Bordo vremeplov

Bordo vremeplov

Piše: Semir Zilić

Bordo vremeplov II (1951 - 1955)

Bordo vremeplov II (1951 - 1955)

24 01 2012

Pročitajte kako je Sarajevo u ranim pedesetim postalo stabilan prvoligaš.

U drugom nastavku Bordo vremeplova, koji obuhvata period od januara 1951. do juna 1955. godine, saznajte više o tome kako je Sarajevo postalo stabilan prvoligaš. Također, pročitajte i o počecima Ibrahima Biogradlića i Asima Ferhatovića u dresu Sarajeva, kao i o uspjesima koje je Sarajevo postizalo na turnejama širom svijeta.


Nakon visokog petog mjesta, te ispadanja u četvrtfinalu Kupa Jugoslavije, Sarajevo se zaputilo na turneju u Tursku, gdje je ekspidicija našeg tima dočekala novu 1951. godinu, koju je Sarajevo otvorilo na najbolji način, pobjedama protiv dva najveća turska kluba. Tako je najprije 6. januara, protinik Sarajeva bio prvak Turske, Fenerbahce, a Sarajevo je u uzbudljivoj utakmici slavilo sa 3:2. Već sutradan, novi protivnik našeg tima bio je Galatasaray,  a trijumf je ponovno pripao Sarajevu, ovaj put rezultat je bio 3:1. Gostovanje u Turskoj, bilo je svakako veliko iskustvo za sve igrače Sarajeva, ali i odlična priprema za početak nove prvoligaške sezone.


\" width=


U novu sezonu, Sarajevo je ušlo sa željom da potvrdi da prošlogodišnji visok plasman nije bio plod slučajnosti, nego da Sarajevo zaista posjeduje kvalitet. Prvoligaška sezona je otvorena gostovanjem u Kruševcu kod Napretka, odakle se Sarajevo vratilo sa polovičnim uspjehom, osvojen je jedan bod, a konačan rezultat je glasio 1:1, iako je Sarajevo do 66. minute, golom Žigantea imalo prednost. U ovoj utakmici, svoj prvoligaški debi upisao je, igrač koji će kasnije postati jedno od najvećih imena Sarajeva, Ibrahim Biogradlić. Biogradlić je već prethodno dva puta oblačio dres Sarajeva u zvaničnim utakmicama, ali oba puta u Kupu Jugoslavije. Remi na gostovanju kod Napretka, trebao je dobiti na težini, pobjedom nad zagrebačkom Lokomotivom, sedam dana kasnije. Pobjedu su očekivali i navijači, kojih se na Koševu skupilo 14.000. Terensku inicijativu, Sarajevo ipak nije uspjelo iskoristiti, pa su gosti, koji su svih 90 minuta bili orjentisani na odbranu svog gola, na kraju bili prezadovoljni osvojenim bodom. Izgubljeni bod nije bio baš najbolji uvod uoči gostovanja u Splitu, a dodatne glavobolje treneru Brozoviću zadale su povrede dvojice prvotimaca, golmana Pejaka i Biogradlića, koji su morali propustiti susret trećeg kola, a Hajduk je bez većih problema upisao dva boda. Prvu pobjedu u sezoni, Sarajevo je ostvarilo iduće nedjelje, na Koševu je gostovao Partizan. Sarajevo nikad dotad nije pobjedilo Partizan, a kada se činilo da će tako biti i te nedjelje, Franjo Lovrić u 81. minuti pogađa mrežu Šoštarića i Sarajevu donosi dragocjenu pobjedu. Nakon pobjede nad Partizanom, Sarajevo je u preostalih sedam kola proljetnog dijela Prvenstva po dva puta pobjedilo i remiziralo, te doživjelo tri poraza i sa deset osvojenih bodova, prvi dio sezone završilo na zadovoljavajućem šestom mjestu.

 

\" width= 
Sa utakmice Sarajevo - Dinamo 2:4

 

Ljetna pauza, omogućila je Sarajevu odigravanje velikog broja prijateljskih utakmica, a publika u glavnom gradu BiH, mogla je vidjeti i dvije strane ekipe. Naime, gosti Sarajeva u julu su bili austrijski klubovi, Sturm i Wiena. Sarajevo je najprije sa 3:0 savladalo Sturm, a onda je doživjelo dva poraza, 1:3 od Sturma u drugoj utakmici, te 2:3 od Wiene.

 

\" width=
FK Sarajevo 1951. godine

 

I dok se prvi tim Sarajeva pripremao za napore koji ih očekuju u jesenjoj polusezoni, omladinski tim sa Koševa je po drugi put zaredom postao prvak Bosne i Hercegovine. Sarajevo je u finalu Prvenstva Republike, savladalo zenički Čelik sa 3:1, a tim koji je postigao ovaj uspjeh sačinjavali su: Gajić, Mulabdić, Kurtalić, Štojc, Šarenac, Kusturica, Bevanda, Varešanović, Ferhatović, Karaica, Jusufbegović. Do ovog velikog uspjeha, mladi tim je predvodio napadački dvojac Asim Ferhatović – Osman Jusubegović, koji će kroz par godina postati i udarne igle prvog tima.

