Bordo vremeplov

Bordo vremeplov

Piše: Semir Zilić

Bordo vremeplov IV (1960 - 1965)

Bordo vremeplov IV (1960 - 1965)

01 02 2012

Kako je Sarajevo steklo svoja prva iskustva u evropskim utakmicama.

Četvrti dio Bordo vremeplova, koji obuhvata period od juna 1960. do juna 1965. godine, donosi mnogo zanimljivih priča. Saznajte kako je Sarajevo prošlo u svojim prvim nastupima na međunarodnoj sceni, kako je Ferhatović postao prvi strijelac Lige, a Sarajevo vicešampion. Pročitajte i kako je Sarajevo dobilo bordo boju dresova, po kojoj je i danas prepoznatljivo.


Nakon što je završena prvoligaška sezona, u kojoj je osvojeno šesto mjesto, vremena za odmor nije bilo, budući da je samo 20 dana kasnije Sarajevo bilo pred novim iskušenjem, prvim zvaničnim nastupom u jednom međunarodnom takmičenju, Srednjoevropskom kupu. Sistem takmičenja  Srednjoevropskog kupa za 1960. godinu, umjesto klasičnog kup sistema, bazirao se na plasmanu država, a ne klubova, tako da su svi klubovi ustvari sakupljali bodove za svoju državu, igrajući dvije utakmice, kući i na strani, protiv jednog od klubova predstavnika ostalih zemalja učesnica (Austrija, Čehoslovačka, Italija, Mađarska). Voljom žrijeba, Sarajevo je za protivnika dobilo mađarski MTK. Prvu zvaničnu međunarodnu utakmicu, Sarajevo je tako odigralo na Koševu, protiv renomiranog protivnika. Iako je većinu meča naš tim imao inicijativu, na kraju je ipak MTK slavio pobjedu od 2:1, a strijelac jedinog gola bio je novajlija u timu Ivica Petković. Revanš se igrao sedam dana kasnije, pred 40.000 gledalaca na NEP stadionu u Budimpešti, MTK je ponovno slavio istim rezultatom. Domaći su došli u vodstvo na otvaranju meča, da bi Arslanagić pred kraj poluvremena pogodio za izjednačenje. Kada je izgledalo da će se tim rezultatom završiti i utakmica, u 89. minuti, nakon jedne greške odbrane, Lasko postiže pobjedonosni gol za svoj tim. Kasnije se ispostavilo da je upravo taj gol odlučio prvaka Srednjoevropskog kupa, budući da su Mađari osvojili prvo mjesto, za dva boda ispred Jugoslavije.

 

Nakon nastupa u Srednjoevropskom kupu, igrači su otišli na kratki odmor, poslije kojeg su startale pripreme za novu sezonu. Uoči nove sezone, Klub je napustio dugogodišnji centarhalf Švraka, koji je prešao u redove banjalučkog Borca, kao i golmani Ančić i Pejak, dok je Radičević otišao na odsluženje vojnog roka. Umjesto njih, u prvi tim su uskočili Bilić, Petković, Ekmedžić, Vujović i Crnogorac.  Budući da je i Živkov, već bio na zalasku karijere, te da je Franjo Lovrić godinu dana ranije već okačio kopačke o klin, evidentno je bilo da je na pomolu potpuna smjena generacija. Pejak, Švraka, Lovrić, Živkov, samo su neki od igrača koji su godinama bili temelj tima, a sada su već bili zamijenjeni mlađim igračima.

 

Sezona je dosta loše otvorena, pošto je u prva tri kola osvojen tek jedan bod. Sarajevo je najprije poraženo u Beogradu od Radničkog, a nakon remija sa Zvezdom na Koševu, drugi poraz je upisan u Splitu, od istoimenog prvoligaša. U četvrtom kolu, na Koševu je trebao gostovati Hajduk, ali utakmica nije odigrana, jer su se igrači Hajduka otrovali hranom u restoranu Central, pa su cijelu nedjelju, umjesto na koševskom stadionu, proveli par stotina metara dalje, u koševskoj bolnici, a FSJ je za novi termin utakmice odredio kraj novembra. Ni 7 dana duži odmor, igračima Sarajeva nije pomogao da u petom kolu naprave iznenađenje na Maksimiru, Dinamo je slavio sa 2:1 i Sarajevo gurnuo na pretposljednje mjesto na tabeli, sa tek nešto boljom gol-razlikom od posljednjeg Vardara. Upravo je Vardar bio gost na Koševu u idućem susretu i pobjeda nad makedonskim timom nikako nije smjela doći u pitanje. Iako oslabljeni neigranjem Biogradlića, Markuševića i Živkova, Sarajevo je golovima Petkovića (2) i Arslanagića slavilo visoku pobjedu od 3:0, za bijeg na desetu poziciju. Pobjeda nad Vardarom, ipak nije ostvarila očekivani učinak, povratak samopouzdanja igračima, pa je u iduća tri susreta Sarajevo ubilježilo isto toliko poraza, na Kantridi od Rijeke, na Koševu od Vojvodine, te u Beogradu od ekipe OFK Beograda. Ti vezani porazi ekipu Sarajeva su ponovno vratila četiri kola unazad, na diobu pretposljednjeg mjesta na tabeli sa Vardarom, uz samo tri osvojena boda iz osam odigranih utakmica. 

