda, ali taj plan nije u potpunosti ispunjen. Iako je Sarajevo golom Jakovljevića, dvanaest minuta prije kraja povelo protiv Veleža, te bilo na pragu pobjede, radost domaćih navijača nije trajala ni minutu. Samo što su Mostarci krenuli s centra, Kodro postiže izjednačujući pogodak i odnosi jedan bod u Mostar. Izgubljeni bod u duelu sa Veležom, nametao je imperativ pobjede protiv Spartaka, što je golovima Jakovljevića, Vukičevića i Petkovića ostvareno bez većih problema.


Tri kola prije kraja, Sarajevo se našlo na dvanaestom mjestu, sa 25 bodova na svom kontu, što je uprkos minusu, i dalje bilo dovoljno za prednost u odnosu na pretposljednju Slobodu, koja je iznosila čak tri boda. Naš tim je imao tako priliku da sa tri boda iz isto toliko kola do kraja, osigura opstanak, pri tome ne čekajući kakvu će odluku donijeti Sud, po pitanju ukidanja kaznenih bodova. Ipak, željeni plan još jednom nije ispunjen, a ponovno je nedostajao jedan bod. Sarajevo je poraženo u Vinkovcima, potom je Partizan odnio jedan bod sa Koševa, a u posljednjem kolu meč između Budućnosti i Sarajeva, završen je također bez pobjednika. Sezona je tako privedena kraju i to sa dvije tabele, jednom koja je kreirana isključivo po učinku ostvarenom na terenu, a prema kojoj je Sarajevo sezonu završilo na trinaestom mjestu, te drugom u kojoj su bili uračunati i kazneni bodovi, a prema kojoj je Sarajevo bilo na sedamnaestom mjestu, što je značilo ispadanje u Drugu ligu. Ipak, konačna odluka Suda udruženog rada Srbije bila je da se ukida prošlogodišnja odluka FSJ da se klubovima dodjele negativni bodovi, što je značilo da je jedina mjerodavna tabela ona bez minusa, te je Sarajevo ipak uspjelo zadržati prvoligaški status.
 


Sa utakmice Partizan - Sarajevo 1:1

Kao i svako prethodno ljeto, tako je i ono 1987. donijelo novi veliki odliv igrača u inostranstvo. Davor Jozić je prešao u redove talijanske Cesene, Švrakić je prešao u tursku Adanu, Petković u švajcarski Chur, dok je Bošnjak pristupio ljubljanskoj Olimpiji. Stiglo je nekoliko novih imena na Koševa, uglavnom mlađih igrača, a najzvučnije pojačanje bio je Miloš Đurković, koji se poslije samo godinu dana provedenih u Besiktasu, ponovno vratio u Sarajevo. Slično kao i u prethodnoj sezoni, opet je Sarajevo loše startalo, pa u prvih šest kola nije ubilježena niti jedna pobjeda. Dva remija, protiv Željezničara na Grbavici, te Budućnosti na Koševu, uz četiri poraza, smjestila su Sarajevo na samo dno tabele. Našem timu je očajnički trebala pobjeda, a idealna prilika za to bio je susret sedmog kola, protiv Vardara na Koševu. Mrežu gostiju iz Skoplja, načeo je Barnjak već u devetoj minuti, a dva gola Nedića i jedan Gluhačevića, do kraja su bili dovoljni za ubjedljivih 4:0. U nastavku sezone, Sarajevo je igralo dosta promjenjivo. Na Koševu je bilo uglavnom nesavladivo, a u gostima nemoćno, pa je u posljednjih deset jesenjih kola osvojeno devet bodova. Sa pet gostovanja, Crvenoj Zvezdi, Osijeku, Hajduku, Radničkom i Partizanu, naš tim se vratio praznih ruku, ali su zato na Koševu padali redom Rad, Sutjeska, Priština i zagrebački Dinamo. Imalo je priliku Sarajevo da u posljednjem kolu prvog dijela sezone, protiv Rijeke dođe do trijumfa i te zimsku pauzu dočeka u sigurnoj zoni, ali su Riječani odnijeli jedan bod sa Koševa. Rijeka je golom Vulića prva stigla do prednosti  53. minuti, da bi Sarajevo pogotkom svog prvog strijelca i novopečenog reprezentativca Jugoslavije, Dragana Jakovljevića, dvadeset minuta prije kraja stiglo do izjednačenja i jednog boda, koji ipak nije bio dovoljan da se pobjegne sa sedamnaeste pozicije na tabeli. Sarajevo je ove jeseni, za razliku od ranijih sezona, napokon napravilo i zapaženiji iskorak u Kupu Maršala Tita. Poslije eliminacije vinkovačkog Dinama u prvom kolu, u osmini finala Sarajevo je bilo uspješnije od Hajduka. Prvi meč na Koševu je završen rezultatom 2:2, te se činilo da je Hajduk jednom nogom već u četvrtfinalu, ali je bordo tim u revanšu sve iznenadio, te golovima Nedića i Janjoša stigao do pobjede od 2:1 i plasmana u četvrtfinale. Plasman među osam najboljih je nažalost bio i krajnji domet tima, jer je Sarajevo eliminisano od skopskog Vardara. U Skoplju je bilo 2:0 za Vardar, pa je koševskih 1:0 bilo nedovoljno da se izbore barem jedanaesterci.


U drugi dio sezone, Sarajevo je ušlo jače za oporavljenog Bobana Božovića, od kojeg se očekivalo da će preuzetu ulogu lidera ove ekipe. U prvih osam kola proljetnog dijela sezone, Sarajevo je doživjelo samo jedan poraz, u Mostaru od Veleža, dok je u proestalih sedam upisalo učinak od tri pobjede i četiri remija, te je značajno popravilo svoj bodovni učinak. Na Koševu je Sarajevo odigralo neriješeno protiv Slobode i Zvezde, te upisalo pobjede u duelima sa Željezničarom, Čelikom i Vojvodinom. Kada su u pitanju gostujući mečevi, Sarajevo je pored poraza u Mostaru, uspjelo da se vrati neporaženo iz Titograda i Skoplja, a oba meča su završila bez golova. Ovih deset bodova iz prvih osam proljetnih kola, znatno su olakšali borbu za opstanak, pa je devet kola uoči završetka Prvenstva, Sarajevo bilo na sigurnoj trinaestoj poziciji, sa pet bodova prednosti ispred posljednjeg dvojca, Sutjeske i Čelika.