 

\" width= 

 

Nakon mjesec dana pauze, s velikim nestrpljenjem se očekivao nastavak Prvenstva, a u prvom kolu jesenjeg dijela, na Koševu je gostovao Napredak. Igrači Sarajeva su u susret ušli poprilično mlako i nezainteresovano, što su gosti iz Kruševca iskoristili, pa je u 56. minuti, bilo 0:2. Uspavane igrače Sarajeva očito je tek tada uspjela probuditi publika, koja je zvižducima jasno stavila do znanja da nije zadovoljna pruženom partijom. U posljednjih 20 minuta, Sarajevo golovima Živkova, Jarkovačkog i Žigmana, ipak uspijeva upotpunosti preokrenuti rezultat i smiriti navijače. Baš kao u toj utakmici, i u ostatku Prvenstva, Sarajevo je igralo po sistemu toplo-hladno, pa je Sarajevo sezonu završilo na diobi šestog mjesta sa zagrebačkom Lokomotivom. Ipak, jedan rezultat treba posebno istaći, a to je pobjeda nad Dinamom u 20. kolu. Dinamo se grčevito borio za titulu sa Crvenom zvezdom, dok je Sarajevo na utakmicu u Maksimiru došlo potpuno rasterećeno, te slavilo sa visokih 3:1, a golove su postigli Habić, Bukvić i Mantula. Kraj godine, kao i obično bio je rezervisan za Kup Jugoslavije, gdje je naš tim ponovno eliminisan u osmini finala. Ipak, ono što vrijedi istaći jeste da je u prvom kolu Kupa, Sarajevo eliminisalo Čelik, pobjedom 3:0 u Zenici, a svoj debi u dresu Sarajeva, upisao je tada osamnaestogodišnji Asim Ferhatović, koji će kasnije postati najveća legenda kluba. Sarajevo je u drugom kolu preskočilo Proleter iz Teslića, ali u duelu sa drugim Proleterom, onim iz Osijeka, tim sa Koševa je ipak položio oružje i završio nastup u najmasovnijem takmičenju.

\" width=

 

Nakon završetka sezone, Sarajevo se zaputilo na turneju po Zapadnoj Njemačkoj. Mjesec dana koliko je Sarajevo provelo u Evropi, bilo je dovoljno da mladi tim stekne iskustvo igranja u međunarodnim utakmicama, a tim Sarajeva je ukupno odigrao pet utakmica, ostvarivši pri tome tri pobjede, uz po jedan remi i poraz. Jedina ekipa koja je nanijela poraz našem timu, bio je Monheimm, koji je slavio sa 3:1.

 

Zimski prelazni rok donio je mnoge promjene u svlačionici Sarajeva. Prva vijest koja je šokirala sve navijače, jeste da je Lav Mantula napustio Sarajevo. Iako ga je klub želio zadržati u svojim redovima, ponuda zagrebačkog Dinama, kao i želja za napredovanjem u karijeru, ipak je preovladala, te je Mantula postao novi član tima iz Maksimira. Pored Mantule, klub su napustila još dvojica standardnih prvotimaca, Ivan Arih i prvi strijelac ekipe u minuloj sezoni, Drago Žigman. Umjesto njih, Sarajevo se odlučilo okrenuti mladim snagama. Jedino adekvatno pojačanje bilo je na Mantulinoj poziciji, kojeg je zamjenio Anton Agošton, dok su ostale pozicije u timu popunili uglavnom mlađi igrači. Novi problem s kojim se susrelo Sarajevo, bio je izbor stadiona, na kojem će Sarajevo igrati domaće utakmice. Zbog radova na travnjaku stadiona Koševo, Sarajevo se moralo seliti sa Koševa, a za stadion na kojem će igrati domaće utakmice, na početku sezone odabrano je igralište na Skenderiji.

 

Sezona 1952., bila je treća i ujedno posljednja sezona koja se igrala u sistemu proljeće-jesen, a kao plan za povratak na stari sistem, osmišljeno je da se klubovi podjele u dvije grupe po 6 timova, u kojoj su timovi igrali međusobne susrete kući i na strani. Nakon 10 odigranih kola, planirano je da se oforme tri grupe od po četiri tima i to prva grupa za borbu od 1. do 4. mjesta, u kojoj će igrati po dva prvoplasirana tima iz dvije kvalifikacione grupe, zatim grupa za borbu od 5. do 8. mjesta, u kojem će igrati trećeplasirani i četvrtoplasirani timovi kvalifikacionih grupa, te grupa za opstanak, to jeste plasman od 9. do 12. mjesta, u kojoj će igrati po dva posljednja tima iz kvalifikacionih grupa, te koja će odlučiti o tome koja dva tima neće imati pravo nastupa u idućoj sezoni Prve lige, čiji start je planiran za jesen 1952. godine. Time se htjelo osigurati, da će se novi prvak dobiti nakon 16, umjesto nakon 22 odigrana kola, a planirano je da Prvenstvo bude završeno do kraja juna.