 

Nakon povratka iz Beograda, igrači Sarajeva su bili smejšteni u šestodnevni karantin na Ilidži, jer je raspored donosio tri izuzetno važne utakmice, u samo sedam dana. Na Koševu su u samo četiri dana gostovali Partizan i Hajduk, a onda je slijedila utakmica u Mostaru, protiv Veleža. Partizan je na Koševo stigao kao lider na tabeli i apsolutni favorit, ali golovima Arslanagića i Ferhatovića, Sarajevo je došlo do vrijedne pobjede od 2:0. Isti dvojac je tri dana kasnije kreirao još jednu veličanstvenu pobjedu, ovaj put savladan je Hajduk sa 3:0, a pobjedu su donijeli Ferhatović sa dva, te Arslanagić sa jednim golom. U posljednjem kolu jesenjeg dijela Prvenstva, osvojen je bod u Mostaru, rezultat je bio 2:2, a strijelac jednog gola ponovno je bio Arslanagić, dok je drugi gol za Sarajevo postigao Šehović. Jesenji dio sezone zaključen ispadanjem iz Kupa, kada je nakon produžetaka Split savladao Sarajevo 3:2, na svom terenu.

 

Nakon zimske pauze, koju su igrači Sarajevo proveli u gradu, sa izuzetkom od tek 15 dana, koliko su bili na pripremama u Dalmaciji, krenuo je proljetni dio Prvenstva, koji je donosio bitku za opstanak u Ligi. Već u prvom kolu, na Koševu je gostovao Radnički, direktni konkurent za opstanak, a dvojac Arslanagić – Šehović, nastavio je tamo gdje je stao u Mostaru. Dva gola Šehovića i jedan Arslanagića, bili su dovoljni za prvi proljetni tijumf Sarajeva. Nakon poraza u Beogradu od Crvene Zvezde, na Koševu je gostovao Split, koji je ostao dvostruki dužnik Sarajeva iz prvog dijela sezone, zbog poraza u Prvenstvu i Kupu. U dosta tvrdoj utakmici, Sarajevo je ipak upisalo pobjedu od 3:2, kojom se lagano odmicalo od samog dna tabele, te je već sada, osam kola prije kraja, razlika između Sarajeva i pretposljednjeg Vardara bila velikih 5 bodova. Nakon minimalnog poraza na prvom proljetnom gostovanju, na Marakani, istim rezultatom je i Hajduk bio bolji od našeg tima, u 15. kolu. Poraz od Hajduka, a potom i remi sa Dinamom, na Koševu, Sarajevo je doveo u nezgodnu situaciju, budući da je Vardar prednost od pet bodova, smanjio na samo dva boda, a Sarajevu je upravo predstojalo gostovanje u Skoplju. U dosta tvrdoj utakmici, Brozovićevi igrači su odigrali zaista odgovorno, te zasluženo osvojili jedan bod na Gradskom stadionu i zadržali prednost ispred Vardara.

 


Sa utakmice Hajduk - Sarajevo 1:0

 

Nakon pobjede nad Rijekom u idućem kolu, Sarajevo do kraja više nije ostvarilo niti jedan trijumf. Naime, najprije je poraženo u Novom Sadu od Vojvodine, potom je OFK Beograd odnio bod sa Koševa, a u predzadnjem kolu Partizan je bio bolji i slavio pobjedu. Uoči posljednjeg kola, Sarajevo je ipak, zahvaljujući ranije osvojenim bodovima, imalo osiguran opstanak, pa je utakmica sa Veležom na Koševu bila rezultatski manje bitna. S druge strane, Veležu je bio potreban remi za opstanak u Ligi, pa su u tu utakmicu ušli sa puno više motiva. Rezultat je na kraju bio jednak onom iz prvog dijela sezone, bilo je 2:2, a oba gola za Sarajevo postigao je Arslanagić.


Sa utakmice Sarajevo - Hajduk 2:2

 

Ljetna pauza donijela je promjenu na trenerskoj klupi. Nakon dvije sezone, sa klupe je odstupio Miroslav Brozović, kojeg je zamjenio Ratomir Čabrić. Čabrića je na prvom treningu dočekalo nekoliko novih igrača. Iz čapljinskog Borca stigao je Falak, iz Zagreba Azinović,  a tim je pojačao i Stjepan Blažević. Kao potencijalna pojačanja pominjala su se i dva prvotimca Željezničara, Mirsad Fazlagić i Drago Smajlović, koji su iskazali želju za prelazak u redove prvoligaša. Fazlagić je kasnije i potpisao za Sarajevo, dok je Smajlović ipak ostao na Grbavici. Također, od operacija su se oporavili golman Ančić i Ferhatović, ali još nisu bili spremni za treninge i utakmice. Iako su rezultati u pripremnim utakmicama, itekako išli u korist Sarajeva, otvaranje Prvenstva, baš i nije ispunilo očekivanja, budući da je naš tim doživio težak poraz od OFK Beograda, bilo je 6:1. Ipak, samo sedam dana, igrači su se iskupili za visok poraz, savladavši ekipu Novog Sada na Koševu, rezultatom 5:1. U trećem kolu, Sarajevo je gostovalo na Kantridi, a mnoge je iznenadio sastav, u kojem se našao Ferhatović, koji se oporavio brže nego što je bilo planirano. Ohrabreni povratkom najboljeg igrača, na Kantridi je osvojen bod, da bi u četvrtom kolu bila upisana nova pobjeda, ovaj put nad banjalučkim Borcem. Sarajevo je golovima Mioča i Šehovića već u 9. minuti vodilo 2:0, a utakmica je izgledala kao već riješena. Opuštanje domaćih igača, iskoristili su gosti, te je već u 21. minuti bilo 2:2. Ipak, pred sami kraj prvog poluvremena, na scenu stupa Ferahtović, koji udarcem iskosa vara golmana Kolaka i postavlja konačnih 3:2. Najzapaženiji rezultat prvog dijela sezone, ostvaren je u sedmom kolu, na gostovanju u Splitu, kada je Sarajevo savladalo Hajduk, golom Blaževića. Nakon te pobjede, Sarajevo se nalazilo na četvrtom mjestu na tabeli, ali izuzetno slabe partije u finišu polusezone, učinile su da Sarajevo zimsku pauzu dočeka tek na sedmom mjestu. Rezultat je mogao biti i bolji, ali čak četiri domaća remija (Zvezda, Vojvodina, Partizan, OFK Beograd), u 12 utakmica, bilo je previše za neki visok plasman. Nakon što su završene prvenstvene borbe, igrale su se utakmice Kupa, a Sarajevo je prve dvije prepreke uspješno preskočilo. Najprije je golom Markuševića, savladan Čelik u Zenici, a potom je na Koševu poražen Novi Sad, za plasman u četvrtfinale, koje je bilo na programu nakon pauze.