Sarajevo - Crvena Zvezda 0:0

U narednih sedam kola, Sarajevo je upisalo tri domaće pobjede i četiri gostujuća poraza, te je dva kola prije kraja borbu za opstanak gotovo pa privelo kraju. U pretposljednjem kolu na Koševu je gostovao Partizan, a našem timu je bilo potrebno osvajanje barem jednog boda, da i teoretski obezbjedi opstanak. Golovima Jakovljevića i Kuprešanina, Sarajevo je stiglo do prednosti od 2:0, koju je kasnije ispustilo, ali je meč završen rezultatom 2:2, te je slavlje zbog opstanka moglo početi. Bila je to još jedna sezona za zaborav, koju je ponovno obilježio sjajni Jakovljević, koji je sa 12 postignutih golova i ove godine bio prvi strijelac ekipe.


Novo ljeto donijelo je nove odlaske i dodatno osipanje ekipe. Put Turske su otišli Đurković i Janjoš, u Njemačku je otišao Kapetanović, a ekipu su napustili i Radeljaš, Pustivuk i Koprivica. Dodatni problem za trenera Pirića predstavljao je i odlazak najboljeg strijelca ekipe Jakovljevića na odsluženje vojnog roka, što je značilo da na njega neće moći računati u narednoj sezoni. Umjesto njih, na Koševo su stigli novi mladići iz niželigaških klubova. Iz konjičkog Igmana dovedeni su Suad Golubić i Davor Jakovljević, inače mlađi brat prvotimca Sarajeva, Dragana. Iz gradačačke Zvijezde je stigao Ismet Mulabdić, a iz UNIS-a Goran Kovačević. Na samom početku priprema, fudbaleri Sarajeva su otputovali u Francusku, gdje su bili gosti u Sošou. Po povratku iz Francuske, nastavljene su pripreme u Titovom Drvaru, a onda je uslijedio povratak u Sarajevo, gdje je ekipa dočekala početak novog Prvenstva. Sezona 1988/89 donijela je novo, jedinstveno pravilo u svijetu fudbala. U pokušaju da spriječi sve češća namještanja utakmica, FSJ je donio odluku koja je bila presedan u fudbalskom svijetu, a prema kojoj se u slučaju da utakmica završi neriješeno, pristupalo izvođenju jedanesteraca, te je jedan bod dobijala samo ona ekipa koja bude uspješnija sa bijele tačke.

Priliku da se upozna sa novim pravilom, koševska publika je imala već u prvom kolu kada je na Koševu gostovala Vojvodina. Nakon što je meč završen bez pobjednika, rezultatom 0:0, pristupilo se izvođenju jedanaesteraca, a uspješniji sa bijele tačke bili su gosti iz Novog Sada, te su tako osvojili jedan bod, dok je Sarajevo ostalo bez bodova. Ni u narednim utakmicama bordo tim nije igrao ništa bolje, a Sarajevo u prvih šest kola nije uspjelo ostvariti niti jednu pobjedu. Porazi na gostovanjima Partizanu i Dinamu, zatim od Hajduka na Koševu, te tek dva osvojena penal-boda u duelima sa Slobodom i Napretkom, također na Koševu, smjestili su naš tim na dno tabele. Da situacija bode još lošija, Sarajevo je eliminisano i iz Kupa, gdje je nakon trijumfa nad Borcem u Travniku, u dvije utakmice za jedan gol bila bolja Vojvodina, koja se tako našla u četvrtfinalu. Izuzetno loš start nije mogao zadovoljiti navijače bordo tima, koji su nakon remija sa Napretkom svoje ljubimce sa terena ispratili zvižducima, tražeći smjenu šefa stručnog štaba Denijala Pirića. Uprava Kluba je ekspresno reagovala, te smjenila Pirića, a na njegovo mjesto imenovan je Džemaludin Mušović, kojem su u radu asistirali Ibro Biogradlić i Boško Prodanović.



Sarajevo - Vojvodina 0:0

Bila je to treća uzastopna sezona u kojoj Sarajevo u prvih šest kola nije uspjelo upisati niti jednu pobjedu, a baš kao i u prethodne dvije sezone, loš start prekinut je u sedmo kolu. U svom debiju na klupi Mušović je uspio donijeti oba boda sa vrućeg gostovanja u Osijeku. Sarajevo je prvo stiglo do prednosti već u 25. minuti, kada Senad Merdanović koristi loše postavljenu ofsajd zamku i pogađa za vodstvo svog tima. Dva gola Barnjaka u posljednjih dvadeset minuta, donijeli su Sarajevu ubjedljivu, ali i potpuno zasluženu pobjedu od 3:0. Da je promjena trenera očito godila Sarajevu pokazala su i naredna dva susreta, kada je na Koševu savladana titogradska Budućnost sa visokih 4:1, a potom je i osvojen penal-bod u Skoplju. Iako je Sarajevo dva puta vodilo, Vardar je zahvaljujući dva dosuđena jedanaesterca oba puta uspio da se vrati u meč, te je o osvajaču jednog boda odlučivalo izvođenje jedanaesteraca, u čemu su uspješniji bili naši fudbaleri.


Očekivalo se da će serija dobrih rezultata biti produžena i u duelu sa Radom na Koševu, ali su gosti iz Beograda tokom devedeset minuta uspjeli sačuvati svoj gol, a potom stići i do jednog boda preciznijim izvođenjem penala. U idućih pet kola, Sarajevo je stiglo samo do jedne pobjede i to one najslađe, protiv komšija sa Grbavice. Golovima Kuprešanina i Barnjaka, na Koševu je savladan Željezničar, sa sigurnih 2:0, dok je na gostovanjima Zvezdi, Veležu i Spartaku, te u domaćem duelu sa Rijekom, naš tim doživio poraze. Serija loših rezultata napokon je prekinuta u 16. kolu, kada je na Koševu gosotvao Radnički iz Niša. Zbog loših rezultata u prethodnim utakmicama, Sarajevu je trebala pobjeda u ovom duelu, jer je razlika u odnosu na pretposljednji Željezničara iznosila samo tri boda. Meč sa Nišlijama odlučen je još u prvom poluvremenu, a sve je bilo gotovo za samo jednu minutu. Prvo je Mulabdić u 19. minuti preciznim udarcem pogodio mrežu gostiju, a samo minutu kasnije Vazda odlično upošljava Barnjaka, kojem nije bilo teško da udarcem glavom potvrdi pobjedu Sarajeva. Jesenja polusezona završena je gostovanjem u Zenici, gdje je Sarajevo glatko poraženo rezultatom 0:2. Sa ukupno 11 osvojenih bodova, bordo tim je prvi dio sezone završio na šesnaestom mjestu, tik iznad zone ispadanja, a prednost od 3 boda u odnosu na pretposljednji Željezničar, bila je zadovoljavajuća zaliha uoči odlaska na odmor.
 