\" width=
Sa utakmice Sarajevo - Crvena Zvezda 1:2 


Voljom žrijeba, Sarajevo je izvučeno da igra u drugoj kvalifikacionoj grupi, skupa sa Crvenom Zvezdom, Hajdukom, BSK, Vardarom i Zagrebom. Sarajevo je takmičenje u kvalifikacionoj grupi otvorilo poprilično dobro. U prvom kolu ostvaren je trijumf u duelu sa Zagrebom, da bi nakon poraza u Beogradu od ekipe BSK, u trećem kolu Sarajevo upisalo nova dva boda, velikom pobjedom nad Hajdukom, na Skenderiji. Golovima Franje Lovrića i Živkova, Sarajevo je došlo do trijumfa od 2:0 i diobe prvog mjesta na tabeli sa Hajdukom. Nakon utakmice sa Hajdukom,  Sarajevo je zapalo u krizu rezultata, ostvarivši u preostalih 7 kola, tek jednu pobjedu i čak šest poraza. Jedini trijumf upisan je u duelu sa BSK-om, u sedmom kolu. Posebno je bitna bila utakmica devetog kola, kada je na Skenderiji gostovao Vardar. Sarajevo je trebalo pobjedu kako bi uoči posljednjeg kola, ostalo u igri za četvrto mjesto u grupi, što bi značilo i siguran opstanak u Ligi. Ipak, Sarajevo je pružilo dosta slabu partiju, što su gosti iz Skoplja iskoristili i golom Georgijevskog u 87. minuti došli do pobjede od 1:0, čime je Sarajevo izgubilo i teoretske šanse za plasman među prve četiri ekipe. Zanimljivo da se kao predigra tom susretu, odigrao finalni susret za pehar Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine između Željezničara i drugog tima Sarajeva. Mladići Sarajeva, motivisani činjenicom da ih gledaju starije kolege, nanijele su težak poraz prvom timu gradskog rivala, rezultatom 7:3, a posebno je motivisan bio Osman Jusufbegović koji je mrežu Željezničara pogodio četiri puta.

 

 

\" width= 

 

Nakon što je završeno takmičenje kroz kvalifikacione grupe, Sarajevo je kao posljednjeplasirano u svojoj grupi, nastavilo takmičenje u grupi III, skupa sa Zagrebom, Mačvom i Rabotničkim, što znači da je idućih šest kola odlučivalo o prvoligaškoj sudbini našeg tima. Sarajevo je u tih šest utakmica ostvarilo učinak od 3 pobjede, 2 remija i 1 poraza, te sa osam osvojenih bodova zauzelo prvo mjesto u svojoj grupi, što je ujedno značilo i deveto mjesto u ukupnom poretku Prve savezne lige za 1952. godinu.

 

Uoči nove fudbalske sezone, koja je startala u jesen 1952. godine, Sarajevo nije mnogo mijenjalo ekipu. Koševo su napustili Vlatko Konjevod, Josip Habić, Vojislav Lazarević i Vlatko Pecelj. Umjesto njih, Sarajevu su pristupili Đole Đorđević i Mladen Stipić, koji ipak nije imao pravo nastupa u prvoligaškim utakmicama u jesenjoj polusezoni, pa je na debi morao čekati sve do proljeća. Također, gotovo cijelo ljeto trajala je nedoumica oko statusa Miroslava Brozovića. Trener Sarajeva, koji je ujedno igrao i na desnom beku, obzirom na pozne igračke godine, bio je spreman okačiti kopačke o klin, te posvetiti se samo klupi, ali je na nagovor rukovodstva Kluba, odlučio da ipak odigra još jednu sezonu, dok mladi Biogradlić ne stasa u formiranog igrača, spremnog da ga zamjeni na poziciji desnog beka.

 

Prije početka nove prvoligaške sezone, Sarajevo su najprije očekivali nastupi u Kupu, gdje je naš tim bez većih problema preskočio prve tri prepreke i plasirao se u osminu finala. Za razliku od Kupa, start u Prvenstvu nije bio baš najbolji, budući da je u prvom kolu Sarajevo doživjelo gostujući poraz od Spartaka, ali dojam je donekle popravio siguran trijumf nad Veležom, sedam dana kasnije na Koševu, kao i nova ubjedljiva pobjeda u Kupu, kada je ekipa Jedinstva iz Čakovca ispraćena sa sedam golova u mreži. Uoči utakmice sa Crvenom Zvezdom u trećem kolu Prve lige, Brozović je tražio od Uprave kluba da ga rastereti na trenerskoj poziciji, a Upravni odbor mu je izašao u susret te imenovao Slavka Zagorca, bivšeg trenera, za njegovog saradnika na klupi Sarajeva. Poraz Sarajeva u Beogradu, nije puno utjecao na igrače, budući da su samo tri dana kasnije pobjedom nad Odredom u Ljubljani, ostvarili još jedan veliki uspjeh, plasman u polufinale Kupa Jugoslavije.

 

Sarajevo se tako po drugi put plasiralo među četiri najbolje ekipe u Kupu, a izgledalo je kao da je taj uspjeh naveo igrače da razmišljaju samo o utakmici sa Zvezdom na Koševu, budući da su u tri prvenstvene utakmice koje su prethodile tom duelu, osvojili tek jedan bod. Drugog novembra, na Koševu je gostovala Zvezda, a iako je bio radni dan, na tribinama se skupilo oko 10.000 gledalaca, spremnih da podrže svoj tim na putu do finala. Zvezda je rano povela, već u sedmoj minuti, ali se Sarajevo brzo vratilo u igru. Na asistenciju brata Đure, Franjo Lovrić pogađa za 1:1 u 12. minuti susreta. Ipak to je bilo sve što su domaći igrači uradili na utakmici. Zvezda je do kraja postigla još pet pogodaka, a tek je Živkov uspio u posljednjoj minuti susreta ublažiti poraz i postići pogodak za konačnih 2:6.