Sa utakmice Čelik - Sarajevo 0:1

 

Poslije odigravanja Kupa, Sarajevo odlazi na pripreme na Maltu, gdje se naš tim zadržao od 22. decembra do 2. januara, odigravši pri tom četiri utakmice sa tamošnjim prvoligašima, u kojima je ubilježen učinak od dvije pobjede, uz po jedan neriješen i izgubljen duel, te gol-razliku 10:4. Nakon povratka sa Malte, igrači su nastavili raditi i spremati se za proljetni dio sezone, koji je otvoren utakmicom četvrtfinala Kupa, protiv Dinama u Zagrebu. Pobjednika utakmice i polufinalistu Kupa, odlučio je jedanaesterac iz 30. minute, kojeg je izveo Matuš i tako odveo Dinamo među četiri najbolje ekipe. Nakon neuspjeha u Kupu, Sarajevo se okrenulo nastupima u Prvenstvu, obzirom da se 12. kolo odigralo na kraju jesenjeg dijela, Sarajevo je u prvoj utakmici gostovalo Novom Sadu, gdje je do 81. minute imalo trijumf u rukama, ipak za samo dva minuta, domaći su postigli dva gola i došli do pobjede od 3:2. Poraz u Novom Sadu, bio je pretposljednji u sezoni, budući da je Sarajevo poraženo još samo u posljednjem kolu, na gostovanju u Beogradu, dok je u međuvremenu osam puta uzastopno ostalo neporaženo. Sarajevo je u tih osam utakmica ostvarilo učinak od tri pobjede i pet remija, uključujući i remije na gostovanju kod Zvezde, te sa Hajdukom i Dinamom na Koševu. Sa ukupno 22 osvojena boda, iz isto toliko utakmica, Sarajevo je prvenstvo završilo na sedmom mjestu, sa isto bodova kao i šestoplasirani OFK Beograd, ali uz slabiju gol-razliku.

 

Ipak, vremena za odmor nije bilo, samo sedam dana nakon utakmice u Beogradu, uslijedio je debitantski nastup u Balkanskom kupu. Sarajevo je bilo smješteno u grupu sa grčkim Olympiacosom, turskim Galatasarayom i timom Steagul Rosu Brasov iz Rumunije. Prema rasporedu, Sarajevo je takmičenje otvorilo dvostrukim duelom sa Olympiacosom. Višestruki prvak Grčke, nije bio toliko nadmoćan koliko se očekivalo, a rezultat od 3:2 je pokazao da i oni imaju slabosti koje se mogu iskoristiti na Koševu. Tako je i bilo, sedam dana kasnije, Sarajevo je bilo blizu pobjede, budući da je sa dva gola Arslanagića i jednim Petkovića, 15 minuta do kraja imalo vodstvo od 3:2. Ali je Sideris, koji je pogodio i prva dva puta, postigao i svoj treći gol, te tako donio bod svom timu. 


FK Sarajevo 1962. godine

 

Sedmicu dana nakon gostovanja Olympiacosa, Sarajevo je bilo pred novim iskušenjima, jer je slijedio debi u Rapan kupu, gdje je Sarajevo bilo smješteno u grupu sa čehoslovačkim Slovanom iz Nitre, francuskim Nimesom, te švajcarskim Servettom. Prvo kolo na Koševu je gostovao Slovan, a Sarajevo je slavilo tijesnu, ali zasluženu pobjedu od 3:2. Istim rezultatom, Sarajevo je poraženo u drugom kolu u Ženevi, od ekipe Servetta, da bi sedam dana nakon toga ostvarilo novu pobjedu, ovaj put protiv Nimesa na Koševu, bilo je 2:1. Sarajevo je tako sa četiri boda iz prva tri kola, uz Servette bilo najozbiljniji konkurent za prvo mjesto u grupi i plasman u četvrtfinale. U četvrtom kolu, naš tim je gostovao u Nimu, kod ekipe koja je upravo postala viceprvak Francuske, a rezultat je bio 1:1. Dva kola prije kraja, na Koševu je gostovao Servette, a utakmica je trebala odlučiti o prvaku grupe. Servette je doputovao sa dva boda prednosti, a Sarajevu je bila potrebna pobjeda od dva razlike za preuzimanje prve pozicije, uoči posljednjeg kola. Zanimljivo je da je ekipu Servetta, na koševski travnjak, kao kapiten izveo bivši prvotimac Sarajeva, Lav Mantula. Upravo je Mantula sjajno komandovao švajcarskom odbranom, pa igrači Sarajeva nisu imali nikakvo rješenje kako da dođu do gola, te je susret završen bez pobjednika, čime je Servette došao na korak od osvajanja prvog mjesta. U posljednjem kolu, Sarajevo je doživjelo drugi poraz u takmičenju, na gostovanju u Nitri, Slovan je slavio sa visokih 5:1, a naš tim je takmičenje završio na drugom mjestu na tabeli, nakon čega je uslijedio zasluženi odmor za sve fudbalere.