FK Sarajevo, sezona 1988/89

Pripreme za proljetni dio sezone, Sarajevo je počelo turnejom po Kuvajtu, a potom u Novom Travniku i Čapljini. U durgom dijelu sezone, tim je bio jači za nekoliko novih igrača. Iz vojske se vratio Jaganjac, dok su na Koševo dovedeni i golman Vukadin iz bihaćkog Jedinstva, Ćurković iz Prištine, te Geca iz Goražda. Prvo proljetno kolo donijelo je gostovanje jesenjem prvaku, ekipi Vojvodine, te neočekivan trijumf bordo tima. Golovima Lazića i Vazde, Sarajevo je na odmor otišlo se prednošću od 2:1, te je u drugom poluvremenu zanalački sačuvalo i stiglo do pobjede. Vojvodini nije pomogao ni jedanaesterac, dosuđen u drugom poluvremenu, kojeg je odbranio Lugušić i tako potvrdio pobjedu svog tima. Uslijedila su potom dva remija bez golova, sa Partizanom na Koševu, te Slobodom na Tušnju, te polovičan učinak prilikom izvođenja jedanaesteraca. I dok je u duelu sa Partizanom,  Sarajevo izgubilo na penale, te ostalo bez ijednog boda, protiv Slobode je bila obrnuta situacija. Prvi proljetni poraz stigao je u 21. kolu protiv Hajduka u Splitu, nakon čega je golovima Bobana Božovića i Slaviše Vukičevića na Koševu savladana zagrebački Dinamo.

U iduća tri meča, osvojen je tek jedan bod, protiv Osijeka na Koševu, pa se devet kola prije kraja Sarajevo našlo u izuzetno nezgodnoj situaciji. Željezničar i Napredak, koji su se tokom cijelog proljeća nalazili ispod Sarajeva na tabeli, bodovno su se poravnali sa našim timom, te su nakon 25 odigranih kola sva tri tima imala po 17 bodova na svom kontu, s tim što je upravo Sarjaevo imalo najlošiju gol-razliku te se našlo na pretposljednjem mjestu. Ipak, borba za opstanak je bila mnogo lakša nakon naredna dva kola, kada je prvo golom Vazde na Koševu savladan Vardar, nakon čega je uslijedila druga proljetna pobjeda u gostima. Boban Božović i Jaganjac su sa dva gola potopili Rad na Banjici, što je bio odličan uvod u susret sa Crvenom Zvezdom na Koševu. Ponovno je u prvom planu bio Božović, koji golom iz slobodnog udarca dovodi naš tim u vodstvo od 1:0. Ipak, gosti preko Đurovskog uspijevaju stići do izjednačenja, a potom i boljim izvođenjem jedanaesteraca do jednog boda. Uslijedio je potom poraz na Grbavici, kojim se Željezničar ponovno izjednačio sa Sarajevom, ali i serija od tri utakmice bez poraza koja je i definitvno razbila crne oblake iznad Koševa. Na Koševu su savladani Velež i Spartak, dok je na Kantridi osvojen jedan bod, te je uoči posljednja dva kola Sarajevo stiglo do prednosti od tri boda u odnosu na pretposljednji Napredak, pa je samo čudo moglo dovesti do toga da naš tim izgubi status prvoligaša. Poraz od Radničkgo u Nišu, nije mnogo zabrinuo sve simaptizere bordo boje, jer je Napredak poražen od Veleža u Mostaru, pa je meč posljednjeg kola sa Čelikom bio više revijalnog karaktera. Zeničani su zbog minusa od šest bodova, još  od ranije bili putnik u Drugu ligu, a Sarajevo se pobjedom od 3:0 oprostilo od svoje publike. Ovim tirjumfom, ukupni bilans je zaokružen na 28 osvojenih bodova, što je na kraju bilo dovoljno za dvanaesto mjesto na tabeli.

 

Sa utakmice Sarajevo - Crvena Zvezda 1:1

Osipanje igračkog kadra tokom svakog prelaznog roka bilo je ono na šta su navijači koševskog prvoligaša već odavno bili navikli, pa su tako samo rijetki bili iznenađeni još jednim odlivom kvalitetnih igrača tokom ljeta 1989. godine. Vukičević je prešao u francuski Creteil, Barnjak u Hajduk, Jakovljević nakon povratka iz JNA, karijeru je nastavio u Nantesu, a ekipu su napustili i Dragan Božović, Enver Lugušić, Senad Merdanović i Nihad Milak. Umjesto njih, na Koševo su dovedeni novi mladi i relativno nepoznati igrači, Varupa i Vuleta iz Viteza, Purković i Rovčanin iz Polimlja, te golman Čardaklija iz visočke Bosne. U sklopu transfera Jakovljevića u Nantes, čija je ukupna vrijednost procijenjena na oko 1.000.000 dolara, od čega je Sarajevu na ime obeštećenja pripalo 200.000 dolara, dogovorena je i prijateljska utakmica ova dva tima na Koševu. Francuski prvoligaš je tako na Koševu gostova krajem jula, a u meču u kojem je bordo dres nakon skoro sedam godina ponovno obukao Safet Sušić, gosti su slavili sa 3:2. 


Nova sezona otvorena je duelom sarajevskih ligaša, na Koševu, u kojem su bolji uspješniji bili igrači Željezničara te stigli do trijumfa od 3:1. Drugo kolo i gostovanje u Osijeku, donijelo je i novi poraz, pa su mnogi već predviđali reprizu scenarija iz prethodnih sezona, u kojima je Sarajevo na prvu pobjedu čekalo sve do sedmog kola. Ovaj put ipak nije bilo tako, pa je već u trećem kolu na Koševu savladan Hajduk, a trenutak odluke na ovom meču dogodio se već u 30. minuti kada je Kovačević topovskim udarcem savladao golmana gostiju Pudara, za veliko slavlje na tribinama. Nakon trijumfa nad Hajdukom, uslijedila je gorka pilula za navijače Sarajeva, koje je u osmini finala Kupa eliminsano od trećeligaša Sileksa. Bordo timu očito nije bila dovoljna opomena što su igrači iz Kratova u prvom kolu izbacili ekipu Željezničara, te su u dvomeč sa Sileksom ušli potcjenjujući protivnika, što im se itekako osvojilo. Oba meča su završena pobjedama domaćina od 1:0, pa se u revanšu na Koševu pristupilo izvođenju jedanaesteraca u čemu su uspješniji bili fudbaleri Sileksa, te su tako priredili još jednu senzaciju i našli se u četvrtfinalu.