\" width=
FK Sarajevo 1952. godine

 

Finale Kupa je tako ostalo samo san, pa su se igrači mogli okrenuti prvoligaškim zadacima. Sarajevu su prethodila tri duela sa zagrebačkim ekipama, najprije su na Koševu gostovali Lokomotiva i Dinamo, a potom utakmica u Zagrebu, protiv istoimenog protivnika. Malo ko je mogao očekivati da će tim sa Koševa osvojiti maksimalnih šest bodova iz ta tri susreta, pogotovo nakon debakla u Kupu, ali upravo se to desilo. Najprije je protiv Lokomotive ubilježena do tada najveća prvoligaška pobjeda, rezultat je glasio 7:2, a posebno su impresivni bili Biogradlić i Živkov, koji su postigli po 3 gola. Sedam dana kasnije, ostvarena je još jedna ubjedljiva pobjeda, ovaj put poražen je Dinamo sa visokih 3:0, a mini serija utakmica sa Zagrepčanima, zatvorena je pobjedom od 2:0 na vrućem gostovanju kod Zagreba. Da ti sjajni rezultati nisu bili slučajnost, potvrdila je i utakmica idućeg kola, kada je na gostovanju kod lidera Prvenstva, Partizana, izboren remi, nakon kojeg se Sarajevo probilo na visoko peto mjesto na tabeli. U posljednjem jesenjem kolu, na Koševu je gostovao BSK. Sarajevo, je nakon prvih sat vremena igre imalo prednost od 2:0, ostvarenu golovima Franje Lovrića i Živkova i kada je trijumf, kojim bi Sarajevo potvrdilo petu poziciju na kraju jeseni, bio očigledan, desio se preokret. BSK je do 68. minute izjednačio, a četiri minute prije kraja susreta, Kaloperović je pogodio za potpuni preokret i u Beograd odnio oba boda, a Sarajevo je prvi dio sezone završilo na sedmom mjestu.

 

Pauzu između dvije polusezone, Sarajevo je iskoristilo za odlazak na novu turneju, ovaj put tim je otputovao na turneju u Siriju i Liban, gdje je u šest utakmica ubilježio isto toliko pobjeda, uz impresivnu gol-razliku 31:4. Na proljeće je tim sa Koševa bio jači za Stipića, koji je stekao pravo nastupa, dok su na vrata prvog tima sve ozbiljnije kucao Asim Ferhatović. 

Nikada do tog proljeća 1953. godine, nije se desilo da Sarajevo jednu polusezonu otvori sa dva trijumfa, pa je rijetko ko očekivao da se nešto slično može desiti i tada. Ipak, Sarajevo je uspjelo da na otvorenju proljetne polusezone osvoji maksimalna 4 boda i to pobjedama nad Spartakom na Koševu, te Veležom u Mostaru, što ih je opet vratilo na izvanrednu petu poziciju na tabeli. Serija je ipak prekinuta, porazom od Crvene Zvezde na Koševu. Zvezda je trijumfovala sa minimalnih 0:1, ali situacija se znatno popravila već sedam dana kasnije, kada je u drugoj uzastopnoj domaćoj utakmici, Sarajevo sa visokih 5:1 pregazilo Vardar. U posljednjih sedam kola, Sarajevo je pružilo dobre igre, uglavnom u duelima sa jačim protivnicima. Na Koševu je savladan Partizan, dok su se igrači našeg tima sa gostovanja kod Hajduka i Dinama vratili neporaženi. Ipak, na kraju su na plasman utjecali slabi rezultati u duelma sa ostalim timovima, budući da su u duelima sa Lokomotivom, Zagrebom, Beogradom i Vojvodinom, osvojena tek dva boda, ostvarena u pobjedi nad Zagrebom na Koševu, rezultatom 2:1. Utakmica sa Zagrebom, ostala je upamćena po činjenici da je pobjednički gol za Sarajevo postigao Asim Ferhatović, kojem je to bio prvijenac u dresu Sarajeva. Sa učinkom od po 9 pobjeda i poraza, te 4 remija, Sarajevo je sezonu završilo na zadovoljavajućem šestom mjestu.


\" width=
Sa utakmice Velež - Sarajevo 1:2 


Pauza između dvije sezone, ponovno je protekla mirno. Jedina promjena u igračkom kadru bilo je opraštanje Miroslava Brozovića od igračke karijere. 35-godišnji Mostarac, popularni „Meho“, nakon što je pet godina paralelno nosio dres Sarajeva, bio trener, te član Uprave kluba, odlučio je da se posveti isključivo trenerskom poslu, a bekovsku poziciju je prepustio mlađim igračima, Ibrahimu Biogradliću i Mladenu Stipiću. Ostatak tima je ostao isti, a jedino je prvom timu priključen mladi Osman Jusufbegović, kojem je u ovoj sezoni pružena šansa da pokaže da li je sposoban za ostanak u Sarajevu. Kao i godinu ranije, Sarajevo je sezonu započelo utakmicama u Kupu, ali ovaj put zapelo je već na drugoj prepreci. Nakon eliminacije ekipe 1. Maj iz Bosanskog broda, sa ubjedljivih 8:1, beogradski Partizan je u osmini finala ipak bio tvrd zalogaj, pa se tim Sarajevo mogao okrenuti nastupima u Prvoj ligi.