Sa utakmice Sarajevo - Crvena Zvezda 0:0

 

U novu sezonu, tim Ratomira Čabrića ušao je sa željom da pokaže da vrijeme Sarajeva polako dolazi. Već od prvog kola, Sarajevo je krenulo sa jasnim ciljem, plasmanom u gornji dio tabele. Na Koševu je gostovala Rijeka, a u svom debiju u dresu Sarajeva, Falak postiže jedini gol na utakmici, za prva dva boda. Istim rezultatom pobijeđena je i Budućnost u Titogradu, sedam dana kasnije. Ovaj put strijelac je bio Radičević, devet minuta prije kraja meča. Dva boda osvojena u Titogradu, bila su dovoljna da Sarajevo nakon 2 kola zauzme prvu poziciju na tabeli Prve savezne lige, prvi put u 16 godina postojanja Kluba.  U idućem kolu, na Koševu je gostovala Crvena Zvezda, te je to bila idealna prilika da se pokaže da maksimalan učinak u prva dva kola nije bila samo stvar slučajnosti. Sarajevo je odigralo još jednu dobru utakmicu, u kojoj golman Bilić ponovno, treći put zaredom, nije primio gol, ali ovaj put zakazao je napad, pa je utakmica završena bez golova, ali i to je bilo dovoljno da se zadrži prvo mjesto na tabeli. S velikim očekivanjima, Sarajevo je otputovalo na gostovanje OFK Beogradu, nadajući se barem jednom bodu sa Karaburme. Ipak, tek jedan raspoloženi igrač, Ferhatović, nije bio dovoljan da se zavrtani plan i ostvari, pa je OFK Beograd, u utakmici sa mnogo golova, slavio 5:3. Deset dana kasnije, Sarajevo je nastavilo sa takmičenjem u Balkanskom kupu, a na Koševu je gostovao rumunski Steagul Rosu, a utakmicu je obilježio briljantni Ferhatović, koji je sa dva gola potopio Rumune, a Sarajevu ostavio nadu za plasman u finale. Nakon dvije sedmice pauze, nastavljeno je i Prvenstvo, a iduća dva susreta igrana su na Koševu, protiv Slobode i Novog Sada, pa je ostvaren planirani učinak, upisana su 4 boda. Ipak, sjajan utisak koji je ostavljen na otvaranju sezone, potpuno je upropašten u nastavku jesenjeg dijela sezone, budući da je u devet utakmica u svim takmičenjima, Sarajevo upisalo tek dva remija, sa Hajdukom i Partizanom na Koševu, te ubilježilo čak sedam poraza. Pet prvenstvenih poraza, uključujući i onaj u gradskom derbiju sa Željezničarom na Koševu, te po jedan poraz u posljednjem kolu Balkanskog kupa, od Steagul Rosua, i u prvom kolu Kupa, od Vardara na Koševu, nisu nikako mogli zadovoljiti apetite navijača. Sarajevo je ispalo iz Kupa, eliminisano je i iz Balkanskog kupa, a četvrto mjesto na tabeli Prve lige, koje je držalo nakon šestog kola, zamijenjeno je tek devetim, na kraju jesenje polusezone.


Sa utakmice Sarajevo - Steagul Rosu 2:0

 

Ipak 1962. godina koja je ostala iza Sarajeva, donijela je jednu veliku promjenu u samom identitetu Kluba. Naime, nakon utakmice sa švajcarskim Servettom u Rapan kupu, koja se igrala u Ženevi, mnogim igračima se dopala boja dresova domaćina, a kapiten Servetta i bivši prvotimac Sarajeva, Mantula, predložio je da i Sarajevo uzme te boje. Ideja se svidjela igračima, kao i članovima Upravnog odbora, pa se čekao decembar i odražavanje redovne Skupštine Kluba, kada je i definitvno potvrđeno da se bordo boja uzima za zvaničnu boju dresova. Također, promijenjen je i grb kluba, koji je, uz manje stilske promjene i danas u upotrebi. Sarajevo je tako napokon dobili prepoznatljiv vizuelni identitet, budući da do tada nije postojala stalna klupska dresova, pa su igrači najčešće nastupali u bijelim ili crvenim dresovima.