Sramotno ispadanje od Sileksa brzo je zaboravljeno, jer je u idućem kolu bolji izvođenjem penala Sarajevo osvojilo bod na gostovanju Partizanu, nakon čega je na Koševu pregažen Radnički. Tri gola novog kapitena, Bobana Božovića, te po jedan Kuprešanina i novajlije Vulete, donijeli su Sarajevo ubjedljiv trijumf od 5:1. Do kraja jesenjeg dijela sezone, koja je trajala nešto duže, Sarajevo je igralo dosta promjenjivo. Naime, zbog Svjetskog prvenstva u Italiji, prve dvije utakmice proljetnog dijela sezone su igrane u decembru, pa se prije odlaska na zimsku pauzu odigralo još četranest susreta. I dok na sedam gostujućih utakmica Sarajevo nije uspjelo osvojiti niti jedan bod, na Koševu je u isto toliko mečeva ostvarilo pet trijumfa, te izgubilo dva boda zbog lošijeg izvođenja penala u duelima sa Veležom i Spartakom. Od ovih mečeva, svakako vrijedi izdvojiti duel sa Crvenom Zvezdom, te veliku pobjedu našeg tima. Gosti iz Beograda su prvi stigli do prednosti, kada je Mrkela pobjegao odbrani Sarajeva, a odbijenu loptu nakon njegovog šuta u gol pospremio Lukić. Sarajevo se ipak brzo vraća u igru, a jednu lijepi akciju je na efektan način završio Boban Božović koji preciznim udarcem sa 20 metara pogađa za izjednačenje i erupciju oduševljenja na sjevernoj tribini. U drugom poluvremenu, uslijedila je potpuna dominacija našeg tima, koja je urodila sa još dva pogotka u mreži Zvezde. Prvo je na centaršut Lazića, najviši u skoku Kuprešanin, koji pogađa za 2:1, a onda je sam Lazić odlično iskoristio jednu asistenciju Ćirkovića i petanest minuta prije kraja riješio sve dileme oko pobjednika. Dosta uzbuđenja donio je i meč šesnaestog kola, kada je na Koševu gostovao aktuelni prvak Jugoslavije, Vojvodina. Gosti iz Novog Sada, su nakn pedeset minuta igre imali prednost od 2:0, ali se Sarajevo uspjeva vratiti u igru, te golovima Kovačevića i Kuprešanina, za samo osam minuta stiže do izjednačenja. I kada su se očekivali penali, dvije minute prije kraja isti dvojac je kreirao još jednu sjajnu akciju, koja je završila drugim pogotkom Kuprešanina za potpuni preokret i trijumf od 3:2. Sarajevo je tako zimsku pauzu dočekalo kao četrnaesti tim Lige, ali sa samo jednim bodom prednosti u odnosu na pretposljednji Radnički.



Sarajevo - Crvena Zvezda 3:1

U drugi dio sezone, Sarajevo je ušlo jače za dvojicu povratnika. Iz gčkog Apollona na Koševo se vratio Enver Lugušić, dok je iz škotskog Heartsa stigao centarfor Husref Musemić. S njima dvojicom, očekivalo se da će borba za opstanak biti mnogo lakša. Ipak, da tako neće biti pokazala su prva tri meča, u kojima Sarajevo nije uspjelo osvojiti niti jedan bod. Prvo je zbog lošijeg izvođenja penala ostalo kratkih rukava u Splitu, a potom je poraženo u duelima sa Partizanom na Koševu, te Radničkim u Nišu. Prvi proljetni bodovi stigli su tek u 23. kolu. Na Koševu je gostovao banjalučki Borac, a dva gola Miloša Nedića, bila su dovoljna za prekid loše serije rezultata. I sam Mušović je bio svjestan da za što mirniju završnicu, Sarajevu hitno trebaju i bodovi sa gostovanja, ali do njih bordo tim nije uspio stići ni u narednih šest kola. Četiri gostovanja i četiri poraza, uz dva domaća trijumfa protiv Budućnosti i Olimpije, doveli su Sarajevo u izuzetno neugodnu poziciju uoči utakmice tridesetog kola, kada je na Koševu gostovao Dinamo. Bila je to utakmica koja je ostala upamćena sve do danas, ali nažalost ne po onome što se dešavalo na zelenom terenu, nego na tribinama te za zelenim stolom. Na Koševu se skupilo oko 10.000 navijača, koji su na prvu radost čekali samo 23 minuta, koliko je trebalo Musemiću da načne mrežu gostiju iz Zagreba i dovede Sarajevo u vodstvo od 1:0. S tim rezultatom se trebalo otići na odmor, ali je prilikom izlaska sa terena došlo do međusobnog koškanja između igrača dva tima, što je dodatno podgrijalo i atmosferu na tribini. Kada se situacija napokon smirila, te igrači i sudije krenuli put svlačionice, sa istočne tribine je bačena konzerva, koja pogađa u lice glavnog sudiju Zorana Petrovića iz Beograda. Sudija Petrović je zaradio posjekotinu na licu, te odlučio da prekine ovaj meč, a slučaj je predat Disciplinskoj komisiji FSJ, koja je meč registrovala službenim rezultatom 3:0 u korist Dinama, na šta je Sarajevo uložilo žalbu.