 

A oni nisu bili nimalo impresivni. Katastrofalan start, najlošiji u dotadašnjoj historiji Kluba, naslućivao je tešku sezonu. Naime, u prvih sedam kola, Sarajevo je doživjelo šest poraza, a upisan je samo jedan trijumf, u trećem kolu protiv Radničkog iz Beograda, bilo je 1:0 na Koševu. Svi ostali protivnici, Dinamo, Partizan, Proleter, Spartak, Vojvodina i Hajduk, u duelima sa Sarajevom osvajali su puni plijen. Nakon poraza od Hajduka, na Koševu, Sarajevo je bilo prikovano za samo dno prvoligaške tabele, sa tek dva osvojena boda. U osmom kolu, slijedilo je gostovanje u Skoplju, kod Rabotničkog, a nakon četiri kola pauze, zbog povrede, u tim se vratio Franjo Lovrić. Upravo Lovrić je bio jedan od najboljih pojedinaca na terenu, a golom Živkova u 67. minuti, Sarajevo je došlo do vrijedne gostujuće pobjede. I iduće dvije utakmice, igrači našeg tima su riješili u svoju korist. Najprije je na Koševu savladan Vardar, golovima Živkova i Žigantea, da bi golom Franje Lovrića u posljednjim minutama utakmice u Ljubljani, protiv Odreda, Sarajevo došlo do treće uzastopne pobjede, koja je značila definitvni bijeg sa samog dna tabele. Posljednja tri kola jesenjeg dijela sezone, ponovno su protekla bez trijumfa Sarajeva. Najprije je Zvezda sa Koševa odnijela puni plijen, preostale dvije utakmice, sa Lokomotivom u Zagrebu i BSK-om na Koševu, završene su bez pobjednika. Iako je polovina Prvenstva bila odigrana, igrači još nisu otišli na odmor, budući da su prva dva kola proljetne polusezone, igrana u decembru. Tako je Sarajevo prije odlaska na pauzu, odigralo dva derbija. Najprije je naš tim doživio poraz na Maksimiru, da bi sedam dana kasnije, u posljednjoj utakmici, došlo do vrijedne pobjede. Na Koševu je gostovao lider na tabeli Partizan, a uprkos hladnom vremenu, na tribinama se okupilo oko 16.000 navijača i definitivno se niko od njih nije pokajao, budući da su imali priliku prisustvovati jednoj od možda i najboljih partija koje je legendarni Franjo Lovrić pružio u dresu Sarajeva. Partizan je vodio na poluvremenu, golom Zebeca, pa se očekivalo da će se susret tako i završiti. Ipak, u drugom poluvremenu kao preporođen je zaigrao popularni Franco. Najbolji igrač Sarajeva je bio jednostavno neuzastavljiv, odbrana Partizana nije imala nikakvo rješenje za njegove maestralne driblinge, a za samo pet minuta iz dvije solo-akcije, Lovrić je potpuno preokrenuo rezultat i donio pobjedu Sarajevu za deseto mjesto na tabeli i miran zimski san.

Zimska pauza je protekla poprilično tiho. Niko od igrača nije napustio klub, a na Koševo su stigla samo dva nova imena. Novi golman, Drago Ančić, te novi-stari igrač, Nerćes Novo. Novo je dres Sarajeva nosio od 1946. do 1948. godine, a ostao je zapamćen kao strijelac prvog gola u historiji Kluba, na utakmici Torpedo – Bratstvo, odigranoj 3. novembra 1946. godine. Također, zbog činjenice da je pauza između dvije polusezone trajala tek nešto manje od dva mjeseca, igrači su zimu proveli u Sarajevu, a ne na turneji, kao što je to bio običaj ranijih godina. Proljetni dio sezone, Sarajevo nije otvorilo kako je planiralo. U prva tri kola, ostvarena je samo jedna pobjeda, protiv Proletera na Koševu, kada je Sarajevo slavilo sa visokih 6:1, dok su ostale dvije utakmice, protiv Radničkog u Beogradu, te Spartaka u Subotici, završile nepovoljno po naš tim. Ipak, sve što su propustili u prvim kolima, igrači Sarajeva su nadoknadili u idućih pet kola, upisavši pri tome četiri pobjede i jedan remi. Na krilima Đure Lovrića, koji je bio u fantastičnoj formi, Sarajevo je osvojilo 9 od maksimalnih 10 bodova, te riješilo pitanje opstanka u Ligi, a uz to i zacementiralo poziciju u sredini tabele. Tri kola prije kraja, tim sa Koševa je bio na diobi šestog mjesta sa Spartakom. Nagrada za sjajne partije, koje je univerzalac Sarajeva, Đuro Lovrić, pružao tog proljeća, stigla je od selektora Jugoslavije, Aleksandra Tirnanića, koji je Lovrića pozvao u reprezentaciju, za utakmicu sa Engleskom. Mlađi Lovrić se rado odazvao pozivu selektora, ali ipak nije dobio šansu da upiše nastup u „A“ reprezentaciji, budući da je susret pregledao sa klupe. Đuro Lovrić je tako postao prvi igrač, koji je kao član Sarajeva, dobio poziv u državni tim. U međuvremenu, Sarajevo je sezonu privelo kraju, sa samo jednim osvojenim bodom u posljednja tri kola. Dva poraza u Beogradu, od Zvezde i BSK-a, te remi sa Lokomotivom na Koševu, bili su dovoljni da Sarajevo prvenstvo okonča na sedmom mjestu na tabeli, sa ukupno osvojena 24 boda.