 

Proljetnu polusezonu, Sarajevo je ponovno otvorilo na identičan način, kao i jesenju. U utakmicama sa Rijekom i Budućnosti, osvojena su 4 boda, dok je treće kolo donijelo remi sa Zvezdom u Beogradu, bilo je 1:1, a jedini gol za Sarajevo je postigao Ferhatović. Još jednom, dobre rezultate na otvaranju polusezone, pratio je pad forme u nastavku. Pa je Sarajevo zaredalo tri uzastopa poraza da bi tek u 20. kolu, golovima Biogradlića i Petkovića došlo do novog, sedmog trijumfa u sezoni. Sarajevo je do kraja ostvarilo tek još dva rezultata vrijedna pažnje, a prvi od njih, bila je pobjeda nad Dinamom u 22. kolu, na Koševu, rezultat je glasio 2:0, a strijelac oba gola bio je Stjepan Blažević. Druga utakmica, se igrala u pretposljednjem kolu, na Grbavici. Ferhatović je odigrao jednu od svojih najboljih partija u dresu Sarajeva, krunisavši je i pogotkom u mreži Željezničara, ali za Haseta je ova utakmica imala posebnu važnost. Bio je to njegov oproštaj od bordo dresa, jer je nakon odigrane utakmice, Hase otputovao za Istambul, gdje je postao novi član Fenerbahcea, za kojeg je samo sedam dana kasnije i debitovao. Nakon trijumfa u gradskom derbiju, Sarajevo je imalo priliku da sezonu završi na osmom mjestu, ali poraz od Vojvodine na Koševu, na kraju je ostavio naš tim na devetom mjestu na tabeli.


Sa utakmice Sarajevo - Žejezničar 1:2

 

Nakon dvije sezone na klupi Sarajeva, Ratomir Čabrić je odstupio, a na njegovo mjesto došao je Abdulah Gegić, trener koji se odvažio i prvi odveo Sarajevo u vrh jugoslovenskog fudbala. Pred sami početak sezone, Sarajevo su napustili mnogi igrači, Bilić, Azinović, Stipić, Radičević, Petković, bili su samo neki od igrača koji su nastupali u protekloj sezoni, a na koje novi trener Gegić nije računao. On se odlučio da u sezonu uđe sa već formiranim timom, a jedino novo ime bilo je na golu, iz visočke Bosne, stigao je Ibrahim Sirćo, a sredinom jula, na iznenađenje mnogih iz Turske se vratio i Asim Ferhatović. Nakon samo četiri odigrane utakmice, u kojima je postigao jedan gol, Hase se zahvalio svom novom klubu, te zamolio da ga puste nazad u Sarajevo, objasnivši kasnije svoj potez, riječima: "Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati.".


FK Sarajevo 1963. godine

 

Gegić je vrlo brzo posložio stvari i stvorio jasan kostur ekipe. Za razliku od ranijih sezona, kada je tim Sarajeva iz kola u kolo dosta varirao, Gegić je u novoj sezoni imao jasnu viziju prvih jedanaest. Također, bio je prvi trener koji je Hasetu dao konkretan zadatak, a taj je da bude igrač šesnaesterca. Za razliku od ranijih sezona, kada je veoma česta scena bila da Hase počinje napade sa svoje polovine, bespotrebno se umarajući, on je od njega zahtijevao da svoju igru ograniči isključivo na protivničku polovinu terena. Upravo to je od Haseta načinilo ubojitog strijelca, nemilosrdnog po protivničke golmane. Neuigranost bordo tima, koštala ih je nekoliko bodova na samom startu, pa je tako u prvom kolu bod sa Koševa odnio OFK Beograd, a sedam dana kasnije Vojvodina je sa ubjedljivih 4:1 slavila pobjedu na svom terenu. Ipak, treće kolo donijelo je prekretnicu, a Sarajevo je na Koševu ugostilo Željezničar. Ferhatović, sa novim zadacima, bio je fenomenalan, konkretan i ubojit, postigao je dva gola u pobjedi Sarajeva od 4:1 i tako najavio sjajnu sezonu. Već u idućem kolu, Sarajevo se vratilo sa bodom iz Splita, a u petom kolu, pregažena je Trešnjevka na Koševu, a ponovno je sjajan bio Ferhatović, postigavši dva gola. Nakon poraza od Zvezde u Beogradu, u iduće četiri utakmice, Sarajevo je osvojilo 7 od maksimalnih 8 bodova, odigravši neriješeno jedino u gostima, kod Novog Sada. U međuvremenu, startalo je i takmičenje za Kup Jugoslavije, a Sarajevo je kroz republički dio takmičenja eliminisalo Metalac iz Novog Travnika, Jedinstvo iz Odžaka, a u trećem kolu i gradskog rivala Željezničara, na Koševu je bilo 3:2. To je bila treća utakmica ova dva tima u 1963. godini, a Sarajevo je sve tri riješilo u svoju korist, dva puta slavivši po 3:2, te jednom 4:1, a Ferhatović se u sva tri navrata upisivao u listu strijelaca. Nakon četiri uzastopne utakmice bez poraza, Sarajevo je kao četvrtoplasirani tim Lige, u 11. kolu gostovalo Vardaru, a tim iz Skoplja je slavio sa 2:0. U posljednje dvije utakmice jesenjeg dijela Prvenstva, Sarajevo je upisalo trijumf nad Dinamom na Koševu, te osvojilo bod u Beogradu kod Partizana. Skor od 16 osvojenih bodova, Sarajevu je na kraju jeseni bio dovoljan da zauzme diobu trećeg mjesta sa Dinamom, uz samo tri boda zaostatka za vodećom Zvezdom. Posebno impresivan bio je Ferhatović, koji je upisao 9 nastupa, te postigao sjajnih 11 golova.