I dok se odluka o ovom meču protezala po raznim tijelima FSJ, odigrana su i posljednja četiri kola Prve lige u kojima je Sarajevo upisalo polovičan učinak. Na gostovanjima u Subotici i Novom Sadu, Sarajevo je doživjelo dva poraza, dok su na Koševu savladani Sloboda i Vardar. Sarajevu u posljednjem kolu protiv Vardara nije bila dovoljna ni ubjedljiva pobjeda od 6:1, u kojoj je posebno briljirao Musemić, koji je mrežu makedonskog tima zatresao tri puta, jer je Velež na svom terenu savladao Dinamo, te se na tabeli našao ispred Sarajeva. Ipak, Arbitražna komisija FSJ donijela je odluku o ponavljanju meča između Sarajeva i Dinama, a za datum odigravanja novog susreta određen je 31. juli. Sarajevo je ovaj meč dočekalo sa mnogo novih fudbalera, ali i novim trenerom, Rajkom Raševićem. Dugo su navijači u ovom meču čekali pobjednički gol, propustilo je Sarajevo i nekoliko dobrih prilika, da bi sredinom drugog poluvremena, Koševo napokon proključalo. U jednoj gužvi pred golom Dražena Ladića, najbolje se snašao Dane Kuprešanin, koji preciznim udarcem postiže toliko željeni gol i time riješava sve dileme oko opstanka Sarajeva. S ovom pobjedom, Sarajevo se probilo do trinaeste pozicije na tabeli, što je bio konačni plasman bordo tima, a Velež je trebao postati drugoligaš. Ipak, tačku na ovu sezonu stavila je Konferencija FSJ, koja je 7. avgusta donijela odluku o proširenju Prve savezne lige na 19 članova, tako da je Velež i u narednoj sezoni ostao prvoligaš.

Sarajevo je tako sedam dana prije ostalih prvoligaša otvorilo novu sezonu, u koju je ušlo uz dosta izmijenjen sastav. Ekipu je napustio Boban Božović, koji je prešao u redove francuskog Lensa, zatim Nermin Vazda, Golubić, Purković, Rovčanin i Vukadin, te trener Mušović. Pored trenera Raševića, nova imena na Koševu su bili Muslija Ramović iz subotičkog Spartaka, golman Jušić iz OFK Beograda, te Haris Karamehmedović, bivši junior Sarajeva i prvotimac Željezničara, dok su timu priključeni i mladi igrači Senad Repuh, Memnun Suljagić, Emir Vazda i Sretko Vuksanović. Slično kao i godinu dana ranije, nova sezona otvorena je duelom sarajevskih rivala, ali ovaj put na Grbavici. Meč na Grbavici je pratilo oko 12.000 navijača, te uz gromoglasnu podršku navijačkih grupa, „Hordi zla“ sa jedne, te „Manijaka“ sa druge strane. Nakon nezanimljivih prvih 45 minuta, drugio dio je donio puno bolju igru, ali i golove. Željezničar je golom Sliškovića prvi stigao do prednosti, da bi Sarajevo preko novajlije Karamehmedovića dvije minute prije kraja izborilo remi i penale, u kojima su uspješniji ipak bili domaćini, koji su tako stigli do prvog boda u sezoni. Izgubljeni bodovi u derbiju brzo su zaboravljeni, jer je Sarajevo već tri dana kasnije slavilo u prvom kolu Kupa. Na Koševu je savladan Borac iz Čačka, a prvo ime susreta bio je Musemić, koji je upisao svoj novi het-trik u bordo dresu. Nakon trijumfa nad Borcem, stigli su i prvi uspjesi u Prvenstvu, a Sarajevo je u narednom kolu golovima novog kapitena Kuprešanina i Ramovića slavilo sa 2:0 protiv ljubljanske Olimpije.

 

"Horde zla" na utakmici Željezničar - Sarajevo 1:1

Nakon dobrog početka sezone, uslijedio je blagi pad, pa je Sarajevo eliminisano od Dinama u osmini finala Kupa, a u naredna tri prvenstvena meča, osvojilo je tek jedan bod i to nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca u duelu sa Veležom na Koševu. Pauza koja je uslijedila poslije odigravanja utakmica petog kola očito je godila fudbalerima Sarajeva, pa u naredna tri meča bordo tim osvaja četiri boda. Golom Karamehmedovića, Sarajevo je slavilo minimalnu pobjedu nad banjalučkim Borcem, a istim rezultatom je savladan i novi prvoligaš, ekipa Zemuna, deset dana kasnije, s tim što je ovaj put strijelac odluke bio Kuprešanin. Između ova dva meča, Sarajevo je gostovalo na stadionu JNA, gdje je od Partizana poraženo sa 2:0. U devetom kolu, naš tim je bio slobodan, a onda su uslijedila tri meča u kojima nije osvojen niti jedan bod. Remi sa Dinamom na Koševu, nakon kojeg su gosti osvojili jedan bod, te porazi na gostovanjima u Osijeku i Novom Sadu, doveli su do toga, da se Uprava Sarajeva odlučila na promjenu trenera. Tako je nakon samo 12 kola, smijenjen Rajko Rašević, a za njegovog nasljednika imenovan je dugogodišnji vojnik Kluba, Srboljub Markušević, koji je tako po četvrti put sjeo na užarenu klupu bordo tima. Ipak, ni promjena trenera nije donijela željeno poboljšanje u igri. Istina u iduća tri kola, Sarajevo nije doživjelo nijedan poraz, ali nije uspjelo upisati niti jednu pobjedu. Mečevi sa Hajdukom i Slobodom na Koševu, te Spartakom u Subotici su završeni bez pobjednika, a sva tri puta je penal-bod pripao Markuševićevom timu. Ni slijedeća serija od tri vezane utakmice nije donijela pobjedu Sarajeva. Porazi od Zvezde i Proletera, te remi sa Radom u kojem je još izgubljeni i penal bod, dodatno su otežali borbu za opstanak. Tek u svojoj sedmoj utakmici na klupi Sarajeva, Markušević je odveo svoj tim u duelu sa Radničkim iz Niša. Zbog povrede Musemića, trener Markušević se odlučio dres sa brojem devet povjeriti odbrambenom igraču, Milošu Nediću, koji mu se za to odužio postizanjem vodećeg gola na ovom meču. Do kraja su Kuprešanin i Geca mrežu gostiju iz Niša pogađali po jedanput, pa je Sarajevo stiglo do trijumfa od 3:0 s kojim je bodovni saldo na kraju jeseni zaokružen na 12 bodova, što je bilo dovoljno za sedamnaestu poziciju na tabeli, koja se nažalost nalazila u zoni ispadanja.