 

Odmah nakon završetka Prvenstva, Sarajevo se uputilo na jednomjesečnu turneju po zapadnoj Evropi, tačnije Francuskoj, Švajcarskoj i Zapadnoj Njemačkoj. Za vrijeme turneje, Sarajevo je odigralo i pet prijateljskih utakmica, sa veoma cijenjenim klubovima i to protiv Angersa, Reimsa i Sochauxa u Francuskoj, protiv Kolna u Njemačkoj, te protiv „A“ reprezentacije Švajcarske. U tih pet utakmica, nije ubilježena niti jedna pobjeda, ali i učinak od dva remija i tri poraza, svakako je mogao zadovoljiti rukovodstvo Sarajeva, budući da su u pitanju bili respektabilni protivnici. 

 

Nakon povratka iz Francuske, Sarajevo je krenulo sa pripremama za novu sezonu. Prvi problem sa kojim se susreo trener Brozović, bila je bolest Đure Lovrića, najefikasnijeg igrača Sarajeva u prošloj sezoni. Teška bolest, zbog koje je morao propustiti gotovo čitavu sezonu, odvojila je Lovrića od terena. U nekoliko utakmica je uspio odigrati, pokušavajući se vratiti na teren, ali bolest je bila jača. Bio je to veliki gubitak za tim Sarajeva, obzirom da je Lovrić ušao u najbolje igračke godine, a trebao je postati i reprezentativac Jugoslavije. Nova sezona otvorena je utakmicama Kupa Jugoslavije, u okviru BiH. Sarajevo je u prvom kolu eliminisalo ekipu Bratstva iz Travnika, rezultatom 3:1, a protivnik našeg tima u drugom kolu bio je sarajevski Željezničar. Ta utakmica, odigrana 12. avgusta 1954. godine, ostala je upamćena kao prvi zvanični susret ova dva gradska rivala. Sarajevo, kao već stalni prvoligaš, bilo je favorit za pobjedu i plasman u finale republičkog Kupa. Ulogu favorita, naš tim je u potpunosti opravdao, a raspoloženi Živkov je sa tri gola predvodio svoje saigrače do ubjedljive pobjede od 5:2. Ubjedljiv trijumf i slavlje zbog pobjede u prvom zvaničnom gradskom derbiju, pomutila je katastrofa koju je Sarajevo doživjelo u posljednjoj etapi takmičenja. Zbog radova na Koševu, Sarajevo je ugostilo mostarski Velež na Grbavici, a gosti iz Mostara su došli do visoke pobjede od 7:1 i plasirali se u završnicu Kupa Jugoslavije.

\" width=
Sa utakmice Željezničar - Sarajevo 2:5

 

Loša forma, prenesena je i na Prvu ligu Jugoslavije, pa je Sarajevo nakon remija u Skoplju, u duelu sa Vardarom, upisalo dva uzastopna poraza, najprije od Vojvodine na Koševu, a potom na gostovanju kod BSK-a u Beogradu. Krizu rezultata, na kratko je produbio i remi sa Spartakom na Koševu, nakon čega je Sarajevu slijedilo gostovanje na Grbavici, kod Željezničara. Upravo je utakmica gradskih rivala bila prekretnica u nastavku polusezone. Sarajevo je na Grbavici gostovalo pod pritiskom loših rezultata na otvaranju Prvenstva i tražila se prva pobjeda u sezoni. Prvi prvoligaški derbi dva sarajevska rivala, odigran je 10. oktobra, a Sarajevo je golovima Lovrića i Stipića (po dva), te Paćuke i Živkova došlo do visoke, ali potpuno zaslužene pobjede od 6:1. Ubjedljiva pobjeda nad komšijama sa Grbavice bila je dovoljan motiv da Sarajevo napokon zaigra kako treba, pa je u preostalih osam utakmica jesenje polusezone ostvaren impresivan učinak, od 6 pobjeda, uz po jedan remi i poraz. Sarajevo je tako bodove prosulo samo na gostovanju u Osijeku, odigravši neriješeno sa Proleterom, te u Beogradu, nakon poraza od Partizana, dok su po dva boda upisana u duelima sa Radničkim, Dinamom, Lokomotivom, Zagrebom, Hajdukom i Zvezdom. Posljednje četiri pobjede, Sarajevo je ostvarilo u nizu, a najviša od njih ubilježena je protiv Lokomotive na Koševu, rezultat je glasio nevjerovatnih 8:0, a u listu strijelaca upisivali su se Stipić tri puta, Jusufbegović dva puta, te Živkov, Franjo Lovrić i Novo po jednom. Potom je uslijedila pobjeda nad Zagrebom od 3:1, a strijelci su opet bili Živkov i Jusufbegović, dok je treći gol postigao Novo. Nakon Zagreba, pao je i Hajduk, Sarajevo je golom Jarkovačkog slavilo u Splitu sa 1:0, a u posljednjoj utakmici prije zimske pauze, na Koševu je sa 2:0 savladana Crvena Zvezda, oba gola za pobjedu je postigao mladi Jusufbegović, koji je tako polusezonu završio sa šest golova na svom kontu, odnosno kao prvi strijelac ekipe.