FK Sarajevo 1964. godine

 

Proljetna polusezona, otvorena je sa čak tri vezana remija, te trijumfom nad Hajdukom u četvrtom proljetnom kolu.  Sarajevo je slavilo sa 2:0, a oba gola postigao je Sreten Šiljkut. Tako je Sarajevo nakon 17 odigranih kola došlo u realnu situaciju da se bori za sami vrh tabele. Na diobi prvog i drugog mjesta nalazili su se Dinamo i Zvezda sa po 22 boda, a odmah za njima slijedili su Sarajevo i OFK Beograd, sa po jednim bodom zaostatka. Tako su devet kola prije kraja, navijači već počeli da maštaju o tome da bi sastav Abdulaha Gegića mogao napraviti historijski uspjeh i donijeti titulu na Koševo. Ipak, igrači Sarajeva očito nisu bili spremni nositi se sa pritiskom, koji je bio neizbježan, a iduća tri kola su i definitvno izbacila Sarajevo iz trke za prvaka, budući da je tri puta uzastopno poraženo. Tek je 21. kolo i gostovanje Novog Sada na Koševu, podsjetilo na sjajne partije koje je bordo tim pružao te sezone, a gosti su ispraćeni u Vojvodinu sa tri gola u mreži. Samo tri dana kasnije, isti protivnici su se sreli i u osmini finala Kupa. U susretu, koji je odigran u Novom Sadu, za jedan gol je bio bolji domaći tim i plasirao se u četvrtfinale. U posljednjih pet prvenstvenih kola, Sarajevo je osvojilo još šest bodova, savladavši Rijeku na Kantridi, te Vardar i Partizan na Koševu. Posebno je impresivna bila pobjeda protiv Partizana, kada je Sarajevo slavilo sa 3:0. Ferhatović je postigao jedan, a Prljača dva gola za potvrdu najboljeg plasmana ikada u Prvoj ligi, četvrtog mjesta. Sjajan rezultat, dodatno je uljepšao Ferhatović, kojem je gol protiv Partizana bio 19. gol te sezone, čime je potvrdio titulu najboljeg strijelca Prve lige Jugoslavije za sezonu 1963/64.



Asim Ferhatović, najbolji strijelac Prve lige 1963/64


Odmah nakon završetka Prvenstva, Sarajevo se okrenulo svom drugom nastupu u Rapan kupu. Ovaj put, protivnici Sarajeva bili su francuski Angers, švedski AIK i čehoslovački Slovnaft. U prvom kolu Sarajevo je gostovalo u Francuskoj, te doživjelo minimalan poraz, da bi ipak popravilo utisak u iduće tri utakmice, koje su sve igrane na Koševu. U te tri utakmice, Sarajevo je osvojilo sedam bodova, tek je Slovnaft uspio otkinuti bod, igravši 2:2, dok su AIK i Angers Koševo napustili bez postignutog pogotka. Sarajevo je protiv AIK-a slavilo sa 2:0, dok je francuski prvoligaš ponižen na Koševu. Tri gola Biogradlića, te po jedan Ristića, Mušovića, Prljače i Blaževića, bili su dovoljni za katastrofu Angersa, a Sarajevo je ostvarilo rekordnu pobjedu u međunarodnim utakmicama, 7:0, te ostalo u igri za plasman u četvrtfinale Rapan kupa, budući da se naš tim nakon četiri odigrana kola nalazio na prvom mjestu sa 5 bodova. Za ostanak u trci za četvrtfinale, Sarajevu je bio potreban barem remi u Štokholmu, ali je AIK slavio sa 2:0 i Sarajevo tako udaljio od prvog mjesta. Istina, čudo se još moglo dogoditi, a za to je bio potreban što ubjedljiviji trijumf u Bratislavi, protiv Slovnafta, no i tu je utakmicu Sarajevo izgubilo, te tako nastup u Rapan kupu završilo plasmanom na treće mjesto u svojoj grupi.


Sa utakmice Angers - Sarajevo 1:0

 

Nakon odlaska na odmor, kao bomba je odjeknula vijest da će klub napustiti dva najiskusnija igrača, Biogradlić i Ferhatović, koji su navodno bili u pregovorima sa jednim holandskim drugoligašem. Ipak, obojica su na kraju odbili ponude, te odlučili ostati u svom gradu i nastaviti karijeru u bordo dresu.  U novu sezonu, Sarajevo je ušlo jače za nekoliko novih igrača. Iz Sutjeske je doveden golman Refik Muftić, dok je iz mladog tima prekomandovan Boško Prodanović, a najzvučnije novo ime bio je Nusret Čerkić, član Veleža. S ovim pojačanim timom, trener Gegić je postavio jasan cilj, da se napravi još bolji rezultat nego prethodne godine. Nakon osvojenog boda u Zagrebu, protiv Trešnjevke, u drugom kolu na Koševu je savladan Željezničar, sa visokih 3:1. Poslije poraza u trećem kolu od Vojvodine, uslijedio je niz od tri uzastopne pobjede, uključujući onu u Splitu nad Hajdukom, bilo je 0:2 za Sarajevo, mrežu domaćina pogodili su Čerkić i Šiljkut, a Sarajevo je poslije šestog kola i pobjede nad OFK Beogradom od 4:0 zasjelo na čelnu poziciju na tabeli. I pored poraza u Nišu, u idućem kolu, Sarajevo je zadržalo prvo mjesto, na kojem se održalo sve do desetog kola. U deseom kolu, tim sa Koševa je bio slobodan, a to je iskoristila ekipa Partizana i preuzela lidersku poziciju. Finiš polusezone, posebno je bio impresivan. Sarajevo je u posljednja tri jesenja kola igralo tri derbija, na Koševu su gostovali Zvezda i Dinamo, a između te dvije utakmice slijedilo je gostovanje Partizanu. Malo ko je očekivao da će Sarajevo osvojiti maksimalan učinak i to na impresivan način, bez ijednog primljenog, a uz osam postignutih golova. Tako je najprije poražena Zvezda sa 3:0, zatim je uslijedio minimalni trijumf u Beogradu, 0:1, a potom i veličanstvenih 4:0 protiv Dinama na Koševu, za sjajan završetak polusezone. Sarajevo je zimsku pauzu dočekalo kao drugoplasirani tim na tabeli, sa samo jednim bodom zaostatka za vodećim Partizanom i dva boda prednosti ispred trećeplasiranog Dinama, a sjajne rezultate u Prvenstvu, pratili su i rezultati u Kupu, gdje je Sarajevo eliminacijom Elektrobosne, Čelika i Famosa ostvarilo plasman u osminu finala Kupa Maršala Tita.