Obzirom da ni promjena trenera nije donijela napredak u igri, Uprava kluba je odmah po završetku jesenjeg dijela sezone, odlučila da napravi novi rez na klupi. Nakon samo sedam utakmica, u kojima je ostvario tek jedan trijumf, otpušten je Srboljub Markušević, a za njegovog nasljednika imenovan je Fuad Muzurović, koji se tako nakon nepunih deset godina ponovno vratio na klupu tima sa Koševa. U proljetnom dijelu sezone, Muzurović nije mogao računati na Musemića, koji je karijeru nastavio u holandskom Twenteu, a umjesto njega  iz španske Celte stigao je Antan Puhalak. Još jedno pojačanje je stiglo iz Španije, ali iz tima Castellona, bio je to Bernard Barnjak, dok je iz Veleža na Koševo došao sovjetski golman Aleksej Prudnjikov, koji je tako postao prvi stranac u historiji Kluba.

Zvanični debi na klupi, Muzurović je imao u duelu sa Željezničarom na Koševu, u ovkiru prvog proljetnog kola. U sibirskim uslovima, koji su vladali tog februarskog dana na Koševu, oba tima su dodatnog protivnika imali u teškom terenu prekrivenom snijegom. Na tako teškom terenu, bolje se snašlo Sarajevo, koje je golom Puhalaka nakon samo deset minuta stiglo do prednosti od 1:0. Dvije minute prije kraja prvog poluvremena, sudija Stojanovski iz igre isključuje Gecu, a brojačnu prednost u drugom poluvremenu su znali iskoristiti fudbaleri Željezničara, koji sedamnaest minuta prije kraja stižu do izjednačenja, a potom i boljim izvođenjem jedanaesteraca i do jednog boda. Nakon nesretno izgubljenog boda u duelu sa Željezničarom, Sarajevo je u nastavku proljetnog dijela Prvenstva igralo po sistemu pobjeda kući, poraz na strani. U narednih dvanaest kola, Sarajevo nije uspjelo osvojiti niti jedan bod sa gostovanja. Čak pet od šest susreta završeno je pobjedama domaćina, dok je u meču sa Veležom, Sarajevo ostalo bez bodova zbog slabijeg izvođenja jedanaesteraca. S druge strane, Koševo je postalo neosvojiva tvrđava, pa su na našem najvećem stadionu oružje polagali redom Budućnost, Rijeka, Partizan, Osijek, Vojvodina i Spartak. Posebno je bordo tim bio ubjedljiv u duelu sa Spartakom u okviru 32. kola, savladavši goste iz Subotice sa visokih 4:1. Dva gola Nedića, te po jedan Kuprešanina i Barnjaka, kao da su najavili da će Sarajevo u naredna dva susreta zaigrati još bolje i definitvno riješiti sve brige oko opstanka. Susret 33. kola i gostovanje na Tušnju donijelo je i prvu gostujuću pobjedu u ovoj sezoni. Na krilima razigranog Barnjaka, Sarajevo je u duelu sa direktnim konkurentom za opstanak savladalo Slobodu sa visokih 4:0. Sjajni centarfor Sarajeva, mrežu Tuzlaka je pogađao čak tri puta, dok se u listu strijelaca upisao i Raičković.

Opstanak je bio sve bliži, a naredni protivnik nije mogao biti teži. Na Koševu je gostovao novopečeni šampion Evrope, Crvena Zvezda, koja je samo četiri dana ranije igrala veliko finale u Bariju. Umor igrača Zvezde nakon osvajanja titule najboljeg tima Starog kontinenta, Sarajevo je znalo iskoristiti, te stići do vrijedne pobjede. Barnjak je u ovom meču još jednom potvrdio da se nalazi u sjajnoj, te u 18. minuti dovodi svoj tim u prednost. Prednost je udvostručio Nedić sa bijele tačke, da bi Pančev u posljednjim trenucima prvog poluvremena smanjio na 2:1. U drugom poluvremenu viđen je još po jedan pogodak na obje strane, a Sarajevo je ovom pobjedom došlo na korak od sigurnog opstanka. Za to je bio potreban još samo jedan bod u preostala tri meča, a Sarajevo je boljim izvođenjem penala do tog boda stiglo već u narednom kolu, kada je gostovalo Radu na Banjici. U posljednja dva meča ostvaren je polovičan učinak, domaća pobjeda nad Proleterom, te poraz na Čairu od Radničkog, što je bilo dovoljno da se u konačnici zauzme jedanaesta pozicija na tabeli. Bio je to najbolji plasman Sarajeva, još od sezone u kojoj je osvojena druga šampionska titula.

Pauza između dvije sezone, ostala je upamćena mnogo više po dešavanjima u državi, koja nisu imala nikakve veze sa sportom. Slovenija i Hrvatska su još u junu proglasile nezavisnost od SFR Jugoslavije, pa su u skladu s tim i svi fudbalski klubovi iz ove dvije države najavili povlačenje iz FSJ. Ligu su tako napustili Hajduk i Dinamo, koji je upravo tog ljeta promjenio naziv u HAŠK Građanski, zatim Rijeka, Osijek i Zagreb, te slovenačka Olimpija. Kada je i ozvaničena odluka ovih klubova da se nemaju namjeru takmičiti u Prvoj ligi Jugoslavije, FSJ je odgodio početak šampionata za sedam dana, a potom i popunio Ligu klubovima iz Druge lige, pa su tako pored Vardara koji je na terenu izborio plasman u viši rang, u Prvu ligu uključeni još i OFK Beograd, Sutjeska i Pelister. Sarajevo je u novu sezonu, kao i obično ušlo oslabljeno za nekoliko prvotimaca. Kuprešanin i Barnjak su karijeru nastavio u protugalskom klubu Famalicao, Prudnjikov je otišaoi u turski Adana Demispor, dok je Puhalak prešao u redove Vojvodine. Kao zamjena za Prudnjikova, doveden je golman banjalučkog Borca, Anto Jakovljević, a na Koševo su stigli i Senad Lupić, Dinko Vrabac, Murat Jašarević, Mirsad Dedić, Hidajte Mehremić, a prilika je pružena i Ibrhaimu Duri, Slobodanu Frankoviću i Mirzi Varešanoviću.