\" width=
FK Sarajevo 1954. godine

 

Zahvaljujući izvanrednom učinku u finišu polusezone, Sarajevo je sa osvojenih 17 bodova, jesenji dio Prvenstva završilo na sjajnoj trećoj poziciji, sa samo jednim bodom zaostatka za drugoplasiranim Hajdukom, odnosno tri za Dinamom. Tako su se na Koševu već probudile šampionske ambicije, mnogi su potajno vjerovali da titula možda može stići u Sarajevo, a nadu su gajili na osnovu najboljeg dosadašnjeg plasmana na kraju jedne polusezone. Pripremajući se za drugi dio sezone, Sarajevo je otputovalo na turneju u Tursku, gdje je ekspedicija tima sa Koševa provela čitav januar, gostujući u tri grada, Istambulu, Ankari i Izmiru. Za tih mjesec dana, Sarajevo je odigralo osam susreta, upisavši pet pobjeda, između ostalog po jednu u duelima sa Fenerbahceom i Besiktasom, dva remija, od čega jedan sa timom Galatasaraya, te samo jedan poraz. Posebno je impresivna bila posjeta na stadionima, budući da se na tribinama u prosjeku skupljalo po 15.000 navijača, koji su došli da vide ekipu Sarajeva.

 

U drugi dio sezone, Sarajevo je ušlo jače za Vukašina Višnjevca i kako se činilo, oporavljenog Đuke Lovrića. Ipak Lovrić je odigrao samo prva tri susreta proljetnog dijela, nakon čega je ponovno morao odmarati, vrativši se tek pred kraj sezone. Kao zamjena na njegovoj poziciji, korišten je upravo Višnjevac, koji je pružio zadovoljavajuće partije. Ipak, start proljetnog dijela Prvenstva, pomutio je šampionske snove navijača i igrača Sarajeva. U prvih šest proljetnih kola, ekipa Sarajeva je osvojila samo dva boda, remiziravši sa Vardarom na Koševu, te Spartakom u Subotici, dok su protivnici u ostala četiri duela sa terena izlazili uzdignutih ruku. Tako je Sarajevo iz kola u kolo padalo na tabeli, pa je nakon 19 odigranih kola, izvanredno treće mjesto, zamijenjeno solidnim sedmim mjestom. Niz od šest susreta bez pobjede, prekinut je ubjedljivim trijumfom nad Proleterom na Koševu, rezultat je glasio 5:0. Nakon Proletera, uslijedio je remi sa Dinamom na Maksimiru, te poraz od Partizana na Koševu. Iduće dvije utakmice, Sarajevo je igralo u Zagrebu, najprije je gostovalo Lokomotivi, a potom Zagrebu. Na ove dvije utakmice je Đuro Lovrić upisao svoja posljednja dva nastupa, a u duelu sa Lokomotivom je čak postigao gol u pobjedi od 2:1. Nakon povratka iz Zagreba, Sarajevo je u posljednja dva kola upisalo maksimalan učinak, iako je za protivnike imalo Hajduk i Zvezdu. Najprije je sa 3:1 na Koševu savladan Hajduk, a potom je istim rezultatom ostvaren i trijumf na beogradskoj „Marakani“, za potvrdu osvajanja sedmog mjesta na konačnoj tabeli za sezonu 1954/55.

 

 

Igrači koji su obilježili ovaj period

 

Stipe Pejak Pouzdani čuvar mreže, koji je po zanimanju bio električar, na gol Sarajeva prvi put je stao 1948. godine. U ovom periodu je jedinicu dijelio skupa sa Tomanovićem i Ančićem, ali je u većini slučajeva upravo on bio prvi izbor trenera Brozovića. Više nastupa od njega, u ovom periodu, upisali su samo Živkov, Švraka i Franjo Lovrić.

 

Suad Švraka U Sarajevo je stigao još kao mladić, u proljeće 1947. godine, kada se Torpedo borio za titulu prvaka BiH. U početku nije dobijao mnogo šanse, ali početkom pedesetih je postao nezamjenjiv centarhalf i stub odbrane Sarajeva. Uz Živkova i Franju Lovrića jedini je upisao više od 100 nastupa u zvaničnim utakmicama, u ovom periodu. Dres Sarajeva je nosio sve do 1960. godine. 

 

Marcel Žigante Rođeni Riječanin, u Sarajevo je stigao u jesen 1949. godine s epitetom velikog pojačanja, što je potvrdio postigavši gol u svom debiju u kup utakmici s Jedinstvom. Žigante je dugo bio standardni prvotimac, a nerijetko se upisivao u listu strijelaca. U ovom periodu je bio četvrti strijelac Kluba, iza Živkova i braće Lovrić.

 

Anton Agošton U Sarajevo je stigao u januaru 1952. godine. Došao je kao zamjena za standardnog halfa Mantulu, koji je otišao u zagrebački Dinamo. Odmah je postao standardni prvotimac i u idućih pet godina koliko je nosio dres Sarajeva, četvorka u prvom timu je bila rezervisana upravo za njega.