Sa utakmice Sarajevo - Dinamo 4:0

 

Zimsku pauzu Sarajevo je provelo na turneji po Africi, a igrači su u Egiptu i Libiji proveli skoro dva mjeseca, odigravši pri tome osam utakmica. Nakon povratka, Sarajevo se okrenulo pripremama za proljetne utakmice, gdje ih je očekivao nastup na tri fronta, Prvenstvo, Kup Maršala Tita i Srednjoevropski kup. Prvenstvo je otvoreno na najbolji mogući način, na Koševu je gostovala Trešnjevka, a Sarajevo je slavilo sa 3:1 i preuzelo prvu poziciju na tabeli.  Remijem na Grbavici, u drugom kolu proljetnog dijela Prvenstva, Sarajevo je samo povećalo prednost na tabeli ispred Partizana, da bi trijumfom protiv Vojvodine, sedam dana kasnije, bila zadržana dragocjena prednost od dva boda. 


FK Sarajevo 1965. godine

 

Nakon utakmice sa Vojvodinom, na Koševu se dogodio pravi mali spektakl, ekipa Sarajeva je ugostila viceprvaka Evrope, reprezentaciju Sovjetskog saveza, predvođenu legendarnim golmanom Lavom Jašinom. Za ovu priliku Sarajevo je bilo pojačano dvojicom najboljih igrača Željezničara, Osimom i Smajlovićem. U duelu sa jednim od najboljih evropskih timova, Sarajevo je pružilo snažan otpor, pretrpivši poraz od 1:2, a strijelac jedinog gola bio je Šehović, koji je pravom bombom, sa preko 30 metara savladao, po mnogima, najboljeg fudbalskog golmana svih vremena.


Sa utakmice Sarajevo - SSSR 1:2

 

Poraz od Veleža na strani, nije uzdrmao poziciju Sarajeva na tabeli, budući da je samo sedam dana kasnije sa visokih 4:1, na Koševu pregažen Hajduk, te je tako Sarajevo u posljednju trećinu Prvenstva ušlo kao lider, sa dva boda prednosti ispred Partizana, istina uz utakmicu više. Nakon utakmice sa Hajdukom, uslijedio je izuzetno težak raspored, a igrači Sarajeva su u u tim utakmicama, jednostavno podbacili, nanizavši četiri utakmice bez pobjede u Prvenstvu, a uz sve to Sarajevo je ispalo iz Kupa, te doživjelo poraz u prvom susretu Srednjoevropskog kupa, mađarski Vasas je slavio sa 2:1. Snovi o tituli su se raspršili, ali je Sarajevo ipak skupilo snage da u finišu sezone zadrži drugo mjesto. Trijumfom na Maksimiru, nad Dinamom u posljednjem kolu, Sarajevo je sezonu završilo na drugom mjestu, što je bio do tada najveći uspjeh bh. fudbala.



 

Igrači koji su obilježili ovaj period:

 

Asim Ferhatović. Popularni Hase, bio je dijete Koševa. Prošao je sve omladinske kategorije i zaigrao u prvom timu. U ovom periodu je postao prvo ime Sarajeva, a najbolja nagrada su mu bili svakako poziv u reprezentaciju, te titula najboljeg strijelca Lige. U ovom periodu postigao je 51 gol, te tako bio prvi strijelac Sarajeva.

 

Svetozar Vujović. Još jedan reprezentativac sa Koševa. Vujović je u ovim godinama postao standardni bek Sarajeva, a sjajne igre u bordo dresu bile su najbolja preporuka za poziv u reprezentaciju. Vujović je cijelu svoju karijeru proveo u Sarajevu, a u ovom periodu samo je Biogradlić upisao više nastupa od njega.

 

Mirsad Fazlagić. Na Koševo je stigao 1961. godine iz Željezničara, iako sa nepunih 18 godina, nije se bojao konkurencije u vidu iskusnog Mladena Stipića, a iz godine u godinu je postajao sve bolji, što su prepoznali i selektori, pa je sa samo 19 godina postao i standardni reprezentativac. Fazlagić se od reprezentacije oprostio u finalu Evropskog prvenstva 1968. godine i to kao kapiten.