Poslije mnogo zapleta, 10. avgusta 1991. godine napokon je startao novi šampionat Jugoslavije, kojeg Sarajevo nije otvorilo na baš najbolji način. Sarajevo je u prva dva kola gostovalo dva puta, Radu i Zemunu, te doživjelo dva poraza, a između ova dva susreta je doživjelo i poraz u okviru prvog kola Kupa, u Nikšiću od Sutjeske. Loš start prekinut je u susretu trećeg kola, kada je na Koševu gostovala ekipa Sutjeske. Bio je to drugi duel ova dva tima u samo desetak dana, a ovaj put je pobjeda pripala bordo timu. Pobjednika je odlučila bomba Miloša Nedića, koji je silovitim šutem sa 25 metara matirao golmana gostiju. Uslijedio je potom remi sa Veležom u gostima, ali uz izgubljeni penal-bod, te pobjede nad Vojvodinom i Spartakom na Koševu, uz poraz na Čairu. Tek u osmom kolu, Muzurovićev tim je stigao do prvih gostujućih bodova, kada je Sarajevo zahvaljujući sjajnom golmanu Jakovljeviću stiglo do penal-boda u Banjaluci. Heroj utakmice sa Borcem, se u međuvremenu ipak razbolio, te nije mogao stati na gol i u narednom meču, kada je na Koševu gostovala Crvena Zvezda. Tako se na golu našao mladi Dedić, kojem je to bio i debi u dresu Sarajeva. Ipak, talentovani Dedić je pokazao da se ne boji braniti čak ni u duelu sa prvakom Evrope, te je uspio sačuvati svoju mrežu tokom svih 90 minuta, što je uz  gol kojeg je postigao Vrabac, bilo dovoljno da Sarajevo ubilježi novu pobjedu.

U narednom kolu, Sarajevo je gostovalo na Grbavici, a nakon što je i treći uzastopni duel dva sarajevska prvoligaša završio bez pobjednika, pristupilo se izvođenju penala, a baš kao i prethodna dva puta i ovaj put su u fudbalskoj lutriji bili sretniji igrači Željezničara, pa je Sarajevo opet ostalo kratkih rukava u derbiju. U iduća četiri meča, ostvaren je polovičan učinak, na Koševu su savladani Vardar i Proleter, dok je Sarajevo pretrpjelo poraze u gostima kod Pelistera i Slobode. U međuvremenu, Sarajevo je nakon gotovo dvije i pol godine, ponovno dobilo reprezentativca, obzirom da je selektor Ivica Osim odlučio nagraditi mladog Ristu Vidakovića za sjajne partije tokom cijele jesenje polusezone, te ga je pozvao za prijateljski meč sa Brazilom. U posljednja tri jesenja kola, Sarajevo je ostvarilo sjajan učinak. Prvo je na Koševu pregažena Budućnost, a onda je Muzurovićev tim stigao i do prve gostujuće pobjede u sezoni. Golovima Vrabca, Vidakovića i Nedića, Sarajevo je sa 3:1 slavilo na Karaburmi u duelu sa OFK Beogradom, što je bila prva pobjeda u jednoj zvaničnoj utakmici koju je Sarajevo igralo na ovom stadionu. Jesen je zaključena susretom protiv Partizana na Koševu. Tim kojeg je sa klupe predvodio Ivica Osim, na Koševo je stigao kao novopečeni jesenji šampion, te su pobjedom htjeli sačuvati tri boda prednosti u odnosu na drugoplasiranu Zvezdu uoči odlaska na pauzu. S druge strane i Sarajevo je imalo svoje motive, a željelo je trijumfom stići do što bolje pozicije na kraju jeseni. Regularnih 90 minuta, završeno je bez pobjednika, nakon čega se pristupilo izvođenju jedanaesteraca, a precizniji su bili fudbaleri u bordo dresovima, pa je Sarajevo tako stiglo do jednog boda, ukupno osamnaestog u sezoni. Time je spuštena zavjesa na jesenji dio Prvenstva, kojeg je naš tim zavšrio na sjajnom četvrtom mjestu na tabeli, mjestu koje je vrlo vjerovatno garantovalo plasman na evropsku scenu.

Ekipu su tokom zimske pauze napustili Merdanović, Karamehmedović, Zukić, Čardaklija, Vazda, Franković i Mehremić, a umjesto njih na Koševo su stigli Mekić i Abdurahmanović iz Vratnika, te povratnici iz JNA, Šljivić i Repuh. Pripreme su kao i obično obavljene na Igmanu i u Stocu, gdje je Sarajevo hvatalo zalet za evropsku scenu. Da ambicije za izlazak u Evropu nisu samo prazne priče, pokazala su već prva dva susreta, koje je Sarajevo uspješno riješilo u svoju korist. Prvo je na Koševu gostovao beogradski Rad, a Sarajevo je slavilo sa 2:1. Prvo ime susreta bio je reprezentativac Vidaković, koji je prvo pogodio za 1:0, a nakon što su gosti stigli do izjednačenja, devet minuta prije kraja je odlično pobjegao po strani, te uposlio Nedića, koji pogađa za pobjedu. I u drugom proljetnom kolu, kada je na Koševu gostovao Zemun upisana je pobjeda. Golovima Nedića, Raičkovića i Slagala, Sarajevo je stigulo do pobjede od 3:2, te se dodatno učvrstilo na četvrtoj poziciji, koja je obzirom na razvoj situacije u Kupu Jugoslavije, obećavala plasman u Kup UEFA.

Ipak, u narednih mjesec dana, fudbal je pao u drugi plan. Situacija, kako u gradu Sarajevu, tako i u cijeloj BiH je bila sve napetija. Građani Sarajeva su prvog marta, dok je naš tim gostovao u Nikšiću, dočekali i prve barikade, a utakmicu dvadeset i prvog kola protiv Veleža na Koševu, obilježila je i dojava o miniranju stadiona Koševo. Petog aprila 1992. godine, Sarajevo je u okviru 26. kola gostovalo u Beogradu, kod ekipe Crvene Zvezde. Golom Jašarevića, naš tim je prvi stigao do prednosti, ali je onda na scenu stupio Darko Pančev, Zlatna kopačka Evrope, koji je sa tri gola preokrenuo utakmicu i donio pobjedu svom timu. Sedam dana kasnije se na Koševu trebao igrati gradski derbi između Sarajeva i Željezničara, ali taj meč nikad nije odigran, jer je u međuvremenu započeta agresija na Bosnu i Hercegovinu, te opsada grada Sarajeva koja je trajala naredne tri i pol godine.