 

Đuka Lovrić Do osnivanja Torpeda, bio standardni prvotimac sarajevske Slobode. Bio je klasični univerzalac, igrao je na svim pozicijama u timu, od golmana do lijevog krila. Sa 30 golova u zvaničnim utakmicama, bio je drugi najbolji strijelac Sarajeva u ovom periodu, iako po vokaciji nije bio napadač, nego polutka, postizanje golova mu nije bilo strano.

 

Safet Alajbegović Pouzdani i dugogodišnji lijevi bek Sarajeva. U tim sa Koševa, stigao je iz Željezničara u junu 1947. godine, ali u početku uglavnom nije dobijao mnogo prilike. U ranim pedesetim godinama, ustalio se u prvom timu i postao nezamjenjiv dio odbrane Sarajeva. Za Sarajevo je nastupao do 1954. godine.

U idućem nastavku čitajte: Bordo vremeplov III (1955 - 1960)
 

SLJEDEĆAUTAKMICA

13. kolo BHT Premijer lige:

FK Sarajevo

NK Čelik

Nedjelja, 29.10.2017.

13:30

Asim Ferhatović Hase, Sarajevo

 
 

POSLJEDNJAUTAKMICA

12. kolo BHT Premijer lige:

HŠK Zrinjski

FK Sarajevo

Subota, 21.10.2017.

19:00

Bijeli brijeg, Mostar

 

TABELAPRVI TIM

1. Zrinjski 12 9 1 2 21:10 28
2. Široki Brijeg 12 8 1 3 19:7 25
3. Željezničar 12 8 1 3 18:7 25
4. SARAJEVO 12 6 2 4 23:12 20
5. Mladost 12 5 4 3 19:15 19
6. Krupa 12 5 4 3 14:12 19
7. Borac 12 5 2 5 8:9 17
8. Radnik 12 4 2 6 10:17 14
9. GOŠK 12 4 1 7 11:16 13
10. Čelik 12 3 1 8 10:25 10
11. Sloboda 12 2 3 7 6:16 9
12. Vitez 12 1 2 9 7:20 5
1. Široki Brijeg 11 10 0 1 42 : 8 30
2. Željezničar 11 9 1 1 44 : 11 28
3. SARAJEVO 11 9 0 2 31 : 7 27
4. Borac 10 7 0 3 21 : 9 21
5. Zrinjski 11 6 1 3 33 : 13 19
6. Rudar P. 11 5 3 3 13 : 18 18
7. Olimpic 11 5 2 4 14 : 14 17
8. Gradina 11 5 0 6 12 : 23 15
9. Čelik 11 4 2 5 12 : 19 14
10. Leotar 11 3 3 5 11 : 17 12
11. Zvijezda 11 3 1 7 19 : 28 10
12. Slavija 11 3 1 7 18 : 29 10
13. Radnik B. 11 2 3 6 10 : 27 9
14. Travnik 11 2 2 7 9 : 21 8
15. GOŠK 11 2 1 8 5 : 32 7
16. Velež 10 1 2 7 10 : 26 5
1. SARAJEVO 11 9 1 1 19 : 2 28
2. Željezničar 11 9 0 2 34 : 10 27
3. Široki Brijeg 11 6 2 3 19 : 10 20
4. Leotar 11 6 1 4 21 : 17 19
5. Čelik 11 6 1 4 15: 11 19
6. Olimpic 11 5 2 4 26 : 15 17
7. Velež 10 5 2 3 17 : 8 17
8. Radnik B. 11 5 2 4 15 : 11 17
9. Borac 10 5 0 5 24 : 17 15
10. Rudar P. 11 4 2 5 15 : 14 14
11. Zvijezda 11 4 2 5 13 : 17 14
12. Zrinjski 11 4 0 7 22 : 22 12
13. Slavija 11 4 0 7 13 : 15 12
14. Travnik 11 3 3 5 7 : 30 12
15. Gradina 11 1 1 9 7 : 42 4
16. GOŠK 11 0 3 8 9 : 34 3

ANKETA 

Šta očekujete od tekuće sezone?
AKTUELNO  |NOVOSTI  |  IZVJEŠTAJI  |  INTERVIEW  |  MEDIJI O FKS
MULTIMEDIA  |FOTOGRAFIJE  |  VIDEO  |  AUDIO  |  WALLPAPER  |  MATCH PHOTO
FK SARAJEVO  |HISTORIJA  |  LIČNA KARTA  |  STADION  |  TROFEJI  |  LEGENDE  |  BORDO VREMEPLOV  |  NAVIJAČI
PRVI TIM  |IGRAČKI KADAR  |  STRUČNI ŠTAB  |  REZULTATI  |  STATISTIKA
ŠKOLA FUDBALA  |O ŠKOLI  |  JUNIORI  |  KADETI
OSTALO  |RASPORED PL  |  RASPORED KUPA BIH  |  ARHIVA  |  LINKOVI
FKSINFO  |SHOP  |  MARKETING  |  USLOVI KORIŠTENJA  |  IMPRESSUM  |  KONTAKT

Copyright © 2004 - 2017 by fksinfo.com | All rights reserved. | Preuzimanje sadržaja bez prethodne dozvole nije dopušteno
Owned by FKSinfo Team | Designed by Crnkić Minel | Developed by Lampa Studio / Nash Studio