 

Zijad Arslanagić. Bio je stalna prijetnja po protivničke golmane. Na Koševo je stigao 1959. godine, a najbolje utakmice karijere odigrao je upravo u ovom periodu. U dresu Sarajeva, u ovih pet godina, postigao je 37 golova, te bio drugi strijelac tima, iza legendarnog Haseta.

 

Stojan Crnogorac. Prvotimac Sarajeva postao je u ljeto 1960. godine, a dres tima sa Koševa nosio je punih pet sezona. Bio je nezamjenjivi half u odbrani Sarajeva, a sama činjenica da su u ovom periodu samo tri igrača upisala više nastupa od njega, govori koliko je Crnogorac bio važan svim trenerima i Brozoviću i Čabriću i Gegiću.

 

Stjepan Blažević. Dres Sarajeva nosio je od 1961., pa sve do 1972. godine. Bio je standardna polutka, a imao je nimalo lagan zadatak, da zamjeni legendarnog Franju Lovrića. Blažević je ipak pokazao da zaista posjeduje kvalitet i bio je okosnica tima u ovom periodu, a nerijetko i strijelac pobjedonosnih golova.

U idućem nastavku čitajte: Bordo vremeplov V (1965 - 1970)
 

SLJEDEĆAUTAKMICA

19. kolo BHT Premijer lige:

FK Sarajevo

NK Vitez

Nedjelja, 26.02.2017.

14:00

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 
 

POSLJEDNJAUTAKMICA

18. kolo BHT Premijer lige:

FK Sarajevo

FK Radnik

Nedjelja, 04.12.2016.

13:00

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 

TABELAPRVI TIM

1. Zrinjski 18 11 5 2 33:15 38
2. SARAJEVO 18 9 7 2 26:13 34
3. Željezničar 18 9 5 4 23:14 32
4. Krupa 18 9 3 6 26:18 30
5. Radnik 18 8 6 4 25:17 30
6. Sloboda 18 7 8 3 24:18 29
7. Široki Brijeg 18 7 5 6 21:21 26
8. Mladost 18 5 7 6 22:21 22
9. Vitez 18 5 5 8 12:18 20
10. Metalleghe-BSI 18 4 3 11 16:26 15
11. Čelik 18 2 3 13 11:31 9
12. Olimpic 18 2 3 13 15:42 9
1. Široki Brijeg 11 10 0 1 42 : 8 30
2. Željezničar 11 9 1 1 44 : 11 28
3. SARAJEVO 11 9 0 2 31 : 7 27
4. Borac 10 7 0 3 21 : 9 21
5. Zrinjski 11 6 1 3 33 : 13 19
6. Rudar P. 11 5 3 3 13 : 18 18
7. Olimpic 11 5 2 4 14 : 14 17
8. Gradina 11 5 0 6 12 : 23 15
9. Čelik 11 4 2 5 12 : 19 14
10. Leotar 11 3 3 5 11 : 17 12
11. Zvijezda 11 3 1 7 19 : 28 10
12. Slavija 11 3 1 7 18 : 29 10
13. Radnik B. 11 2 3 6 10 : 27 9
14. Travnik 11 2 2 7 9 : 21 8
15. GOŠK 11 2 1 8 5 : 32 7
16. Velež 10 1 2 7 10 : 26 5
1. SARAJEVO 11 9 1 1 19 : 2 28
2. Željezničar 11 9 0 2 34 : 10 27
3. Široki Brijeg 11 6 2 3 19 : 10 20
4. Leotar 11 6 1 4 21 : 17 19
5. Čelik 11 6 1 4 15: 11 19
6. Olimpic 11 5 2 4 26 : 15 17
7. Velež 10 5 2 3 17 : 8 17
8. Radnik B. 11 5 2 4 15 : 11 17
9. Borac 10 5 0 5 24 : 17 15
10. Rudar P. 11 4 2 5 15 : 14 14
11. Zvijezda 11 4 2 5 13 : 17 14
12. Zrinjski 11 4 0 7 22 : 22 12
13. Slavija 11 4 0 7 13 : 15 12
14. Travnik 11 3 3 5 7 : 30 12
15. Gradina 11 1 1 9 7 : 42 4
16. GOŠK 11 0 3 8 9 : 34 3

ANKETA 

Da li ste zadovoljni rezultatom u derbiju?
AKTUELNO  |NOVOSTI  |  IZVJEŠTAJI  |  INTERVIEW  |  MEDIJI O FKS
MULTIMEDIA  |FOTOGRAFIJE  |  VIDEO  |  AUDIO  |  WALLPAPER  |  MATCH PHOTO
FK SARAJEVO  |HISTORIJA  |  LIČNA KARTA  |  STADION  |  TROFEJI  |  LEGENDE  |  BORDO VREMEPLOV  |  NAVIJAČI
PRVI TIM  |IGRAČKI KADAR  |  STRUČNI ŠTAB  |  REZULTATI  |  STATISTIKA
ŠKOLA FUDBALA  |O ŠKOLI  |  JUNIORI  |  KADETI
OSTALO  |RASPORED PL  |  RASPORED KUPA BIH  |  ARHIVA  |  LINKOVI
FKSINFO  |SHOP  |  MARKETING  |  USLOVI KORIŠTENJA  |  IMPRESSUM  |  KONTAKT

Copyright © 2004 - 2017 by fksinfo.com | All rights reserved. | Preuzimanje sadržaja bez prethodne dozvole nije dopušteno
Owned by FKSinfo Team | Designed by Crnkić Minel | Developed by Lampa Studio / Nash Studio