Igrači koji su obilježili ovaj period

Miloš Nedić Na Koševo je stigao u ljeto 1986. godine, a bordo dres je nosio sve do raspada Jugoslavije. U ovom periodu odigrao ubjedljivo najviše utakmica, upisavši čak 171 nastup, uz 34 postignuta gola. Iako je bio odbrambeni igrač, krasio ga je silovit šut, pa stoga i ne čudi da je u ovom periodu bio i drugi najbolji strijelac Sarajeva.

Dragan Jakovljević U Sarajevo stigao 1984. iz konjičkog Igmana, te se odmah nametnuo na poziciji desnog krila, kao odlična zamjena za Safeta Sušića. U ovom periodu odigrao 104 utakmice, te postigao 39 golova i bio najbolji strijelac Sarajeva. U dresu Sarajeva je stigao i do reprezentacije Jugoslavije.

Slaviša Vukičević Na Koševo stigao 1980. godine, te kao osamnaestogodišnjak se vrlo brzo izborio za status prvotimca. Dugo vremena nakon raspada druge šampionske generacije, bio je mozak tima i najvažniji igrač. U ovom periodu odigrao 109 utakmica, te postigao 18 golova.

Boban Božović Jedan od najtalentovanijih igrača u historiji Kluba. Postao je reprezentativac Jugoslavije, još kao devetnaestogodišnjak. Mnogi su mu predviđali blistavu karijeru, ali dva loma lijeve noge su ga spriječila da pokaže svu raskoš svog talenta. U ovom periodu odigrao 101 utakmicu, te postigao 22 gola.

Dane Kuprešanin Na Koševo stigao iz UNIS-a u ljeto 1985. godine. Bordo dres je nosio narednih šest sezona, a u posljednjoj sezoni je bio i kapiten Sarajeva. U ovom periodu odigrao 124 utakmice, te postigao 26 golova, što ga na obje liste svrstava na treće mjesto.

Dejan Raičković U prvi tim uvršten još kao osamnaestogidšnjak u sezoni u kojoj je Sarajevo osvojilo šampionsku titulu. Dres Sarajeva je nosio sve do raspada Jugoslavije, te se sa 154 upisana nastupa svrstao na drugo mjesto po broju odigranih utakmica u ovom periodu.

U idućem nastavku čitajte: Bordo vremeplov X (1993 - 2000)
 

SLJEDEĆAUTAKMICA

27. kolo Premijer lige BiH:

FK Sarajevo

FK Tuzla City

Subota, 23.04.2022.

17:00

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 
 

POSLJEDNJAUTAKMICA

Polufinale Kupa BiH:

FK Igman

FK Sarajevo

Srijeda, 20.04.2022.

14:00

Grbavica, Sarajevo

 

TABELAPRVI TIM

1. Zrinjski 26 21 4 1 63:10 67
2. Tuzla City 26 12 10 4 42:32 46
3. Borac 26 10 13 3 39:27 43
4. SARAJEVO 26 11 6 9 34:24 39
5. Željezničar 26 9 10 7 24:24 37
6. Široki Brijeg 26 7 12 7 23:26 33
7. Velež 26 9 7 10 29:30 31
8. Sloboda 26 5 11 10 21:25 26
9. Posušje 26 5 10 11 22:43 25
10. Leotar 26 6 6 14 18:40 24
11. Radnik 26 4 9 13 24:42 21
12. Rudar Prijedor 26 3 10 13 22:37 19
1. Široki Brijeg 11 10 0 1 42 : 8 30
2. Željezničar 11 9 1 1 44 : 11 28
3. SARAJEVO 11 9 0 2 31 : 7 27
4. Borac 10 7 0 3 21 : 9 21
5. Zrinjski 11 6 1 3 33 : 13 19
6. Rudar P. 11 5 3 3 13 : 18 18
7. Olimpic 11 5 2 4 14 : 14 17
8. Gradina 11 5 0 6 12 : 23 15
9. Čelik 11 4 2 5 12 : 19 14
10. Leotar 11 3 3 5 11 : 17 12
11. Zvijezda 11 3 1 7 19 : 28 10
12. Slavija 11 3 1 7 18 : 29 10
13. Radnik B. 11 2 3 6 10 : 27 9
14. Travnik 11 2 2 7 9 : 21 8
15. GOŠK 11 2 1 8 5 : 32 7
16. Velež 10 1 2 7 10 : 26 5
1. SARAJEVO 11 9 1 1 19 : 2 28
2. Željezničar 11 9 0 2 34 : 10 27
3. Široki Brijeg 11 6 2 3 19 : 10 20
4. Leotar 11 6 1 4 21 : 17 19
5. Čelik 11 6 1 4 15: 11 19
6. Olimpic 11 5 2 4 26 : 15 17
7. Velež 10 5 2 3 17 : 8 17
8. Radnik B. 11 5 2 4 15 : 11 17
9. Borac 10 5 0 5 24 : 17 15
10. Rudar P. 11 4 2 5 15 : 14 14
11. Zvijezda 11 4 2 5 13 : 17 14
12. Zrinjski 11 4 0 7 22 : 22 12
13. Slavija 11 4 0 7 13 : 15 12
14. Travnik 11 3 3 5 7 : 30 12
15. Gradina 11 1 1 9 7 : 42 4
16. GOŠK 11 0 3 8 9 : 34 3

ANKETA 

Šta očekujete od tekuće sezone?
AKTUELNO  |NOVOSTI  |  IZVJEŠTAJI  |  INTERVIEW  |  MEDIJI O FKS
MULTIMEDIA  |FOTOGRAFIJE  |  VIDEO  |  AUDIO  |  WALLPAPER  |  MATCH PHOTO
FK SARAJEVO  |HISTORIJA  |  LIČNA KARTA  |  STADION  |  TROFEJI  |  LEGENDE  |  BORDO VREMEPLOV  |  NAVIJAČI
PRVI TIM  |IGRAČKI KADAR  |  STRUČNI ŠTAB  |  REZULTATI  |  STATISTIKA
ŠKOLA FUDBALA  |O ŠKOLI  |  JUNIORI  |  KADETI
OSTALO  |RASPORED PL  |  RASPORED KUPA BIH  |  ARHIVA  |  LINKOVI
FKSINFO  |SHOP  |  MARKETING  |  USLOVI KORIŠTENJA  |  IMPRESSUM  |  KONTAKT

Copyright © 2004 - 2024 by fksinfo.com | All rights reserved. | Preuzimanje sadržaja bez prethodne dozvole nije dopušteno
Owned by FKSinfo Team | Designed by Crnkić Minel | Developed by Lampa Studio / Nash Studio